Rusija na bojištima u Ukrajini već mjesecima sve više i više koristi tzv. klizne bombe, jeftino, a vrlo razorno oružje - pogotovo sada kada nastoji dodatno ojačati i unaprijediti svoju posljednju ofenzivu u Ukrajini.
Smatra se da je više od 200 kliznih bombi bačeno u samo tjedan dana tijekom napada na ukrajinski sjeverni grad Vovčansk tijekom trenutačnog ruskog napredovanja u blizini pograničnog područja u regiji Harkiv. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da su samo u ožujku Rusi na ciljeve u Ukrajini bacili 3000 takvih bombi.
Šef policije u Vovčansku, Oleksij Harkivski, izbliza je vidio udar kliznih bombi. "Nema riječi kojima bi se opisale posljedice napada kliznom bombom", kaže on. "Kada dođete, vidite ljude koji leže ondje, rastrgani".
Masovna uporaba kliznih bombi relativno je nedavna ruska taktika, koja se posljednjih mjeseci pokazala razornom za ukrajinske snage na tlu. Klizne bombe se izrađuju nadograđivanjem sklopivih krilaca za produljenje dometa i satelitske navigacije na stare sovjetske ‘glupe‘ bombe. Jeftine su, a zastrašujuće razorne, prenosi Jutarnji list.
U nedavnom izvješću Centra za analizu europske politike (CEPA) stoji da je ovo oružje bilo odlučujuće u zauzimanju ranije čvrsto utvrđenog ključnog istočnog grada i ukrajinskog uporišta Avdiivke u veljači. Ruske snage sada obilato koriste klizne bombe u napadima u regiji Harkov, uključujući i sam Harkiv, drugi ukrajinski grad po veličini. Istovremeno, ukrajinske snage nemaju odgovor na ovu prijetnju.
Dok pomaže u evakuaciji pograničnih sela na prvoj liniji bojišnice u Harkivskoj oblasti, gdje su ruske snage nedavno znatno napredovale, šef policije u Vovčansku za BBC kaže da je broj napada tim zastrašujućim oružjem dramatično porastao. "Tijekom proteklih šest mjeseci često su nas pogađale klizne bombe, možda pet do deset bombi tjedno... ali ovaj mjesec je toga bilo mnogo više nego ikad", rekao je.
Rusija može na ‘lageru‘ imati velike količine kliznih bombi jer ih je prilično lako proizvesti. "Eksplozivni dio je u biti konvencionalna slobodno padajuća željezna bomba, kojih Rusija ima stotine tisuća u skladištima još iz sovjetskog razdoblja", pojašnjava Justin Bronk, stručnjak za zračne snage i vojnu tehnologiju u londonskom think tanku Royal United Services Institute (RUSI).
Opremljene su krilcima koja iskaču nakon što bomba bude ispuštena, što bombi omogućuje da jeti na mnogo veće udaljenosti od nekoliko desetaka kilometara. Njihov nadograđeni satelitski sustav za navođenje omogućuje ciljanje stacionarnog položaja s relativno visokom preciznošću.
Radi se o divovskim, a tihim bombama bez pogona, koje eksplodiraju bez ikakvog upozorenja, a izbacuju se iz borbenih zrakoplova s udaljenosti od 40-ak do 60-ak kilometara od cilja.
Prema Bronku, mehanizam tih bombi pruža Rusima mnogo od funkcionalnosti projektila vrijednog više milijuna dolara za samo sitni djelić te cijene. Navodi da kad se sustavi koji omogućuju klizanje, a koji se masovno proizvode i mehanički su prilično jednostavni, nadograde na sovjetske bombe kojih Kremlj ima u izobilju, ukupna cijena po komadu može biti negdje između tek 20.000 i 30.000 dolara.
Ipak, cijeli taj koncept u biti nije nov. Nijemci su koristili napravu naziva Fritz-X, odnosno njemačku navođenu protubrodsku kliznu bombu, tijekom Drugog svjetskog rata. Devedesetih godina prošlog stoljeća američka vojska razvila je sustav Joint Attack Direct Munition (JDAM), kojim su tradicionalnim bombama slobodnog pada dodana upravljiva repna krilca i GPS navođenje. Od tada se ovo oružje intenzivno koristilo, uključujući borbe u Iraku i Afganistanu.
