Govoreći o Ukrajini, svi govore o ratu, a gotovo nitko ne govori o miru. Na deset ratnih huškača dođe jedan mirotvorni glas. Čak i francuski predsjednik zove na veliki europski rat. Stoga je tim važnije podržati svaki taj rijetki poziv na mir, čak i kada dolazi od aktera od kojeg se to možda ne bi očekivalo – od turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.
Zašto kažemo da se apel za mir možda ne bi očekivao baš od Erdogana? Zato što se novovjeki turski sultan u zadnjih nekoliko godina uključio u više ratova izvan turskih granica (Sirija, Libija, Azerbajdžan), a turske snage još uvijek drže pod okupacijom dijelove sjeverne Sirije. Pa ipak, kad je riječ o Ukrajini, sultan odašilje mirotvorne tonove:
- Iako smo ušli u treću godinu rata punih razmjera i unatoč svim našim naporima, nije bilo dovoljno napretka prema miru. Posvećen sam tome da diplomaciji i dijalogu dam šansu kako bi se rat okončao pravednim i trajnim mirom - rekao je Erdogan u videoporuci koju je uputio učesnicima samita „Ukrajina - Jugoistočna Europa”, održanom 28. veljače u Tirani.
Glavni gost samita – kojem je prisustvovao i hrvatski premijer Andrej Plenković – bio je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, a čitav skup je zamišljen kao pokušaj Kijeva da od balkanskih zemalja pribavi veće količine oružja i tako barem donekle nadoknadi „rupu” koja se stvorila odugovlačenjem Kongresa SAD-a da potvrdi novu tranšu američke vojne pomoći Ukrajini.
Stoga je Zelenski u Tirani balkanskim državnicima predložio ideju zajedničke proizvodnje oružja, budući da Ukrajina trenutno ima „problema s opskrbom municijom”, što pogoršava „situaciju na bojnom polju”. Međutim, umjesto oružja, Erdogan mu je u videoporuci predložio – mirovne pregovore. Štoviše, Erdogan je ponudio da Turska bude domaćin tih pregovora, kao što je to već bila u proljeće 2022. godine, na samom početku rata.
Poučak Davida Arahamije
- Spremni smo ponovno ponuditi pregovarački stol koji smo prethodno organizirali u Istanbulu za izgradnju mira – rekao je turski predsjednik.
Podsjetimo, ti pregovori u Istanbulu gotovo su krajem ožujka 2022. doveli do okončanja rata, na način da je Ukrajina pristala na vojnu neutralnost i odustajanje od ulaska u NATO, a Rusija je zauzvrat pristala povući vojsku na predratne granice. Štoviše, kako je krajem prošle godine javno iznio glavni ukrajinski pregovarač David Arahamija, Rusi su u znak dobre pregovaračke volje, a na traženje ukrajinske delegacije, tada povukli vojsku iz okolice Kijeva.
Međutim, prema Arahamijinim riječima, pregovori su propali nakon što je 9. travnja 2022. u Kijev iznenada sletio tadašnji britanski premijer Boris Johnson i naredio nastavak rata. Sada Johnsona više nema u visokoj politici, ali teško je vjerovati da se stav britanske vlade o Ukrajini promijenio. Pa ipak, sultan i dalje vidi mogućnost za mirno rješenje.
- Turska je spremna još jednom poslužiti kao posrednik u mirovnim pregovorima između Rusije i Ukrajine – naglasio je Erdogan.
Putin dolazi u Tursku
Erdoganov poziv na mirovne pregovore dolazi u zanimljivom trenutku, taman uoči posjeta ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova Turskoj, gdje će prisustvovati Diplomatskom forumu u Antaliji, koji će od 1. do 3. ožujka okupiti visoke dužnosnike iz 147 zemalja svijeta. Među ostalim, očekuje se da će Lavrov u susretu sa svojim turskim kolegom Hakanom Fidanom dogovoriti finalne detalje oko skorašnjeg posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina Turskoj.
O tom se posjetu govori već duže vrijeme, a sva je prilika da će biti realiziran nakon predsjedničkih izbora u Rusiji, koji se održavaju 17. ožujka i na kojima se očekuje uvjerljiva Putinova pobjeda. Europska komisija već je upozorila Tursku da je Međunarodni kazneni sud (ICC) izdao nalog za uhićenje predsjednika Rusije zbog njegove odgovornosti za deportaciju ukrajinske djece s ratom zahvaćenih područja. Drugim riječima, Europska komisija sugerira da bi Erdogan možda trebao uhititi Putina kada ovaj sleti u Tursku.
No prilično je vjerojatno da se takvo nešto neće dogoditi, jer Turska spada u onih 60 država koje nisu ratificirale Rimski statut, kojim je ICC osnovan, tako da ih odluke ICC-ja ne obavezuju. Osim Turske, u tu kategoriju zemalja spadaju i SAD, Kina, Indija, Izrael, Pakistan, Saudijska Arabija, Iran...