Svejedno mi je tko će biti kandidat HDZ-a jer je to osoba koja će biti u Plenkovićevim šakama, hoće li to biti Pero, Marko ili Stevo, rekao je nedavno Zoran Milanović. I zapravo priznao da ga je počela hvatati lagana panika. Nitko ga ništa ne pita, ostale stranke uglavnom šute, ali Zoka s Pantovčaka, otimač jedne čitave stranke, e on zna da je njemu svejedno tko je s druge strane. Glupost. On zapravo strepi da HDZ ne bi našao nekog normalnog, nekompromitiranog, staloženog i normalnog kandidata. Jer takav pobjeđuje.
Dakle, što radi HDZ?
HDZ kreće u proces analiza i konzultacija, kreće u razgovore, kad to bude gotovo obavijestit ćemo vas tko je pobjednik, to je također ovog tjedna izjavio Andrej Plenković.
Ali ipak se nešto dogodilo ovog tjedna u vladajućoj stranci. Prvo je tobože sam odustao od kandidature Miro Gavran. Bože sačuvaj da mu je netko prišapnuo da naglo, kao što se pojavio, i nestane s političke scene. Na kraju te nesretne epizode (što mu bi?) za pisca i predsjednika Matice hrvatske postavlja se samo jedno pitanje – kome je u HDZ uopće palo na pamet da predloži Gavrana za predsjedničkog kandidata?
Dva su moguća odgovora – ili je to neki ubačeni tajni agent SDP-a (u što sumnjamo, nije Peđa Grbin "kapac" napraviti nešto takvo) ili je riječ o potpuno političkom antitalentu. Umjesto da taj neki crni labud bude neurokirug ili mesar, on je pomislio da može biti politički savjetnik u HDZ-u. I tako je nastao Gavran.
A onda su šanse i drugog "kandidata" opale, riječ je o Davoru Ivi Stieru, još jednom čovjeku kojeg bi Milanović pobijedio, malo teže nego Gavrana, ali ipak pobijedio. Nije on "fajter" sposoban uletjeti u ring sa Zokom, valjda je i sam to shvatio, a valjda su mu i fino objasnili da nije to sport za njega. Uglavnom, javio se cijeli presretan nekidan Stier iz Europarlamenta novinarima jer je održao prvi govor pred kolegama. Ne znate to, ali novinske redakcije naši eurozastupnici neprestano, svakodnevno, zatrpavaju izvješćima o svojim aktivnostima, te ovaj sam dan glasao ovako, te sam pripremio govor, pa sam govorio, pa sam se susreo... Ma fino je Stieru u Europarlamentu, ne pada mu na pamet tući se s drumskim razbojnikom s Pantovčaka.
Oleg Butković je rekao da neće u kampanju, to nije niti bilo sporno. On će samo čupat Milanoviću živce. On i njegova kravica koja nije kravica, kako je to nedavno otkrio hrvatski predsjednik. Očito čovjek ima vremena za bavljenje glupostima. Svaka čast. Plaća ide.
Dakle, HDZ nastavlja potragu – Anušić, Primorac... Oni imaju luksuz da s imenom kandidata iziđu kasnije od drugih stranaka jer će čovjek/dama biti poznato ime, neće ga trebati predstavljati biračima, a onda će se upregnuti stranačka mašinerija.
Drugi – ništa. Marija Selak Raspudić još čeka, financije su u pitanju, ali u svim anketama stoji vrlo dobro. Most, Možemo, Domovinski pokret su na plus 40 upali u zimski san. Briga njih. I njima plaća ide.
Ipak, pojavio se još jedan službeni kandidat. Nakon Sinjanina Milanovića imamo Imoćanina – Tomislava Jonjića. On je odvjetnik i povjesničar, ali već u poznim godinama, rođen 1965. godine. Politički je vrlo desno... počeo je politički život u HSP-u, kasnije se vezao uz Brunu Esih i Zlatka Hasanbegovića. I to je sve za sada od njega, naravno da nema šansi na izborima...
