StoryEditor
Politikavelika analiza

Tko su najveći pobjednici i gubitnici lokalnih izbora: zašto uspjeh nezavisnih i malih ne znači nužno početak kraja velikih stranaka i tektonske promjene na političkoj sceni

Piše Hrvoje Prnjak
3. lipnja 2021. - 17:43

Iako formalno nijedna veća stranka nije kazala da je razočarana ukupnim rezultatima lokalnih izbora, a kamoli da bi priznala poraz i neuspjeh, iz čega bi netko naivan još mogao pomisliti kako smo gledali utakmicu u kojoj su baš svi sudionici i pobjednici, trijumf nekih novih, mladih lica i opcija jedno je od glavnih obilježja upravo održanih lokalnih izbora.

O njima baš svi govore. Platforma Možemo! je pokazala kako se gradi neka nova politička opcija, što znači rast "odozdo prema gore", dok je recimo SDP pokazao zašto ga neki zovu "Ne možemo", odnosno, koliko mu teško ide toliko zazivana lekcija promjene politike i paradigme.

HDZ je izgubio Split, u Zagrebu su imali kandidata koji se nije približio drugom krugu, zbog čega i u samoj stranci, naravno, anonimno, govore o – negativnoj kadrovskoj selekciji koja je u dva najveća hrvatska grada na površinu izbacila nekarizmatične i javnim istupima poprilično nevične kandidate.

Uz promjene na čelu četiri najveća grada, lokalni izbori donijeli su pobjedu novih lica u trećini hrvatskih gradova pa tako 38 gradonačelnika i gradonačelnica upravo kreće u svoj prvi mandat, pri čemu trećinu od njih čine nezavisni kandidati.

Neki su iz toga izvukli zaključke o smjeni generacija (s funkcija tako odlaze starosjedioci i politički veterani poput Radimira Čačića, Ivana Čehoka, Gorana Pauka, Darka Milinovića, Damira Bajsa, Darinka Dumbovića...), a drugi i o usponu nezavisnih lista te "početku kraja" velikih stranaka. Ali, brojke će reći da to i nije baš tako. Odnosno, da ne treba brzati s "velikim" zaključcima i "velikim" riječima.

Podsjetimo se, na lokalnim izborima prije četiri godine birači su izabrali 51 novog gradonačelnika.

image
Andrej Plenković
Ranko Suvar/Cropix

HDZ je od 58 "svojih" gradova iz 2017. izgubio tek dva, dok je u kategoriji općina sa 196 iz 2017. pao na 187.

Nadalje, HDZ je pobijedio u 15 županija (u 13 samostalno, u dvije su podržali kandidate koji su na kraju pobijedili). Ovih dana rado ističu iz te stranke kako su osvojili i 45 posto gradova te isto toliko općina, zbog čega su se na koncu s pravom proglasili i ukupnim pobjednicima ovih izbora. Točnije, premijer Andrej Plenković je konstatirao kako se radi o - kolosalnoj pobjedi. Ali, gubitak Splita, Šibensko-kninske županije i neuspjeh u Zagrebu ipak su tri trna u peti HDZ-a.

image
Cropix/Luka Gerlanc/Pool

Druga velika stranka, SDP, unatoč ocjenama o katastrofalnom dojmu, što je rezultat "nevidljivosti" njihovih kandidata u najvećim gradovima, ipak je zadržao jednak broj gradova kao i prije četiri godine – 22, dok je sa 46 općina pao na 39.

Dakle, sve to još ne daje za pravo katastrofičnim ocjenama niti se na temelju ovih brojki može prognozirati daljnji ili konačni pad "velikih".

Uostalom, valjda će i sami znati izvući pouke, shvatiti da ni najskuplji PR ne može nadoknaditi mane samih kandidata te izbjeći zamke samozavaravanja selektivnim isticanjem uspjeha u sredinama gdje su bili bolji od ostalih.

U prilog teorijama o "početku tektonskih promjena" na domaćoj političkoj sceni, odnosno o "širenju pukotina na cijelu RH" nikako ne ide niti činjenica da su idući izbori na nacionalnoj razini, jasno, ne bude li prijevremenih iz bilo kojeg mogućeg razloga – tek za tri godine. A do tada... Tako da učinak "prelijevanja" glasova i trendova, kojeg nezavisni i njihovi simpatizeri očekuju, u ovom slučaju nije realno za očekivati. Ipak je riječ o prevelikoj vremenskoj razlici.

