Članovi brojnih obitelji preko noći su ostali bez posla, a upravo su oni bili izvor prihoda. Neki su kruh potražili okrećući se poljoprivredi, da bi proizvode plasirali preko prve braniteljske poljoprivredne zadruge “Imoćanka” i uredno ih naplatili. No, i tu su skromni prihodi koji ne mogu zadovoljiti potrebe, posebno višečlane obitelji.
Ima primjera u Imotskom, ali i po mnogim mjestima Imotske krajine, da je po dvoje-troje članova obitelji u kratkom razdoblju ostalo bez posla i primanja. Većinom su te obitelji samozatajne i ponosne te vrlo teško govore o svom statusu.
Pa i kad im je potrebna hitna pomoć, da bi mogli preživjeti, to čine u tišini i bez nekih komentara. Troje članova jedne obitelji u Glavini Donjoj kod Imotskog radi u imotskoj tvornici trikotaže “Trimot”, u kojoj od travnja nisu primili plaću. Stanje je, kažu nam, toliko teško da ni sami ne znaju izlaz.
- Nemojte, molim vas, s našim imenima u javnost, ne želimo da nas sažalijevaju, ali vjerujte da obitelji ne možemo više objašnjavati kako se nema. Proživljavamo pravu golgotu - kažu supružnici iz spomenute obitelji.
Njih troje u travnju je primilo svega po 800 kuna od plaće, a to znači ukupno 2400 kuna. S peteročlanom obitelji izdržati pola godine s toliko kuna uistinu je pravo umijeće.
Za imotsku socijalu godišnje četiri milijuna kuna
- Jest, mi smo svjesni da socijalna slika u Imotskom nije blistava. Treba spomenuti da i naš proračun, za razliku od prije nekoliko godina, nije na visini kakvu smo očekivali.
Prvenstveno stoga što su se mnoge tvrtke ugasile, a ne možemo naplaćivati ni komunalnu naknadu. Ipak, i pored svih tih nevolja, na prvo mjesto stavili smo taj socijalni moment.
Tako smo svim studentima i učenicima osnovnih škola osigurali besplatan prijevoz, odvojili smo milijun kuna za hitne socijalne slučajeve i tu zadaću obavljamo svaki dan, jer na moja vrata svakodnevno zakuca po nekoliko onih kojima je u pitanju gola egzistencija.
Također, plaćamo udžbenike, uskačemo u slučajevima adaptacije ili popravka stambenih objekata socijalno ugroženima.
Oko četiri milijuna kuna odvajamo za socijalu - riječi su imotskoga gradonačelnika Ante Đuzela. Voditelj Crvenog križa u Imotskom Darko Karin je među najupućenijima u sve otužniju socijalnu sliku Imotskog i njegova susjedstva.
- Svjesni smo vrlo ozbiljne socijalne situacije. Prikupljamo najčešće obuću i odjeću od sugrađana i dajemo ih onima kojima treba, pa i odnosimo u mjesto odakle nas zovu. No, mislim da je došlo vrijeme kada ćemo morati razmišljati i o donošenju hrane za pojedine teško ugrožene građane, posebno u našim selima i posebno starim osobama, koje se većinom same brinu o sebi.
Planiramo dogovor s većim tvrtkama, poput “Konzuma”, ali i s vlasnicima hotela da nam moguće viškove hrane ostavljaju kako bismo ih usmjeravali prema najugroženijima - veli nam Karin.
Upravo je ova najava voditelja Crvenog križa vrlo znakovita, jer ima obitelji kojima je osnovna briga da se mogu prehraniti. Solidarnost s takvima trebala bi biti svakodnevna.
|
Fra Zoran: Svima pomognemoNema dana kada netko ne dođe po pomoć u naš samostan i crkvu u Imotskom. Posebno su to roditelji koji su ostali bez posla, a djeca su im na fakultetima, po školama, te oni bez ikakvih prihoda. Svima pomognemo koliko možemo. U taj humanitarni projekt uključeni su i naša Franjevačka mladež, članovi franjevačkog reda, pa su tako naši framaši samo za protekli Božić od dobrih ljudi prikupili više od 30.000 kuna, kaže imotski gvardijan fra Zoran Kutleša. |
