Tijekom dvogodišnjeg rata u Ukrajini, i Rusi i Ukrajinci na sve su načine pokušavaju prilagoditi svoje oružane snage pokušavajući poboljšati vojnu učinkovitost. U ranim fazama invazije Ukrajina je bila u prednosti. Osnaženi brzim priljevom zapadnog oružja, motivirani egzistencijalnom prijetnjom koju predstavlja ruska agresija i dobro pripremljeni za napad, Ukrajinci su uspjeli razviti nove načine borbe u nevjerojatno kratkom roku. Rusija je, nasuprot tome, petljala. Ponašali su se kao veliki, arogantni i nezgrapni medvjed, previše uvjeren u brzu pobjedu. Institucionalni šok zbog neuspjeha Rusije usporio je njezinu sposobnost učenja i prilagodbe.
Ali nakon dvije godine rata, bitka za prilagodbu se promijenila. Jaz u kvaliteti između Ukrajine i Rusije se smanjio. Ukrajina još uvijek ima inovativnu vojnu kulturu usmjerenu odozdo prema gore, što joj omogućuje brzo uvođenje novih tehnologija i taktika na bojnom polju. Ali ima problema s time da te lekcije budu sistematizirane i raširene po čitavim oružanim snagama. Rusija, s druge strane, sporije uči odozdo prema gore i ima centraliziranu filozofiju zapovijedanja. Ipak, kada Rusija konačno nešto nauči, to je u stanju sistematizirati u cijeloj vojsci i kroz svoju veliku obrambenu industriju. Ocjena je to Micka Ryana, poznatog bivšeg general-bojnika u australskoj vojsci te autora knjige o budućim ratovima koju je napisao u velikoj vojnoj analizi za magazin Foreign Affairs.
Inovativnost, prilagodljivost, brzina učenja i sposobnost neprestanog poboljšavanja te maksimiziranja vojne učinkovitosti - ključne su sposobnosti koje mogu donijeti pobjedu, napominje Mick Ryan. Ukrajina je bolja u taktičkoj prilagodbi: učenju i usavršavanju na bojnom polju. Rusija je pak superiorna u strateškoj prilagodbi, poput načina na koji država koristi ključne resurse. Važna su oba oblika prilagodbe, ali ova druga je ključna za dobivanje ratova, ocjenjuje Ryan.
„Što duže bude trajao ovaj rat, Rusija će bolje učiti, prilagođavati se i graditi učinkovitiju, moderniju borbenu silu. Polako ali sigurno, Moskva će apsorbirati nove ideje s bojnog polja i u skladu s njima preuređivati svoju taktiku – uvjeren je Ryan. Sposobnost strateške prilagodbe već je omogućila Rusima efikasnu obranu od ukrajinske protuofenzive, kao i to da tijekom posljednjih nekoliko mjeseci ostvare određene teritorijalne dobitke. Na koncu, ako ruska prednost u strateškoj prilagodbi potraje, a sa Zapada ne stigne odgovarajući odgovor, rat koji je trenutno u zastoju mogao bi završiti ukrajinskim porazom, navodi Ryan.
Objašnjava kako je Rusija nakon velikih teškoća s kojom su se njezine snage susrele tijekom ranih vojnih operacija u Ukrajini, uspješno reformirala svoju strukturu zapovijedanja. Podsjeća kako je u travnju 2022. imenovan jedan zapovjednik zadužen za vođenje cijele invazije, što je značilo definitivno odbacivanje disfunkcionalnog, rascjepkanog sustava kojim je Moskva upravljala ratom do tog trenutka.
Nedugo nakon te promjene, rat koji je vođen kroz nekoliko odvojenih i nekoordiniranih kampanja na sjeveru, istoku i jugu Ukrajine dobio je novo težište: sinkronizirani i koncentrirani napad na istočnu Ukrajinu. To je dovelo do značajnog ruskog napredovanja i zauzimanja gradova poput Severodonecka sredinom 2022.
Isto tako, Rusija je promijenila način vođenja bliske borbe. Na početku rata, ruska vojska koristila je kopnene jedinice veličine bataljuna koje često nisu bile dovoljno moćne da probiju ukrajinsku obranu, i kojima je veliki problem bila integracija zračnih i kopnenih operacija. Međutim tijekom posljednjih 12 mjeseci, Rusi su umjesto toga počeli integrirati elitne i konvencionalne snage, podupirući tu kombinaciju onime što su mnogi Ukrajinci ismijavali kao “oluju mesa za mljevenje” – odnosno ljudske valove slabo obučenih snaga za jednokratnu upotrebu koje mogu iscrpiti ukrajinske vojnike prije nego što stignu najbolje ruske trupe.
Ryan ističe kako su neke od ovih taktičkih inovacija bile posljedica nedostatka vremena koje je Rusija imala na raspolaganju za obuku mobiliziranih trupa. Vođe paravojne plaćeničke jedinice Wagner pomogli su u promicanju taktike koja uključuje “oluju mesa za mljevenje”, korištenjem osuđenika tijekom osvajanja Bahmuta.
