stdClass Object
(
[id] => 580987
[title] => Omiljeni trener 'Jugoplastike' oduševio Splićane u kinoteci 'Zlatna vrata': popričali smo s legendom, malo o zlatnim vremenima, malo o aktualnim problemima
[alias] => omiljeni-trener-39-jugoplastike-39-odusevio-splicane-u-kinoteci-39-zlatna-vrata-39-popricali-smo-s-legendom-malo-o-zlatnim-vremenima-malo-o-aktualnim-problemima
[catid] => 256
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
"Film odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića" za splitsku publiku posljednjeg utorka u ovoj godini obavio je Božidar Maljković, nekada košarkaški trener, a sada predsjednik Olimpijskog saveza Srbije, koji je osobno u kinoteci "Zlatna vrata" ljubiteljima filma objasnio zašto je njegov izbor "Tko to tamo peva" Slobodana Šijana.
No, možda i više od toga, filmsku je publiku zanimalo snimiti selfie s legendarnim trenerom koji je "Jugoplastikinu" momčad odveo na zlatni europski tron, što mu Splićani vjerojatno nikad neće zaboraviti.
Zašto voli baš taj film, objasnio je i za čitatelje Slobodne Dalmacije na posebno upriličenoj kavi s nekadašnjom pretplatnicom kluba na Gripama, u isto vrijeme kad je on u njemu bio trener.
– Glavna karakteristika dobrog filma za mene je da bude zanimljiv. Nema ni jednog filma na svijetu da je odličan, epohalan i povijesni, a da je – dosadan. Druga stvar, scenarij je napisao moj prijatelj Dušan Kovačević, za kojega mislim da je uz Branislava Nušića najveći srpski dramski pisac. Šijan, koji je bio slikar, a ovo mu je debitantski film, imao je matricu, taj pisani tekst, i predstavio ga je na svoj način. Jer, svi znamo kako izgleda dobra košarkaška igra, ali malo nas zna kako se ona pravi, dakle, to je ta umjetnost – kaže Maljković, koji je u Split došao pripremljen, pa se prethodno o filmu konzultirao s prijateljem i akademikom, autoritetom u ovom području, Radoslavom Zelenovićem.
– Što je fenomen ovoga filma? – nastavlja on. – To što su uloge genijalne, Aleksandar Berček, koji potpuno nestvarno glumi onog malog kretena koji vozi autobus, šlager pjevač Dragan Nikolić, Bata Stojković, genijalan glumac, neka vrsta njemačkog špijuna, Deda... A ona dvojica su košarkaši, Milovan Tasić i Ivković, moji prijatelji. Pa onaj stari kojem su sina zvali u vojsku, govor Bore Todorovića na groblju, Cigani koje nitko ne voli – od one dvojice što pjevaju jednog su izabrali za film, a onda je on doveo svoga brata! Tako da je priča čudna. Veliki glumci! Četvrto, da odaberete neku svjetsku selekciju glumaca, to se ne može ponoviti, kao što nitko ne može napraviti ono što je mogao Boris Dvornik ili Toni Kukoč s loptom. To su životne uloge, tu je neka nebeska kemija umiješala svoje prste – nastavlja Maljković sjetivši se da u "Zlatnim vratima" nije spomenuo i to da je plakat za film radio hrvatski dizajner Mirko Ilić.
– Šijan je pričao, kako je u to vrijeme Tito taman umro, da je bila neka komisija za kulturu Centralnog komiteta, oni su priredili projekciju da odobre odlazak filma u kina. Dođe 20 namrštenih komunista, gledaju, nitko se ne nasmije, ali daju dozvolu, daju zeleno svjetlo. Šijan je mislio da mu je film totalno propao, ali onda dođe u Pulu i ljudi umiru od smijeha. Poslije je u anketi filmskih radnika proglašen najboljim srpskim filmom u konkurenciji od njih još sto – komentira bivši "Jugoplastikin" trener, koji filmove gleda uvijek kad umoran dođe kući. Ako negdje u svojem obrazovanju osjeća manjkavost, kaže, to je upravo u području filmske umjetnosti.
– Nemam živaca, nemam tu vrstu tolerancije da malo "izdržim" dok gledam film – ne, ja odmah zaspim. A moja se žena stalno ljuti na mene. Ako me u prvih 10 ili 15 minuta film ne uzme, ništa od toga. Ovaj film sam gledao sto puta i mogu ga opet gledati.
