Prije nego što smo se u Bosnu uputili, znali smo da Vareš ne možemo zaobići. Bolje reći, slutili smo... Tu čaršijicu u planinskim njedrima većina starijih odavno je zaboravila, a većina mlađih Dalmatinaca teško da je za nju ikada čula. Možda su tek koji put zapeli o poklopac šahta i opsovali sebi u bradu, ne uočivši da je u masivnom metalu utisnuto "Livnica Vareš".
Ima nešto u čovjeku što ga tjera da se divi rudaru i da herojima drži metalce koji kale čelik i kuju željezo. Ako mene pitate, ima nešto mistično u dubini zemlje što izvlačimo na danje svjetlo i ognjem pretapamo u kovinu. Sad već davimo, ali zbog svega toga Vareš nam je utisnuo poseban pečat, a pokušat ćemo ga i mi prenijeti vama...