Osvježilo je, ali vrućina kao da dolazi i iz asfalta. Štekati su puni, a rijetki šetači drže se hlada.
Na stadionu “Dinare” vidi se drveni kostur buduće pozornice, ali nema nikoga, i radnici čekaju da popusti ova žega koja se nad kninskom kotlinom osjeća kao kod kuće. Uhodanim ritmom teku pripreme za proslavu petnaeste obljetnice Oluje.
Još radi adrenalin
Zar je već toliko vremena prošlo? “Vidiš ti, ja još osjećam neki adrenalin kad dođem ovdje”, kazat će Ivan Mršić.
On je jedan od četvorice viših časnika, ratnih zapovjednika u Četvrtoj gardijskoj brigadi, s kojima smo prošli dio njihove rute iz Oluje, od Dinare prema Kninu. Dakako, ovaj put “u civilu”.
I dok se spuštamo makadamom s Crvene zemlje, svaki od njih vrti u glavi neki svoj film ratnih...