Imate li neke omiljene žanrove?
– Ima puno toga što ne volim: ne volim futurističke filmove, ne baš puno one ljubavne, a muzičke nema šanse. Isto tako i kad odem u kazalište, dosadno mi je – prenervozan sam. Volim kaubojske filmove i krimiće.
Koji su vam najdraži filmovi?
– Pa recimo dva Kusturičina, "Otac na službenom putu" i "Underground", pa Zafranovićev "Okupacija u 26 slika"... Od stranih, volim Almodovara, gledam ga bez prijevoda, na španjolskom, pa tako usavršavam jezik. Volim filmove koji se događaju u zatvoru, "Leptir" sa Steveom Mc Queenom je fantastičan!
Imate li onda dilemu kad doma držite daljinski u ruci – sport ili film?
– Nemam! Uvijek sport.
Mimo ovoga, Božo Maljković veseli se boravku u Splitu, a u par dana, koliko ostaje, sastao se sa sportskim novinarima i brojnim ovdašnjim prijateljima iz sporta. Inače, veći dio svoga vremena putuje po svijetu i vrlo je zadovoljan timom koji je okupljen u Olimpijskom savezu Srbije. Za srpskog predsjednika Aleksandra Vučića kaže da je strastveni zaljubljenik u sport te da ima veliko razumijevanje za sve potrebe vrhunskih sportaša. Ne bez ponosa, Maljković govori o izuzetnim uspjesima koje njegova kći Marina ostvaruje na njegovu terenu, kao selektorica srpske ženske reprezentacije i trenerica kluba u Šangaju – treća na Olimpijskim igrama i prva u Europi. A ima i unuka, sa sinovljeve strane, tako da vodi ispunjen život.
"Film odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića" za splitsku publiku posljednjeg utorka u ovoj godini obavio je Božidar Maljković, nekada košarkaški trener, a sada predsjednik Olimpijskog saveza Srbije, koji je osobno u kinoteci "Zlatna vrata" ljubiteljima filma objasnio zašto je njegov izbor "Tko to tamo peva" Slobodana Šijana.
No, možda i više od toga, filmsku je publiku zanimalo snimiti selfie s legendarnim trenerom koji je "Jugoplastikinu" momčad odveo na zlatni europski tron, što mu Splićani vjerojatno nikad neće zaboraviti.
Zašto voli baš taj film, objasnio je i za čitatelje Slobodne Dalmacije na posebno upriličenoj kavi s nekadašnjom pretplatnicom kluba na Gripama, u isto vrijeme kad je on u njemu bio trener.
– Glavna karakteristika dobrog filma za mene je da bude zanimljiv. Nema ni jednog filma na svijetu da je odličan, epohalan i povijesni, a da je – dosadan. Druga stvar, scenarij je napisao moj prijatelj Dušan Kovačević, za kojega mislim da je uz Branislava Nušića najveći srpski dramski pisac. Šijan, koji je bio slikar, a ovo mu je debitantski film, imao je matricu, taj pisani tekst, i predstavio ga je na svoj način. Jer, svi znamo kako izgleda dobra košarkaška igra, ali malo nas zna kako se ona pravi, dakle, to je ta umjetnost – kaže Maljković, koji je u Split došao pripremljen, pa se prethodno o filmu konzultirao s prijateljem i akademikom, autoritetom u ovom području, Radoslavom Zelenovićem.
– Što je fenomen ovoga filma? – nastavlja on. – To što su uloge genijalne, Aleksandar Berček, koji potpuno nestvarno glumi onog malog kretena koji vozi autobus, šlager pjevač Dragan Nikolić, Bata Stojković, genijalan glumac, neka vrsta njemačkog špijuna, Deda... A ona dvojica su košarkaši, Milovan Tasić i Ivković, moji prijatelji. Pa onaj stari kojem su sina zvali u vojsku, govor Bore Todorovića na groblju, Cigani koje nitko ne voli – od one dvojice što pjevaju jednog su izabrali za film, a onda je on doveo svoga brata! Tako da je priča čudna. Veliki glumci! Četvrto, da odaberete neku svjetsku selekciju glumaca, to se ne može ponoviti, kao što nitko ne može napraviti ono što je mogao Boris Dvornik ili Toni Kukoč s loptom. To su životne uloge, tu je neka nebeska kemija umiješala svoje prste – nastavlja Maljković sjetivši se da u "Zlatnim vratima" nije spomenuo i to da je plakat za film radio hrvatski dizajner Mirko Ilić.
