StoryEditor
Svijet‘sistemski izazov‘

Što bješe Moskva, sad je Peking. Crni međunarodni đavao. Biden je na prvoj europskoj turneji stalno prokazivao Kinu kao novu ‘babarogu‘. Evo čega se Zapad, u stvari, plaši

17. lipnja 2021. - 15:56

Mora da se ovih dana silno štuca generalnom sekretaru Komunističke partije Kine Xi Jinpingu, kao i članovima kineskog Politbiroa – upravo oni bili su glavna tema svih razgovora koje je novi predsjednik SAD-a Joe Biden održao na svojoj prvoj europskoj turneji.

Bez obzira govorimo li o skupu G7 u Cornwallu (održanom preko vikenda), NATO samitu u Bruxellesu (ponedjeljak, 14. lipnja) ili Bidenovu sastanku s EU liderima, također u Bruxellesu (utorak, 15. lipnja), novi stanar Bijele kuće opetovano je iznosio mantru o "kineskoj prijetnji" i uvjeravao europske državnike da moraju smanjiti ekonomsku suradnju s Kinom i tako se "suprotstaviti kineskom autoritarizmu i sve većoj militarizaciji".

'Sistemski izazov'

Odnosno, kako stoji u službenom zaključku NATO samita:

"Javno iznesene ambicije i asertivno ponašanje Kine predstavljaju sistemske izazove međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima i u područjima koja su relevantna za sigurnost saveza."

Dakle, Kina je od ovog tjedna "sistemski izazov" za NATO pakt, ono što je dosad bila Rusija. Što bješe Moskva, sada je Peking: crni međunarodni đavo i ugroza za "sav slobodni svijet".

I dok većina promatrača ističe Bidenovo pozivanje na Članak 5. Povelje NATO pakta (koji svakoj napadnutoj članici jamči kolektivnu obranu), pomalo ispod radara prolazi činjenica da je premještanjem fokusa s Rusije na Kinu prekršen Članak 6. te iste Povelje, koji jasno definira da je djelovanje Saveza zemljopisno ograničeno na euroatlantski prostor.

Među rijetkima, o tome je ovog tjedna za portal Index progovorio vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović.

"Nisam skeptičan prema Zapadu i NATO-u, ali sam skeptičan prema toj novoj formulaciji NATO-a koji sad na sebe preuzima ulogu i zemljopisni dijapazon koji mu nije svojstven i za koji nije stvoren. U članku 6. Povelje NATO-a točno stoji kojim se područjem bavi: sjevernim Atlantikom, Europom i Mediteranom", izjavio je Vidmarović, dodavši da "NATO sad preuzima američke interese i strahove, što nije dobro za sam savez jer on ima drugu ulogu".

O ulozi NATO-a raspravlja se već trideset godina, još otkad je i formalno nestao razlog njegova postojanja. Naime, kako je poznato, NATO je 1949. osnovan kako bi branio zapadnu Europu od moguće agresije Sovjetskog Saveza. No, kako je SSSR još 1991. prestao postojati, otvorila se rasprava o smislu postojanja samog NATO-a: čemu NATO ako više nema Varšavskog ugovora?

Traženje smislenog odgovora

Na to pitanje čelnici NATO-a već trideset godina nastoje naći smisleni odgovor. Svoj prilog tom zanimljivom filozofskom rebusu ovog je tjedna dao i generalni tajnik alijanse Jens Stoltenberg, za kojeg je NATO "čuvar mira i demokracije u svijetu". Tko je u ovome mileniju prespavao NATO-ove ratove u Afganistanu, Iraku, Libiji i Siriji – odnosno "demokratske posljedice" tih ratova – možda bi se i mogao složiti sa Stoltenbergom.

Ali recimo da je Stoltenberg u pravu. U tom slučaju, ostaje da vidimo čime to Kina ugrožava mir i demokraciju u svijetu.

