“Harris ili Trump? Neki tvrde da budućnost Europe ovisi o američkim izborima, dok ona prije svega ovisi o nama. Pod uvjetom da Europa konačno odraste i vjeruje u vlastitu snagu. Bez obzira na ishod, era geopolitičkog outsourcinga je gotova”, tako je na platformi X, bivšem Twitteru, napisao poljski premijer Donald Tusk tijekom vikenda.
Trump je pobjednik izbora nakon kojih, priča se, mnogo toga više neće biti isto. Nije isključeno da 5. studenog ostane zabilježen kao prijelomnica, ali zato što ljudi vole stalne točke u vremenu kako bi se prema njima orijentirali. Povijesne promjene ne nastaju u tom jednom danu, posljedica su procesa koji traju pa u nekom trenutku eksplodiraju ili implodiraju. Američki geopolitičar George Friedman tvrdi da će presudni za budućnost Sjedinjenih Država biti tek sljedeći izbori, pozivajući se na 50-godišnji ciklus promjena, prošli bi bio izbor Ronalda Reagana predsjednikom.
Ne slažem se s njim, smatram da su povijesni ciklusi aproksimativno 30-godišnji pa je prošli utvrđen 9. studenog 1989. godine kad je srušen Berlinski zid i svijet ušao u proces izgradnje posthladnoratovskog poretka. Sljedeći je datum u toj slici 24. veljače 2022. godine kad je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu. Trenutak je to kad postaje jasnim da je posthladnoratovski poredak ispustio dušu, a novi se počinje stvarati, mučno i postupno, u potpuno novim okolnostima koje ne treba opisivati starim terminima, primjerice novi hladni rat, jer dovode u zabludu i otežavaju razumijevanje procesa. U kojima važnu ulogu imaju i akteri, a oni koji djeluju sinergijski s procesima postaju ljudi o kojima pišemo da mijenjaju povijest.
Zato je važno što je Tusk napisao jer tko god pobijedio na američkim izborima, mi u EU-u moramo se suočiti sa stvarnošću koja nastaje, SAD je i dalje najveća globalna sila, ali ne želi nametati svoju volju diljem svijeta. Pokušala je, na više se mjesta opekla i odustala. Zato u treći plan pada zapadni Balkan, čak se i neke krize u Latinskoj Americi prepuštaju lokalnim akterima. Republikanci i demokrati se oko malo čega slažu, ali konsenzus postoji oko strategijskog cilja: sačuvati tehnološku prednost pred Kinom.
“Niz novih tehnologija - čipovi, kvantno računalstvo, umjetna inteligencija, napredna robotika, sintetička biologija – oblikovat će globalnu ekonomiju. Sada traju kampanje za prevlast u tim područjima”, tumači povjesničar Hal Brands za Bloomberg, dodajući da je “danas ekonomski uspjeh u samoj srži borbe za globalnu moć i utjecaj”. Zato se Kina drži podalje od oba velika rata, čak i onog u susjedstvu, u Mjanmaru, jer je svjesna trenutnih ekonomskih slabosti koje bi mogle hipertrofirati kad bi se otvoreno uključila pa bi ugrozila plan da do 2049. godine postane globalni lider u svemirskoj tehnologiji, umjetnoj inteligenciji te kvantnoj komunikaciji i računalstvu. BRICS bi trebao poslužiti platformom ostvarenja tih ciljeva i smanjenja izloženosti Zapadu okupljajući globalni jug kao podršku vlastitoj ideji novog međunarodnog poretka. Globalni jug, tumači ISPI (Istituto per gli Studi di Politica Internazionale), zainteresiran je za reformu međunarodnog poretka, ali nije sklon podložiti se potpuno kinesko-ruskim planovima.
Tako su zadane okolnosti novog procesa u razvoju kojima će se, tko god pobijedio u SAD-u, u velikoj mjeri morati prilagoditi, a EU, da bi opstao, mora se geopolitički redefinirati.