Poznavao sam čovjeka koji je bio jedan od heroja bitke za Trst.
Junački status nije zaslužio zato što je zajedno sa svojim drugovima uspio osloboditi taj grad (ili okupirati ga, kako se na tu akciju gledalo s talijanske strane), nego zato što je u borbama teško ranjen. Liječnici su mu na jedvite jade, uz puno truda i još više sreće, uspjeli spasiti život, dodatno motivirani činjenicom kako se radilo o maloljetniku.
Naime, u to vrijeme nije postojao pučki pravobranitelj za djecu, pa su i klinci ratovali. Sljedećih deset godina, dok su trajala natezanja oko pitanja što će biti čije i je li Trst zaista naš, on se, vjerojatno, živcirao malo više od prosječnog Jugoslavena.
A kad je negdje potkraj toga razdoblja u novinama pročitao kako je na jednom prosvjednom skupu...