Aktualna šefica Europske komisije, Nijemica Ursula von der Leyen, ista ona čije je ime Vijeće prije samo pet godina izvuklo poput zeca iz šešira kako bi deblokiralo pregovore o kadrovskom paketu nakon izbora za Europski parlament, u toj fotelji želi provesti još pet godina.
Svjesna da je njezin izbor većini europskih političara ostavio „gorak okus u ustima”, zato što se zaobišao dogovoreni model nositelja liste, tzv. „spitzenkandidata”, ovoga puta pokušava poduzeti sve raspoložive mjere kako bi njezina kandidatura bila što je moguće transparentnija (ali i osigurana), prenosi Jutarnji list.
Politički rivali joj posljednjih tjedana serviraju istrage EPPO-a i inih europskih tijela kako bi joj smanjili rejting u jeku i formalno započete kampanje za EU izbore, zbog čega se njezin novi mandat na čelu Komisije treba uzeti s dozom rezerve. No, čak je i vrsnim poznavateljima EU politike teško zamisliti tko bi se u toj fotelji mogao naći umjesto nje.
Za takvu se funkciju moraju zadovoljiti određeni „parametri”; poput prethodnog političkog iskustva, koje mora biti dovoljno bogato, pripadnosti grupaciji koja je na europskim izborima ostvarila relativnu pobjedu, važna je i nacionalnost, a po novome se vodi računa i o spolu.
Prednost se daje ili već prominentnim europskim dužnosnicima koji su funkcije obnašali na čelu nekih drugih institucija EU, ili bivšim premijerima zemalja članica.
U tom je kontekstu „bazen” eventualnih alternativa vrlo plitak, ali se portal POLITICO potrudio sastaviti popis najizglednijih zamjena na kojem se našlo i ime predsjednika Vlade RH, Andreja Plenkovića.
Naime, činjenica da se hrvatski premijer, izuzetno popularan u briselskim krugovima, stavio na prvo mjesto liste za Europski parlament nije prošla ispod radara ni u tzv. „europskom balonu”. Osim spola, Plenković bi zadovoljio sve ostale tehničke kriterije za obnašanje takve dužnosti. Osim što pripada Europskoj pučkoj stranci, kojoj sve relevantne predizborne ankete predviđaju relativnu pobjedu i na ovogodišnjim izborima, faktor bi mogla biti i činjenica da osim što dolazi iz „male zemlje” (Jean-Claude Juncker je dolazio iz Luksemburga, a njegov prethodnik, Jose Manuel Barrosso iz Portugala), ujedno dolazi i iz najmlađe članice EU, što nije mala stvar ako u obzir uzmemo da je Hrvatska posljednja ušla u Uniju, a da je to bilo prije više od deset godina. Ne može odmoći niti činjenica da vrsno priča strane jezike (osobito francuski, koji se posebno cijeni na takvim pozicijama) i da je do sada vrlo uspješno surađivao sa svima na Europskom vijeću, neovisno o političkoj obitelji kojoj su pripadali, zbog čega je izgledno da bi protiv njegove eventualne kandidature za tu funkciju malo tko imao išta protiv.
Zanimljivo, POLITICO piše da „sama činjenica što je odbacio svaku povezanost s tračevima o svojoj ambiciji na čelu Komisije, može biti interpretirana samo i jedino kao njegova velika zainteresiranost za tu fotelju”. Upravo zato, portal mu daje i najviše šanse. Doduše; i dalje oko 75 posto.
Iste šanse dao je i rumunjskom predsjedniku Klausu Iohannisu, čije se ime svojedobno spominjalo i u kontekstu novog čelnika NATO-a. S obzirom na to da mu ustavno dozvoljeni posljednji mandat završava u prosincu, Iohannis traži novi prominentni angažman, zbog čega je vrlo izgledno da bi se mogao naći u kalkulacijama za ovogodišnji kadrovski paket EU.
Međutim, otegotna okolnost u pokušaju da sjedne na čelo Komisije, mogla bi mu biti kampanja za čelnika NATO-a, tijekom koje je brojnim europskim dužnosnicima (između ostalog, još uvijek tehničkom premijeru Nizozemske, Marku Rutteu) stao na žulj.
Osim njih, spominje se i ime Francuza, Thierryja Bretona, koji trenutno obnaša dužnost povjerenika u komisiji Ursule von der Leyen. On je, naime, još 2019. u Komisiju došao kao „plan B”, nakon što je Parlament tijekom saslušanja odbio Macronov prvi izbor, Sylvie Goulard. Breton je u nekoliko intervjua dao naslutiti da je zainteresiran „ponovno biti plan B”, ukoliko se fotelja predsjednice Komisije naglo isprazni. Njegova otegotna okolnost jest činjenica da ne pripada EPP-u, već Macronovim centristima iz grupacije Obnovimo Europu, kojoj ankete na predstojećim izborima predviđaju potop, piše Jutarnji list.
U kalkulacijama, prema POLITICU, su navodno i Mario Draghi, bivši predsjednik Europske središnje banke koji je donedavno služio i kao talijanski premijer. No, njegovo se ime više veže uz eventualnog nasljednika Charlesa Michela na čelu Vijeća. Roberta Metsola, trenutna predsjednica Parlamenta, također se spominje u eventualnim kadrovskim paketima. Njezin je forte činjenica da, osim što pripada EPP-u, je ujedno i žena, i to žena s iskustvom na čelnim funkcijama europskih institucija. Također, dolazi iz „male članice”, Malte, što nije zanemariva činjenice.
