Kao u uvrnutom holivudskom filmu, moćni čovjek Rusije otišao je u Latinsku Ameriku, okupio tamošnje ljevičarske državnike i u maniri Clinta Eastwooda rekao: „Ne brinite ništa, Rusija će vas braniti od američkog nasilnika.”
Ponešto karikiramo, ali to bi bio sukus ovotjedne latinskoameričke turneje tajnika ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaja Patruševa, koji je obišao Kubu, Nikaragvu, Venezuelu i Boliviju – četiri zemlje s višedesetljetnim socijalističkim vladama i jednako dugom poviješću loših odnosa sa SAD-om – prenijevši tamošnjim liderima Putinovu poruku kako će Rusija pomoći zemljama Latinske Amerike da se suprotstave uplitanju SAD-a u njihove unutarnje stvari.
- Moskva će (...) sprječavati miješanje u unutarnje stvari vaših zemalja, kampanje za diskreditaciju vaših legitimnih vlasti, zastrašivanje vašeg stanovništva i destabilizaciju vaših gospodarstava - rekao je Patrušev u Managui, prenosi TASS.
Patrušev, kojeg mnogi smatraju „čovjekom broj dva” Putinove Rusije i najbližim suradnikom ruskog predsjednika (znaju se još iz lenjingradskog KGB-a), na turneji je razgovarao i s dva nekadašnja marksistička gerilca – u Havani s bivšim predsjednikom Kube Raulom Castrom (93), a u Managui s aktualnim predsjednikom Nikaragve Danielom Ortegom (79).
Radi se o bitnim akterima dviju uspješnih marksističkih revolucija u Latinskoj Americi iz vremena kada je svijet bio mlad - 1959. na Kubi, a 1979. u Nikaragvi - kojima su svrgnuti dotadašnji proamerički diktatori Fulgencio Batista (Kuba) i Anastasio Somoza (Nikaragva), a otada traju i uporni američki pokušaji rušenja i destabilizacije ovih ljevičarskih vlada, što je sada Patruševu poslužilo kao šlagvort za dolazak u Latinsku Ameriku.
Duga ruka CIA-e
Na Kubi je CIA pokušala državni prevrat već 1961. (neuspješnom) invazijom na Zaljev svinja – da bi se do danas održao već 60-godišnji besprizorni američki embargo prema Kubi, neusporediv s ičim u pisanoj povijesti čovječanstva - a u Nikaragvi je 80-ih SAD inscenirao i isfinancirao čitav rat „kontraša” protiv Ortege i njegovih marksističkih sandinista, dok je posljednje sankcije protiv Ortege Amerika uvela 2021. godine.
Što se tiče Venezuele i Bolivije, zadnji državni udar koji je SAD pokušao provesti u Venezueli datira iz travnja 2019., dok je u studenome iste godine državni udar podržan od SAD-a zadesio i Boliviju - oba za vrijeme mandata predsjednika Donalda Trumpa - s tom razlikom da je ovaj u Venezueli bio posve neuspješan, dok je u Boliviji ljevičarski čelnik Evo Morales morao bježati iz zemlje, koju su preuzeli desničari, ali je 2020. na izborima opet pobijedio Moralesov Pokret za socijalizam (MAS), čime se ljevica u Boliviji vratila na vlast, a Morales se vratio u domovinu.
Podsjetimo i da je u mjesecima prije tog neuspješnog državnog udara u Venezueli Amerika čak priznala marginalnog desničarskog političara Juana Guidoa za predsjednika Venezuele – pored živog i zdravog ljevičarskog predsjednika Nicolasa Madura - i da su u tom šarlatanskom priznavanju potpunog anonimusa sudjelovali i mnogi europski saveznici SAD-a, uključujući Hrvatsku. Tolika je moć SAD-a u odnosu prema Latinskoj Americi.
Upravo zato je Patrušev u Managui mogao reći da su zemlje Latinske Amerike „itekako svjesne” stalnih pokušaja SAD-a da koristi gospodarski i politički pritisak protiv onih čija politika ne odgovara Washingtonu.
- Latinska Amerika ostaje važna zona mira, neka vrsta otoka stabilnosti. Za nas je važno da više zemalja u regiji teži neovisnoj politici - poručio je Patrušev iz Manague, ustvrdivši da upravo ove četiri ljevičarske zemlje stoje „na čelu borbe za istinski suverenitet Latinske Amerike i njezino pravo mjesto na svjetskoj pozornici”.