Uostalom, do tada će se jasno isprofilirati i tko je od pobjednika ovih izbora s nezavisnih lista imao samo privlačne agende, a tko je stvarno kvalitetan i poduzetan operativac. Jer, svi su oni borci protiv korupcije, nepotizma, klijentelizma, svi se kunu u transparentnost i vlastito poštenje; svi su za javno dobro, odnosno za javni interes ispred privatnog... ali to još ništa ne govori o njihovim upravljačkim sposobnostima! "Učinit ćemo ovaj grad boljim mjestom za sve, a ne samo za odabrane", kazao je Tomislav Tomašević nakon što pobijedio u utrci za gradonačelnika Zagreba, ali zapravo bi njegovu rečenicu mogli pripisati bilo kojem nezavisnom kandidatu u Hrvatskoj...

Zapravo, ispada kao da smo tek, eto, konstatirali, kako nije pristojno podrigivati za stolom ili krasti ponuđenu hranu. A što nas čeka do kraja večere, potpuno je otvoreno...

Ili, kako je to u svom postizbornom gostovanju na Hrvatskom radiju primijetio politolog Berto Šalaj sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti:

- Čuli smo od predstavnika platforme Možemo! da oni zapravo žele upravljati na načelima transparentnosti, participativnosti građana i demokratičnosti. To su načela koja su iz perspektive demokratske teorije vrlo vrijedna. Međutim, sad je izazov kako ta načela s razine modela pretočiti u praksu. I to je po mom sudu jedan veliki eksperiment za Hrvatsku!.

image
Tomislav Tomašević
Goran Mehkek/Cropix

Politolog Šalaj je također naglasio kako je promjena u Zagrebu mnogo više od personalne promjene – jer je riječ i o promjeni modela upravljanja, jasno, u odnosu na dosadašnju eru "one man showa" Milana Bandića.

No, dok neki u uvjerljivom usponu zeleno-lijeve koalicije u glavnom gradu vide najavu nekih novih trendova u čitavoj državi, Šalaj upozorava:

- Ako oni razočaraju građane u Gradu Zagrebu, onda se Hrvatskoj na neki način smiješi scenarij Poljske, gdje su dvije glavne političke opcije na nacionalnoj razini jedan desni centar, demokršćanska, i jedna suverenistička, desno populistička stranka. Tako da je Zagreb zapravo eksperiment u čitavom nizu pogleda, kazao je ugledni politolog.

Dakle, kad se podvuče crta nakon oba kruga, mogli bismo govoriti i o tome da su vladajući (tu svakako treba ubrojiti i IDS koji je do ovih izbora bio neprikosnoven i gotovo nedodirljiv u Istri) dobili poruku o tome kako birači ipak sve vide, i da mogu biti sretni što se rastući populizam – pri čemu ovdje mislimo na opcije koje "u ime naroda", "običnog čovjeka" i, naravno, poštenja, kritiziraju "korumpirane i elite" i napadaju etablirane stranke - u Hrvatskoj zasad ipak nije razvio u nekom agresivnijem i destruktivnijem smjeru!

Uzmu li se u obzir sve brojke, HDZ je neosporni pobjednik (makar su na lanjskim parlamentarnim izborima osvojili 37,26 posto svih glasova, a sada 29,35 posto!), no najveći dobitnik i iznenađenje ovih izbora je ipak uspjeh platforme Možemo!, koja je u Zagrebu "pomela" konkurenciju, dok ih u većini Hrvatske tek čeka neizvjesna borba do statusa relevantne opcije u konkretnim sredinama.

U red najvećih gubitnika, uz HNS, Glas te stranke kojima ostaje tek opjevana prošlost, poput recimo HSS-a ili HSP-a, svakako treba svrstati i Katarinu Peović i njezinu Radničku frontu.

Ona je u Rijeci, gdje je kandidirala za gradonačelnicu, u prvom krugu dobila svega 2,88 posto glasova birača koji su izišli na birališta, što je bio 8. rezulatat u konkurenciji još 10 kandidata. Lista Radničke fronte ostvarila je 9. rezultat u Rijeci, sa 3,89 posto glasova... A to će reći, ma kakvim se revolucionarnim žarom i drugim floskulama "frontovci" razbacivali, da će Peović i društvo do kraja političke karijere moći žaliti za razlazom s Možemo!, odnosno, izlaskom iz zeleno-lijeve koalicije u prosincu 2020. godine...