– Šijan je pričao, kako je u to vrijeme Tito taman umro, da je bila neka komisija za kulturu Centralnog komiteta, oni su priredili projekciju da odobre odlazak filma u kina. Dođe 20 namrštenih komunista, gledaju, nitko se ne nasmije, ali daju dozvolu, daju zeleno svjetlo. Šijan je mislio da mu je film totalno propao, ali onda dođe u Pulu i ljudi umiru od smijeha. Poslije je u anketi filmskih radnika proglašen najboljim srpskim filmom u konkurenciji od njih još sto – komentira bivši "Jugoplastikin" trener, koji filmove gleda uvijek kad umoran dođe kući. Ako negdje u svojem obrazovanju osjeća manjkavost, kaže, to je upravo u području filmske umjetnosti.
– Nemam živaca, nemam tu vrstu tolerancije da malo "izdržim" dok gledam film – ne, ja odmah zaspim. A moja se žena stalno ljuti na mene. Ako me u prvih 10 ili 15 minuta film ne uzme, ništa od toga. Ovaj film sam gledao sto puta i mogu ga opet gledati.
Imate li neke omiljene žanrove?
– Ima puno toga što ne volim: ne volim futurističke filmove, ne baš puno one ljubavne, a muzičke nema šanse. Isto tako i kad odem u kazalište, dosadno mi je – prenervozan sam. Volim kaubojske filmove i krimiće.
Koji su vam najdraži filmovi?
– Pa recimo dva Kusturičina, "Otac na službenom putu" i "Underground", pa Zafranovićev "Okupacija u 26 slika"... Od stranih, volim Almodovara, gledam ga bez prijevoda, na španjolskom, pa tako usavršavam jezik. Volim filmove koji se događaju u zatvoru, "Leptir" sa Steveom Mc Queenom je fantastičan!
Imate li onda dilemu kad doma držite daljinski u ruci – sport ili film?
– Nemam! Uvijek sport.
Mimo ovoga, Božo Maljković veseli se boravku u Splitu, a u par dana, koliko ostaje, sastao se sa sportskim novinarima i brojnim ovdašnjim prijateljima iz sporta. Inače, veći dio svoga vremena putuje po svijetu i vrlo je zadovoljan timom koji je okupljen u Olimpijskom savezu Srbije. Za srpskog predsjednika Aleksandra Vučića kaže da je strastveni zaljubljenik u sport te da ima veliko razumijevanje za sve potrebe vrhunskih sportaša. Ne bez ponosa, Maljković govori o izuzetnim uspjesima koje njegova kći Marina ostvaruje na njegovu terenu, kao selektorica srpske ženske reprezentacije i trenerica kluba u Šangaju – treća na Olimpijskim igrama i prva u Europi. A ima i unuka, sa sinovljeve strane, tako da vodi ispunjen život.
Omiljeni trener 'Jugoplastike' oduševio Splićane u kinoteci 'Zlatna vrata': popričali smo s legendom, malo o zlatnim vremenima, malo o aktualnim problemima
"Film odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića" za splitsku publiku posljednjeg utorka u ovoj godini obavio je Božidar Maljković, nekada košarkaški trener, a sada predsjednik Olimpijskog saveza Srbije, koji je osobno u kinoteci "Zlatna vrata" ljubiteljima filma objasnio zašto je njegov izbor "Tko to tamo peva" Slobodana Šijana.
No, možda i više od toga, filmsku je publiku zanimalo snimiti selfie s legendarnim trenerom koji je "Jugoplastikinu" momčad odveo na zlatni europski tron, što mu Splićani vjerojatno nikad neće zaboraviti.
Zašto voli baš taj film, objasnio je i za čitatelje Slobodne Dalmacije na posebno upriličenoj kavi s nekadašnjom pretplatnicom kluba na Gripama, u isto vrijeme kad je on u njemu bio trener.
– Glavna karakteristika dobrog filma za mene je da bude zan...
