"Rasprava sa zrcalom“. Ovako povjesničar diplomacije Sergej Radčenko opisuje kako se Nikita Hruščov pripremao za pregovore sa Davidom Dwightom Eisenhowerom Ikeom nakon smrti Josifa Visarionoviča Džugašvilija Staljina. Sovjetski lider je zamišljao što će reći američkom predsjedniku i kako će Ike u početku odbacivati njegove argumente, a zatim ih prihvatiti kao jedino rješenje.
"Problem kod zamišljenog razgovora s protivnicima u tome je što će oni reći ono što želimo čuti“, piše Radčenko. Ne pomišljamo što bi bilo da druga strana ne prihvati naše rezoniranje.
Po svemu sudeći, i aktualni pristup Zapada Moskvi oslanja se na "razgovor sa zrcalom“. Slušamo samo kako bismo čuli ono što želimo čuti, odnosno kako Vladimir Putin želi pregovarati o prekidu sukoba u Ukrajini. Ali, je li to stvarno tako? - pita se Ivan Krastev, bugarski politolog angažiran u Centru za liberalne strategije u Sofiji i Institutz za humanističke znanosti u Beču, u svom eseju kojega je objavio Financial Times. I nudi čitateljima ovakav odgovor:
Kao mnogi analitičari i većina Europljana, vjerujem da će se rat završiti sporazumnim rješenjem. Kijev će biti primoran na razmjenu teritorija za stvarna jamstva mira i sigurnosti. Međutim, čak i ako su pregovori neizbježni, nisam uvjeren da smo tako blizu kraja kao što se mnogi drugi nadaju.
Postoje najmanje četiri stvari koje situaciju čine nepredvidivom.
Prvo, kada je u pitanju ishod rata, Rusija i Ukrajina su u izrazito različitim situacijama. Trenutno je Kremlj uvjeren da Rusija pobjeđuje na bojnom polju. Vjeruje se da ima znatan manevarski prostor kada je u pitanju završetak rata (čak i kako završiti rat).
Nasuprot tome, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je u krajnje neizvjesnoj situaciji. Vojni neuspjesi na bojištima duž Ukrajine oslabili su mu i političku poziciju. Ukrajinci žele da se rat završi što je prije moguće, ali još uvijek nisu spremni žrtvovati teritorij u zamjenu za mir. To znači da je Zelenski jednostavno primoran govoriti o pobjedi čak i dok traži kompromis.
Drugo, mnogi od onih koji blebeću o pregovorima misle da znaju što ruski predsjednik želi i od čega je spreman odustati. Tijekom nedavnog posjeta Zelenskog Sjedinjenim Državama, bivši predsjednik Donald Trump je izjavio: "Imamo vrlo dobre odnose, a ja također imam i vrlo dobre odnose, kao što znate, s predsjednikom Putinom, i mislim da ako pobijedimo na izborima... mi ćemo to (rat u Ukrajini) vrlo brzo riješiti“.
Uz uobičajeno razmetanje, Trump misli na svoje ranije pregovore s Putinom i uvjeren je da bi znao "kako se to radi". Problem je u tome što nijedan zapadni lider nema jasnu sliku Putinovih trenutnih motiva. Predratni Putin i današnji Putin se razlikuju kao Staljin iz 1940. i Staljin iz 1944. godine, upozorava Krastev za Financial Times.
Treće, ciljevi Rusije su se vremenom - promijenili. Putinova izvorna "specijalna operacija“ bila je laserski fokusirana. Njegov primarni cilj je bio razbiti "čini" kojima je Zapad "začarao" ukrajinsko društvo. Polazna pretpostavka je bila da su Ukrajinci "začarani Rusi“ kojima je potreban kratkotrajni rat da se probude. Ali buđenje nije uspjelo!
Do rujna 2022. specijalna operacija je propala. Od tada gledamo proxy rat protiv NATO-a koji se vodi na ukrajinskom teritoriju. Tako Putin i većina Rusa vide stvari. Zato Putin neće tolerirati nijednog američkog predsjednika, čak ni svog starog druga Trumpa, u nekakvoj ulozi herojskog mirotvorca. Mir mora biti ruska pobjeda. Razbijanje NATO-a jedan je od ratnih ciljeva Moskve.
Četvrta poteškoća je to što ni SAD ni EU nemaju dugoročnu strategiju za Rusiju. Ukrajina je bila važan dio ruske politike Zapada poslije Hladnog rata. Ta politika je imala dvije strane. U svojoj dugoročnoj verziji, demokratizacija Ukrajine se promatrala kao instrument za demokratizaciju same Rusije. Ali postojala je još jedna verzija, više fokusirana na stabilnost, u kojoj je vladala zasebna logika: ne izazivaj medvjeda! Ova dvostruka politika doprinijela je izbijanju rata u Ukrajini.
Gotovo tisuću dana od početka rata, Zapad nije bio voljan dati "zeleno" svjetlo Ukrajincima da gađaju i mete unutar same Rusije, što sada "kompenzira“ tako što Ukrajini daje ovlasti da definira kako će Zapad govoriti o Rusiji. Zapad je svoju politiku prema Rusiji dao u "outsorce" angažman Ukrajini. Ako Putin vjeruje da je Rusija u ratu sa Zapadom, takav potez je kontraproduktivan, naglašava bugarski politolog u svom razmatranju za Financial Times.
Američki i europski lideri trebaju preuzeti inicijativu u odnosima s Rusijom. Bilo kakvi smisleni pregovori neće se odnositi samo na Ukrajinu, već i na budućnost europskog poretka. Kako kaže stara ruska poslovica: "Kad se uhvatiš u kolo s medvjedom, ne odlučuješ i kad je igri kraj!“
