Glavni problem koji se iskristalizirao na ovoga tjedna završenoj klimatskoj konferenciji UN-a u Dubaiju najčešće se ilustrira time što je skupom o štetnosti emisija fosilnih goriva predsjedao naftaš s idejom širenja naftnog i plinskog biznisa. Postojao je, zatim, već i od prijašnjih COP-ova, otpor “stavljanju na papir” izraza “fosilna goriva” u kontekstu potrebe da se postupno ukida njihova upotreba.
Umjesto toga, pokušavalo se naći načina da se dobije i ovce i novce: nastavit ćemo koristiti fosilna goriva (jer su dostupna, imamo tehnologiju i donose grdnu lovu), a štetne emisije ćemo nekako “hvatati” i negdje pohranjivati, u zemlju, napuštene rudnike ili gdje već (za što nemamo razvijenu tehnologiju, ono što postoji skupo je, a rezultati bi mogli biti...