Zatvori su bili naši univerziteti! Tako je glasila popularna mantra starih revolucionara. Kad bi ih surova kraljevska vlast na puno godina sprašila u apsanu, oni bi se tamo posvetili izučavanju klasika marksizma. S duge robije vratili bi se mršavi, ispijeni, upalih obraza, ali zato s dijalektičkim materijalizmom u malome prstu.
U tome duhu odgajana je i moja generacija. Učili su nas da je svako mjesto dobro za čitanje, a zatvor jedno od najboljih, jer tamo čovjek ima najviše vremena, čak i ako nije osuđen na dugotrajnu kaznu. Dovoljno je da vas okrpe sa samo jednom ili dvije godine boravka u kazneno-popravnoj instituciji, jer za to vrijeme, ma neka ste i zadnji tudum, možete pročitati jedan ili dva dužna metra klasika koji bi vam inače promaknuli.
To je možda razlog zbog...