Razmjeri razaranja klizne bombe su nevjerojatni. Eksplozivni dio bombe, za koji se smatra da se najčešće koristi, je FAB-1500 s punjenjem od 1500 kilograma. Usporedbe radi, ruska granata kalibra 152 mm sadrži oko 6,5 kilograma eksplozivnog materijala, a čak i najmanja klizna bomba, FAB-500, sadrži više od 200 kilograma eksploziva.
Ovo oružje čak i dobro utvrđene položaje pretvara u vrlo ranjive mete. Budući da imaju golemu eksplozivnu snagu, mogu uzrokovati pustošenje i smrt ne samo na tlu, nego i u podzemnim dijelovima dobro utvrđenih položaja, kaže Bronk. Klizne bombe, navodi profesor Bronk, bitno otežavaju obrambenu strategiju Ukrajine jer Rusi mogu neprestano bombardirati fiksne ukrajinske položaje dok ih ne zbrišu s lica zemlje.
Ukrajinska sigurnosna analitičarka Marija Zolkina rekla je za BBC da je uporaba kliznih bombi zabrinjavajući razvoj događaja i da one predstavljaju "novu eru" za vojnu situaciju na terenu. "One omogućuju Rusiji da zbriše ukrajinske obrambene linije bez korištenja pješaštva", ističe Zolkina. "Imaju posve drugačiji učinak od topničke vatre ili čak raketnih napada", dodaje.
George Barros iz američkog istraživačkog centra Institut za proučavanje rata (ISW) kaže da, iako je situacija u Ukrajini teška, iza ugla - kada su u pitanju klizne bombe - prijeti još jedan zabrinjavajući razvoj događaja. Naime, kako upozorava, postoje dokazi da jedna tvornica udaljena oko 400 kilometara istočno od Moskve postavlja proizvodnu liniju koja će moći proizvoditi klizne bombe teške više od tri tone. Kad bi Rusi klizne bombe te veličine i snage počeli rutinski bacati na ukrajinske položaje, učinak bi bio nezamisliv - i po same fortifikacije i utvrđene položaje i na moral vojnika koji ih pokušavaju zadržati.
Tu se onda postavlja pitanje što se uopće može učiniti za suzbijanje napada klizećim bombama.
Justin Bronk kaže da presretanje bombi u letu nije održivo rješenje zbog golemog broja bombi koje Rusi imaju na raspolaganju. "Prebrzo biste potrošili sve raspoloživo streljivo protuzračne obrane", objašnjava.
Stoga je rješenje, osim kopnenog upada, smatra on, gađanje zrakoplova koji ih ispuštaju - bilo u zraku ili na zemlji.
No, to sa sobom nosi velike rizike. Američki sustav protuzračne obrane za lansiranje raketa zemlja-zrak Patriot može oboriti lovce-bombardere, ali samo ako je postavljen u blizini prve linije bojišnice. A to predstavlja znatan rizik da će ga uočiti ruski dronovi i ubrzo zatim uništiti balistički projektili, navodi Bronk. To je, podsjeća, bila sudbina dva lansera - kojima Ukrajinci ionako oskudijevaju - ranije ove godine.
Zbog toga ostaje mogućnost korištenja dalekometnih projektila ili bespilotnih letjelica za gađanje ruskih zračnih baza, a to i jest metoda koju Kijev koristi. U travnju je tvrdio da su ukrajinske snage lansirale baražnu paljbu bespilotnih letjelica i uništile najmanje šest vojnih zrakoplova i teško oštetile osam drugih u zračnoj luci u južnoj ruskoj regiji Rostov.
No, i ovdje postoje problemi. Naime, SAD, inače najveći pružatelj vojne pomoći Ukrajini, zabranjuje Ukrajini korištenje bilo kojeg od svojih sustava naoružanja na međunarodno priznatom ruskom teritoriju. Iako to ne uključuje Krim ili okupirane dijelove Ukrajine, to znači da su zračne luke unutar Rusije zabranjeni ciljevi za američko oružje, prenosi Jutarnji list.
Stoga se čini kako za sada za Ukrajinu nema lakog odgovora.
Volodimir Zelenski više je puta pozvao na isporuku više projektila protuzračne obrane i modernih borbenih zrakoplova, a u međuvremenu je, kako kaže Zolkina, obilno korištenje kliznih bombi znatno utjecalo na moral.
"Vojnici se ne osjećaju sigurnima jer ih njihove utvrde ne mogu zaštititi, dok civili koji žive u Harkivu, ljudi koji su navikli živjeti pod granatama, ne mogu pobjeći od bombe koja može uništiti zgradu od sedam katova", zaključila je.