Kad su shvatili koliko uspjeha ostvaruje Wagner tom stravičnom strategijom, Rusi su usvojili sličan pristup u drugim bitkama. Taktika ruskog pješaštva je evoluirala, a identične bataljunske jedinice uskoro su zamijenjene divizijama sastavljenim od jurišnih, specijaliziranih i jednokratnih postrojbi predviđenih za “mljevenje“.
Ryan napominje kako su se Putinove snage prilagodile i u obrambenom dijelu rata. Nakon što je slabašno učvrstila svoje položaje početkom sukoba, time se izloživši ubojitim ukrajinskim ofenzivama, ruska vojska je u drugoj fazi rata izgradila duboke obrambene linije na jugu Ukrajine. Tako su se Ukrajinci tijekom ljetne ofenzive 2023. suočili s protivnikom znatno drugačijim od onoga u proljeće 2022.
Kako bi svladala ovako evoluiranog neprijatelja, Ukrajina je bila prisiljena prilagoditi taktiku, tehnologiju i način izvođenja ratnih operacija. Kijev i saveznici bili su uvjereni da će obuka ukrajinskih snaga prema zapadnom standardu, a posebno razvijanje vještina kombiniranog ratovanja, omogućiti oslobađanje juga zemlje. Pokazalo se da su se ozbiljno preračunali, kaže bivši general.
Ruska vojska također je postala bolja u zaštiti ratnih vozila. U ranim danima sukoba, Ukrajina je koristila bespilotne letjelice i precizne projektile kako bi uništila ogroman broj ruskih tenkova i kamiona, što je dovelo do sramotnih poraza okupacijskih snaga. No, ubrzo je uslijedio ruski odgovor, prvo je bilo stvaranje improviziranih oklopa. Nakon što je veliki broj ruskih vozila napadnut tijekom napredovanja prema Kijevu, ruski vojnici počeli su stavljati improvizirane oklope na kamione. Ta sklepana zaštita s vremenom je postala sofisticiranija, stvoreni su kavezi s metalnim šipkama. Kavezi su se pokazali vrlo efikasnima u uništavanju projektila ispaljenih iz ukrajinskih protutenkovskih oružja, detonirajući ih prije nego što bi uspjeli dodirnuti samo vozilo. Kavezi su pružili dodatan sloj fizičke zaštite ruskim tenkovima i kamionima, a čini se da su njihovim posadama pružili više samopouzdanja. Iako je počela kao taktička inovacija na bojnom polju, postavljanje kaveza ubrzo je sistematizirano. Ruske jedinice uskoro su sustavno koristile kaveze kao zaštitu od dronova i protutenkovskih projektila koji pogađaju odozgo, poput onih ispaljenih iz legendarnih Javelina.
Lani su ruski zapovjednici izdali upute o tome kako izraditi i montirati kaveze na kamione, topove i oklopna vozila. Moskva sada nudi takve kaveze na verzijama oklopnih vozila predviđenim za izvoz u treće zemlje.
Isto tako, Rusija je u međuvremenu postala znatno bolja i u korištenju bespilotnih letjelica, preokrenuvši raniju ratnu dinamiku. Na početku rata, Ukrajina je bila pionir u novim načinima korištenja dronova. Rusija je bila znatno sporija u korištenju bespilotnih letjelica ali su sad prestigli Ukrajinu količinom dronova te sposobnošću njihovog korištenja, ocjenjuje Ryan i dodaje koko je Moskva to postigla mobiliziranjem obrambene industrije i nabavom kritično važnih tehnologija iz inozemstva, unatoč zapadnim sankcijama.
„Suvremeni rat gotovo je nemoguć bez korištenja velikog broja bespilotnih letjelica. Ruska uporaba dronova, u kombinaciji s utvrđenim obrambenim linijama, velikom količinom topništva, jurišnih helikoptera, dronovima kamikazama i naprednim sustavima za izviđanje i nadzor – bila je ključan razlog za neuspjeh ukrajinske protuofenzive 2023. godine – naglašava Ryan. Kako Rusija nastavlja povećavati proizvodnju dronova i postaje sve vještija u njihovoj upotrebi na bojnim polju, vjerojatno je da će stjecati sve veću prednost u ratu.
Dronovi nisu jedino oružje s kojim je Rusija preokrenula situaciju na bojnom polju. Ukrajina je rano usvojila precizno oružje ili oružje koje koristi GPS te druge sustave navođenja za preciznije gađanje ciljeva. To je bilo vrlo važno u svjetlu činjenice da zbog dispariteta u količini topništva i streljiva na početku rata Ukrajina nije mogla sebi priuštiti rasipanje raketa i granata. Međutim i Rusija je od tada naučila kako umanjiti učinak neprijateljevog preciznog oružja. „To je postigla pametnim raspršivanjem svojih snaga na prvim linijama, kao topništva te logistike u pozadini. Rusi su također otežali ciljanje Ukrajincima, i to korištenjem sigurnijih sredstava elektroničke komunikacije, uključujući šifrirane mreže i starije taktičko-komunikacijske sustave, tumači general.
