Ideja daljnjeg proširenja Europske unije za šest zemalja zapadnog Balkana, Moldaviju, Gruziju i Ukrajinu čine se kao vrlo ambiciozna vizija stvaranja ogromnog imperija europskih liberalnih demokracija koje će dijeliti zajedničke političke vrijednosti te samom svojom veličinom (brojem stanovnika i geografskom pozicijom) osigurati jače internacionalne pozicije. No, problem s ovim političkim vizijama leži u prozaičnom pitanju: Tko će to platiti?
Jedna od financijskih stradalnica sigurno će biti i RH jer bi mogla ostati bez 20-ak posto ukupnih sredstava iz EU fondova, a otvoreno je čak i pitanje u kojoj mjeri ćemo imati pristup novcu namijenjenom za koheziju tj. za izjednačavanje manje razvijenih članica s naprednijima, što je za našu državu presudno.
Potpuno je nejasno...