Za demokraciju nije sporno – jednopartijska Kina doista nije demokratska država, barem po uzusima zapadne parlamentarne demokracije. No to očito nije glavni razlog nove NATO-ove antikineske doktrine, jer onda bi se u toj doktrini kao jedan od "sistemskih izazova" morala naći i Saudijska Arabija. A ta zemlja, kao što znamo, ne samo da nije na američkom popisu "neprijatelja slobodnog svijeta", već je, nasuprot tome, saveznica SAD-a.

Ugrožava li onda Kina mir u svijetu? Gomila li svoje trupe na granicama drugih zemalja? Prijeti li Peking drugim zemljama vojnom invazijom, ili barem sankcijama?

Osim čarkanja na nejasnim himalajskim granicama s Indijom – u čemu podjednako sudjeluje i sama Indija – ovdje ne možemo dati potvrdan odgovor. Zadnji rat u kojem je sudjelovala kineska vojska bio je onaj kratkotrajni s Vijetnamom, u proljeće 1979. godine.

Zašto je onda Kina odjednom postala "sistemski izazov" za NATO?

Više je stvari koje Zapad zamjera Kini, a koje su apostrofirane i na recentnom Bidenovu pohodu po Europi: kršenje ljudskih prava (osobito prema Ujgurima u Xinjiangu), kao i sporna pitanja oko Tibeta, Tajvana, Hong Konga i Južnog kineskog mora. Ali sva su ta pitanja stara godinama, neka i desetljećima: zašto se baš sada potenciraju kako bi se naglasila "kineska prijetnja"?

Europski front

Odgovor, jasno, leži u rastućoj moći Kine – više ekonomskoj nego vojnoj, iako ni potonja nije za podcjenjivanje – koja ozbiljno ugrožava davne i javne projekcije SAD-a da nakon hladnoratovske pobjede nad SSSR-om 21. stoljeće mora biti "američko stoljeće". Dok je Kina bila slaba, a kineski radnici dirinčili za šaku riže dnevno, Zapad se nije osobito zabrinjavao oko Tibeta, Tajvana i ljudskih prava u Kini. No otkad je "kineski zmaj" raširio krila, naglo je proradila zapadna ljudskopravaška savjest.

Pojedini analitičari drže da se ključni pomak u tom smislu dogodio sredinom prošlog desetljeća, točnije 2015. godine, kada je Kina počela intenzivnije plasirati kredite u inozemstvo, i to pod povoljnijim uvjetima od zapadnih zemalja i institucija (MMF, Svjetska banka). Do tog časa Kina je izvozila "samo" raznorazne trgovačke artikle, ali kad je počela izvoziti kapital, na Zapadu su se, posebno u SAD-u, upalili svi mogući alarmi: eto neželjene konkurencije u najvitalnijem sektoru.

Svojim iskusnim kapitalističkim očima, tu je promjenu prvi uočio bivši predsjednik SAD-a Donald Trump, te je reagirao pokretanjem pravog trgovinskog rata s Pekingom, ali je svojom arogancijom i otvorenim prezirom prema Europi odbio od sebe europske saveznike.

Novi 'delegat'

No vladajuća klasa Amerike, koja usponom Kine najviše i gubi, sada u liku Joea Bidena ima novog političkog delegata, koji je uoči odsudnog okršaja s Crvenom armijom s Istoka došao najprije konsolidirati europski front.

Taj okršaj zasad se neće voditi vojnim, već ekonomskim putem. Ali ako zmaj u tom okršaju ne poklekne – a mnogo je indicija da neće pokleknuti – onda u ne tako dalekoj budućnosti možemo očekivati i drukčije, militantnije forme sukoba.

Donedavno je Kina izvozila 'samo' raznorazne trgovačke artikle, ali kad je 2015. počela izvoziti kapital (u vidu kredita), na Zapadu su se, posebno u SAD-u, upalili svi mogući alarmi

Dok je Kina bila slaba, a kineski radnici dirinčili za šaku riže dnevno, Zapad se nije osobito zabrinjavao oko Tibeta, Tajvana i ljudskih prava u Kini

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. srpanj 2021 15:33