Kad su čuli da je 13-godišnji beogradski dječak K. K. u svojoj osnovnoj školi "Vladimir Ribnikar" vatrenim oružjem ubio osam vršnjaka i školskog zaštitara, mnogi ljudi u regiji pomislili su isto: "Amerika je došla i na Balkan."
Takva asocijacija je posljedica fakta da se fenomen masovnih školskih pucnjava uglavnom veže za SAD. Stoga ćemo razmotriti kakve bi juridičke posljedice maloljetni počinitelj iz Beograda imao da je ovaj masakr izveo u nekoj školi u Americi.
Prije svega, ne bi bio osuđen na smrtnu kaznu. Naime, Vrhovni sud SAD-a je još 1988. zabranio izricanje smrtnih kazni osobama koje su počinile zločine kada su imali manje od 16 godina, da bi u ožujku 2005. isto tijelo proširilo zabranu smrtne kazne i za osobe koje su u vrijeme počinjenog zločina bile mlađe od 18 godina.
Pritom je Vrhovni sud SAD-a, koji se sastoji od devet sudaca, tu odluku iz 2005. donio samo s jednim glasom razlike: bilo je pet prema četiri. Obrazlažući većinsku odluku, sudac Anthony Kennedy naveo je da su maloljetni počinitelji kaznenih djela "drukčiji" od punoljetnih, jer "njihov karakter još nije dovoljno formiran kao u odraslih".
Obrazlažući suprotno mišljenje četvorice članova Vrhovnog suda, sutkinja Sandra O‘Connor je rekla da "bez obzira što maloljetnici mogu biti manje kažnjeni za svoje zločine nego odrasli, trebaju biti podložni izricanju smrtne kazne ovisno o težini počinjenog zločina".
Ta odluka Vrhovnog suda iz 2005. dovela je do ukidanja smrtne kazne za više od 70 zatvorenika osuđenih za ubojstva koja su počinili kad su imali 16 ili 17 godina. Od 1976. do 2005. smrtna kazna u SAD-u je izvršena nad 22 takve osobe, a među posljednjima su u kolovozu 2002. pogubljena dvojica zatvorenika u Teksasu: 25-godišnji T. J. Jones i 24-godišnji Toronto Patterson, obojica zbog ubojstava koja su 1994. odnosno 1995. počinili kao 17-godišnjaci.
U većini slučajeva masovnih školskih i drugih pucnjava u SAD-u maloljetnim počiniteljima se ne sudi – ne zato što su maloljetni, već zato što obično i sami stradaju u pucnjavi, bilo da se sami ubiju, bilo da ih ubije policija. Oni koji ostanu živi imaju različite pravne sudbine.
Pravno je interesantan – i usporediv sa slučajem beogradskog počinitelja K. K. - slučaj dvojice mlađih maloljetnika koji su u ožujku 1998. u srednjoj školi u Arkansasu ubili četiri učenika i jednog profesora: počinitelj Mitchell Johnson tada je imao 13, a njegov suučesnik Andrew Golden samo 11 godina. Zbog njihove dobi suđeno im je kao maloljetnicima, a proglašeni su krivima za pet ubojstava, te su u kolovozu 1998. obojica osuđena na zatvor do svoje 21. godine, što je bila najveća moguća kazna prema zakonima države Arkansas.
Iz zatvora su obojica puštena na 21. rođendan: Johnson u kolovozu 2005., a Golden u svibnju 2007. godine, nakon čega su nastavili život na slobodi. Johnson je kasnije uhićivan zbog posjedovanja marihuane, nošenja napunjenog oružja i krađe kreditne kartice, te je odslužio četverogodišnju zatvorsku kaznu, da bi 2015. bio pušten u probacijski pritvor i smješten u program rehabilitacije od ovisnosti, dok je Golden 2019. poginuo u prometnoj nesreći.
U svibnju 2018. u srednjoj školi u Santa Feu u Teksasu tada 17-godišnji učenik Dimitrios Pagourtzis usmrtio je deset ljudi - osmero učenika i dvoje učitelja – te ranio još 13 osoba. Danas 22-godišnjak, Pagourtzis je od 2019. smješten u Državnoj bolnici Sjevernog Teksasa, a trenutno se procjenjuje njegovo mentalno zdravlje kako bi se utvrdilo je li sposoban pratiti suđenje. O tome bi se trebalo raspravljati na ročištu zakazanom upravo za ovaj tjedan. Masovno krvoproliće dogodilo se u studenome 2021. i u srednjoj školi Oxford u okolici Detroita, u Michiganu, kada je 15-godišnji učenik Ethan Crumbley ubio četvero učenika i ranio još sedam osoba. Optužen za 24 različita zločina, uključujući ubojstvo i terorizam – sudilo mu se kao odrasloj osobi - Crumbley je u listopadu 2022. priznao krivnju po svim točkama optužnice, te mu prijeti doživotna zatvorska kazna bez mogućnosti uvjetnog otpusta.
Uhapšeni su i njegovi roditelji, koji se suočavaju s kaznom do 15 godina zatvora ako budu osuđeni za ubojstvo iz nehata, jer nisu dobro osigurali pištolj koji su sinu kupili kao božićni poklon (kako je ustanovila istraga, pištolj je bio u kućnom sefu čija je troznamenkasta šifra glasila "000").
U listopadu prošle godine 15-godišnji dječak Austin Thompson u uličnom je pohodu kroz svoj gradić Raleigh u Sjevernoj Karolini ubio pet osoba, uključujući i svog 16-godišnjeg brata Jamesa i 29-godišnjeg policajca koji je išao na posao. Dječak je smješten u ustanovu za pritvor maloljetnika, a kako je najavila okružna tužiteljica Lorrin Freeman, bit će mu suđeno kao odrasloj osobi.
- S obzirom na masovni broj izgubljenih života, primjereno je da se ova osoba procesuira kao odrasla osoba – izjavila je Freeman za CNN.
Poseban su fenomen američka djeca koja su zločin počinila kada su imala manje od 10 godina. Aktualna su dva takva slučaja: u travnju 2019. tada 9-godišnji dječak Kyle Alwood iz Illinoisa zapalio je vlastitu obiteljsku kućicu i usmrtio pet članova svoje obitelji, dok je ovog siječnja 6-godišnji dječak (čije ime nije objavljeno) u osnovnoj školi u Newport Newsu, u državi Virginiji, majčinim pištoljem upucao vlastitu učiteljicu, koja je srećom preživjela.
I dok je danas 13-godišnji Alwood optužen za pet ubojstava prvog stupnja i podmetanje požara – te bi po zakonima države Illinois mogao dobiti pet godina uvjetne kazne – potonji 6-godišnji dječak po zakonima države Virginije može dobiti čak 20 godina zatvora, jer policijski službenici tvrde da je "pucao s namjerom".
Naime, dok u većini svijeta donja dobna granica za suđenje iznosi 12 godina, u SAD-u se zakoni pojedinih saveznih država znatno razlikuju. Tako Virginija uopće nema donju dobnu granicu za pokretanje sudskog procesa, pa bi 6-godišnjak mogao kazneno odgovarati na maloljetničkom sudu, a kazna za taj zločin iznosi od pet do 20 godina zatvora (moguća je i novčana kazna do 100.000 USD).
Ovaj slučaj otvorio je velike debate u američkoj javnosti o kaznenoj odgovornosti mladih. Širom SAD-a aktivisti traže povećanje dobne granice, ukazujući da emocionalni i socijalni faktori jače djeluju na kognitivno funkcioniranje mladih nego na odrasle ljude.