Činilo se da je elektroničko ratovanje, koje je tradicionalno jedna od snaga Rusije, igra sporednu ulogu u prvim danima invazije. To se promijenilo u nastavku rata, kada je ruska vojska počela surađivati sa strateškom obrambenom industrijom na razvoju naprednih sustava za elektroničko ratovanje. Moderna oprema koju je vojska dobila nakon početka rata sada ometa ukrajinske komunikacije te tako razbija koheziju ukrajinskih jedinica, usporavajući njihovu sposobnost da pokrenu brze napade.
„Iako su Ukrajina i zapadni partneri dali sve od sebe da održe korak u tom segmentu vojne tehnologije, još uvijek zaostaju za ruskim sposobnostima elektroničkog ratovanja, što je priznao i ukrajinski vrhovni zapovjednik Valerij Zalužni krajem 2023, podsjeća Ryan te navodi kako naravno Rusija nije uspješna u prilagođavanju na svim poljima. Kad je riječ o novim načinima izvođenja dalekometnih udara, Kijev je napredovao više od Moskve. Ukrajina je, primjerice, tijekom prošle godine razvila sposobnost izvođenja izrazito preciznih dugometnih napada na ruske aerodrome, tvornice oružja i energetsku infrastrukturu. Dok je tijekom zime 2022. na 2023. bila uglavnom nesposobna odgovoriti na ruske napade na svoju civilnu infrastrukturu, Ukrajina je sada u stanju uzvratiti istom mjerom, usprkos ograničenjima koja je SAD nametnuo na korištenje zapadnog oružja za napade unutar Rusije. U svojoj analizi naglašava i kako je Ukrajina također sjajno razvila mogućnosti izvođenja učinkovitih udara na moru, koristeći vojne i civilne senzore, projektile dugog dometa i nove generacije bespilotnih pomorskih dronova. No, Ryan nije siguran koliko će ove prednosti potrajati. Kao što je to slučaj u drugim domenama, Rusija će se vjerojatno prilagoditi ovim ukrajinskim inovacijama. Rusija mijenja način izvođenja masovnih napada bespilotnim letjelicama i projektilima kako bi identificirala slabosti u ukrajinskom sustavu protuzračne obrane.
„Dobra prilagodljivost ruske industrije oružja i vojne strategije mogli bi Moskvi donijeti značajnu vojnu prednost u 2024. godini. To bi se u prvom redu moglo vidjeti u poboljšanoj sposobnosti izvođenja zračnih napada, koji bi mogli nadvladati ukrajinski sustav protuzračne obrane, tim prije što Zapad nije opremio Ukrajince dovoljnom količinom projektila za presretanje – zaključuje Ryan.
Kaže kako Ukrajina mora izgraditi vlastiti strateški pristup učenju i brzoj prilagodbi novim okolnostima na bojnom polju. Ključna lekcija iz neuspješne protuofenzive 2023. jest da je doktrina kombiniranog ratovanja kojoj je NATO podučavao ukrajinske trupe zastarjela. Imperativ je da NATO i Ukrajina ubrzaju razmjenu lekcija naučenih u borbi i povežu ih s institucijama za vojnu obuku, što bi trebalo omogućiti brzo osmišljavanje novih doktrina i boljih oblika obuke. NATO bi morao upotrijebiti svoje goleme analitičke kapacitete kako bi pomogao Ukrajincima da brzo shvate koje taktike funkcioniraju u borbi protiv Rusa. Zapad također mora nastaviti naoružavati Ukrajinu naprednim oružjem. Pritom je ključno da se Zapad usredotoči na proizvodnju i slanje oružja koja će Kijevu odmah osigurati stratešku prednost. Stoga je nužno stvoriti jaču vezu između lekcija koje Ukrajinci uče na bojnom polju i industrijske proizvodnje. Lekcije iz borbe moraju brzo stići do proizvođača, što znači da vojnici moraju imati više utjecaja na proizvodnju opreme i streljiva, analizira general.
Prema ocjeni analitičara poznatog britanskog think-tanka Royal United Services Instituta, ruska vrhuška s vremenom postaje sve bolja u rješavanju neposrednih problema, ali muči se kada treba predvidjeti buduće prijetnje. To je značajna pukotina u ruskom strateškom oklopu, uvjeren je Ryan. Kako bi ovo iskoristila Ukrajina mora brzo uvesti i sistematizirati nove načine ratovanja, kako bi neprijateljskoj vojsci nanijela što je više moguće štete prije nego što Rusija nauči kako reagirati na njihove inovacije.