Naime, Možemo!, Zagreb je naš!, NL, Zelena alternativa- ORaH i Za grad su na izborima za zagrebačku skupštinu osvojili impresivnih 40,83 posto glasova (drugoplasirana HDZ-ova koalicija ostala je na 11,30 glasova), dok je Radnička fronta "zaglavila" na 0,43 posto...

image
Katarina Peović
Zeljko Puhovski/Cropix

Na prethodnim parlamentarnim izborima su kao zajednički blok osvojili 7 mandata, što je i Katarinu Peović "gurnulo" u saborske klupe, a to je rezultat o kojemu lijevi radikali samostalno mogu samo sanjati...

Zaključno, da se vratimo samim rezultatima i "senzacijama" ovih lokalnih izbora, zapravo je sve i dalje u okviru poznatih politoloških teorija!
Jer, politolozi su odavno lokalne izbore definirali kao one na kojima birači češće glasuju za tzv. manje stranke, nove stranke i opcije, te za one čiji programi odstupaju od "mainstreama" postojećeg političkog sustava. Drugim riječima, na lokalnim izborima birači više eksperimentiraju.

Otud i kvalifikacija lokalnih izbora kao drugorazrednih ("second-order"). A to u pravilu podrazumijeva i manju izlaznost i zainteresiranost birača za takve izbore, iako se na njima odlučuje o životno im važni(ji)m pitanjima, tj. o temama koje se izravno tiču njihove svakodnevice u nekoj sredini.

Pošto su ovi "upali" u politički kalendar tek 10 mjeseci nakon parlamentarnih, za ove izbore teško može važiti konstatacija po kojoj lokalni izbori koji se održe na polovici redovnog saziva Hrvatskog sabora mogu poslužiti kao svojevrsni međuizbori, tj. najava nekih budućih trendova biračke potpore strankama, o čemu je svojedobno (u članku "Lokalni izbori kao međuizbori?", Političke analize, broj 30, lipanj 2017.) govorio politolog Višeslav Raos.

image
Ivo Ravlic/Cropix/Ilustracija

Naravno, iznimke su moguće, kao i zasebni fenomeni, ali ponavljamo, teško je očekivati da se rezultati ovih lokalnih izbora mogu zakotrljati u nacionalni trend i da biračka potpora novim licima može ostati postojana ako do idućeg izlaska građana na biralište prođu – tri godine ili gotovo čitav jedan mandat izvršne vlasti!

Uostalom, sigurno ste u predizborno-postizbornim analizama već čuli i kako je postojanost biračke potpore novim licima na političkoj sceni daleko fragilnija i kratkotrajnija nego u slučaju potpore birača koji tradicionalno glasaju za tzv. velike stranke.  Pa dok ovi prvi lutaju, ovi drugi se ne daju tek tako smesti. Bilo kampanjom, bilo činjenicama koje se ne uklapaju u njihovu percepciju (političke) stvarnosti.

image
Sasa Buric/Cropix
Pogledajmo semafor


Kandidati grupe birača i nezavisnih lista osvojili su na ovim lokalnim izborima ukupno 121 općinu, dok su 2017. slavili u 75 općina.
Kad su u pitanju gradovi, pobijedili su u njih 30, ili u šest više nego prije četiri godine. 
No, da iz toga nije najmudrije izvlačiti zvučne zaključke o "propasti" HDZ-a govori i podatak da oni, kad je riječ o pobjedama u gradovima, bilježe tek neznatni pad (s 58 iz 2017. na 56 na upravo održanim izborima), dok su u općinama izgubili 9 svojih "utvrda", odnosno, pali su sa 196 na 187. 
Ni SDP-ov pad, ponajprije zahvaljujući drugom krugu, nije u brojkama tako drastičan: oni su zadržali isti broj gradova kao u izborima 2017. (22), dok su sada odnijeli pobjedu u 39 općina, ili u njih 7 manje nego 2017. kad su vladali u 46 općina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. kolovoz 2021 10:08