Svaki dan – baš poput 11-godišnjeg dječaka iz Biograda kojega je u školskom WC-u pretukla skupina od 10, 15 starijih učenika te škole – neko dijete na nastavu u školu odlazi u strahu, usamljeno, anksiozno, bez pravog odgovora komu se obratiti za pomoć.
Često i ne želi potražiti pomoć, u strahu da si ne nacrta “metu na leđima”. Ili na glavi, prsima, nogama, rukama, gdje su već teške udarce od svojih vršnjaka zadobili učenici o čijim su slučajevima posljednjih mjeseci izvještavali mediji.
Vršnjačko zlostavljanje, nasilje među djecom i mladima, nije novost i to je ono gdje kao društvo padamo. Nismo škole učinili sigurnim mjestima, a pitanje je koliko nam službena statistika daje stvarnu sliku o ovoj pošasti koja poprima sve ružnije lice. U prostorijama...