Zaštita od američkih sankcija
Reuters ovu Patruševljevu turneju po ljevičarskim bastionima Latinske Amerike smješta u kontekst ukrajinskog rata, koji je „izazvao najgoru krizu u odnosima Rusije i Zapada od Kubanske raketne krize 1962.”, odnosno u kontekst velikog zaokreta Rusije od Zapada prema Istoku i Globalnom jugu.
„Nakon što je Zapad pokrenuo ono što su američki i europski čelnici nazvali najstrožim sankcijama ikad nametnutim velikom gospodarstvu, Rusija se okrenula od Europe i SAD-a i ojačala veze s državama Azije, Bliskog istoka, Afrike i Latinske Amerike”, piše Reuters, dodajući kako je Patrušev istaknuo da razvoj dobrih i prijateljskih veza s ključnim partnerima u Latinskoj Americi i na Karibima ostaje „jedan od glavnih prioriteta Moskve”.
„Patrušev to nije rekao bez razloga”, smatra Orinoco Tribune, čavistički list iz Venezuele koji ističe da je Patrušev na svojoj latinskoameričkoj turneji posjetio „vlade koje nisu podložne američkoj globalnoj diktaturi”.
„Izgradnja tješnjih veza nužno prolazi kroz jačanje načela Povelje UN-a: nemiješanje u unutarnje stvari, samoodređenje naroda i poštivanje suvereniteta. Stoga Rusija cijeni nesvrstavanje Kube, Nikaragve, Venezuele i Bolivije uz zapadnu politiku antiruskih sankcija kojoj su se pridružile čak i neke latinoameričke zemlje poput Čilea i Argentine”, piše spomenuti list.
U zaključku analize Orinoco Tribune ocjenjuje da će Patruševljev posjet Latinskoj Americi imati dalekosežne implikacije po geopolitičke odnose u regiji:
„Čini se da je strateški cilj uspostava mehanizma multilateralne suradnje među partnerima kako bi se olakšalo planiranje i provedba mjera za jačanje suvereniteta Latinske Amerike i podizanje statusa Latinske Amerike na međunarodnoj sceni, s ciljem zaštite svih partnera od ograničenja koja nameću SAD i njegovi saveznici provedbom jednostranih prisilnih mjera”, navodi venezuelski list.
Jačanje multipolarnog svijeta
O dalekosežnim posljedicama ove Patrušovljeve turneje piše i kurdski politički analitičar i diplomatski konzultant Momen Zellmi sa sjedištem u Erbilu (Irački Kurdistan). U analizi objavljenoj na portalu BNN Breaking (Hong Kong), Zellmi naglašava da rusko opredjeljenje za pomoć zemljama Latinske Amerike u obrani od napada SAD-a „preoblikuje globalnu geopolitiku” i potiče multipolarni svjetski poredak.
„Tijekom ključnih sigurnosnih konzultacija s predstavnicima Bolivije, Venezuele, Kube i Nikaragve, Patrušev je osudio američke taktike prisile usmjerene na nasilno rušenje vlada i gospodarsku sabotažu nacija koje su zacrtale neovisni kurs”, piše Zellmi, dodajući da Patruševljevi razgovori u Havani i Managui „označavaju kritičnu točku u diplomatskim nastojanjima Moskve u regiji”.
„Ovo strateško partnerstvo ukorijenjeno je u zajedničkoj želji za stvaranjem multipolarnog svjetskog poretka, oslobođenog hegemonije bilo koje pojedinačne nacije. (...) Ovo stajalište ne samo da jača geopolitički utjecaj Rusije u Latinskoj Americi, već također pokazuje njezinu ulogu protuteže američkoj dominaciji u regiji”, smatra kurdski analitičar.
Zellmi piše i da Patrušovljev posjet ne znači samo produbljivanje veza između Rusije i regije, već također „signalizira rastući konsenzus o potrebi osporavanja unilateralizma i promicanja pravednije globalne strukture upravljanja”.
Drugim riječima, zemlje Trećeg svijeta žele promjenu postojećeg unipolarnog (američkog) poretka u multipolarni poredak. Taj demijurški plan o gradnji multipolarnog svijeta, koji su 1997. zacrtali tadašnji lideri Kine i Rusije, Jiang Zemin i Boris Jeljcin, sada već poprima vidljive konture na globalnoj sceni.
„Dok svijet promatra razvoj ovih događaja, ne može se precijeniti važnost uloge Rusije u potpori latinoameričke težnje za suverenitetom i neovisnošću. Razvijajuće partnerstvo između Moskve i njenih latinoameričkih saveznika trebalo bi redefinirati obrise globalne politike, potencijalno dovodeći do uravnoteženijeg i multipolarnog međunarodnog poretka”, zaključuje kurdski analitičar u ime Trećeg svijeta.