Osam godina prije nego što će biti svrgnut, u golemim šatorima obloženim mramorom i uz beskrajni švedski stol, Reza Pahlavi je – proslavljajući 2500 godina Perzijskog carstva, u Persepolisu priredio grandioznu zabavu i potrošio novac dovoljan za potrebe jednogodišnje socijalne pomoći namijenjene velikom broju Iranaca koji su živjeli ispod granice siromaštva.
Krajem 1960-ih, u Iranu su često izbijali protesti protiv njegove vladavine koja je na Zapadu bila poznata po liberalnom odijevanju i pravu glasa za žene, ali ne i po ekstremnom trošenju državnog novca, surovoj tajnoj policiji i po korupciji – stvarima na koje je Zapad radi eksploatacije iranske nafte svjesno zatvarao oči, te je njegova bjelosvjetska zabava bila i jedan od početaka njegovog kraja. Upravo iz ovog...