Eto prave prilike da koalicijski partneri HDZ-a dokažu kako nisu tek njihova služinčad koja se zadovoljava mrvicama sa stola, a premijer proguta ponos pa ispred partijskog stavi državni interes. Kad bi Pupovac, Hrebak, Hrelja, Zekanović i društvo Turudiću pokazali palac dolje, spasili bi ne samo svoj obraz, nego i ovo malo demokracije koju uživamo.
Iz prepiski Josipe Rimac s kandidatom za glavnog državnog odvjetnika razvidno je da on ni pod koju cijenu ne smije obnašati tako odgovornu dužnost, to prije što bi ga se na nju "montiralo" samo nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora, ne bi li valjda štitio HDZ-ovce od progona ako dođe do smjene vlasti?
HSLS na rezalištu
E sad, hoće li kod koalicijskih partnera proraditi politički razum pa će se uoči izbora neizglasavanjem povjerenja Ivanu Radosnom Turudiću spasiti od potpunog sloma na biralištima, teško je procijeniti. Liberali, SDSS-ovci, bivši penzić Hreljak, "skoči vamo-tamo" Zekanović i ini do sada su se strogo rukovodili voljom (sve)vladajućeg Andreja, koji ih je uza se vezao važnim pozicijama i državnim novcem. Našim parama.
Istinabog, koji put bi djelovalo da će Bjelovarac Hrebak iskočiti iz tračnica, a onda bi opet HSLS-ov vagon krenuo tamo gdje ga dvadesetak godina vuče HDZ-ova lokomotiva, a ona ga je, gledajući dugu povijest te nekoć velike i važne stranke, dovukla na slijepi kolosijek. Na korak od političkog rezališta.
Je li ipak moguće da oni koji svoj opstanak u politici temelje na bezrezervnoj podršci HDZ-u okrenu lajbek? Da, jer se radi o zanimljivom političkom tajmingu. U izbornoj bi godini pragmatički bilo pokazati da su kod njih ostale makar natruhe nekakvog političkog poštenja i vjerodostojnosti i da, unatoč silnim materijalnim povlasticama osiguranima od strane HDZ-a, ne mogu podržati preko svake mjere diskreditiranog Ivana Turudića. Tako bi se lukavo preporučili i opoziciji ako, naravno, uopće bude u prilici sastavljati Vladu.
Plenković zaratio s javnošću
I je li premijer tolika faca da prizna kako je s izborom glavnog državnog odvjetnika totalno fulao, pa u najvažnijem trenutku za rejting stranke i vladajuće koalicije protiv sebe okrenuo cijelu javnost.
Nije da sad zbog diskutabilnog suca ratuje samo s predsjednikom Milanovićem, što mu ne bi bio nikakav problem, već to radi s kompletnom medijskom scenom: od najljevijih portala i publikacija do kojekakvih digitalnih formata iza kojih stoji ljuta desnica.
Svi do jednoga poručuju: Turudić ne smije biti glavni državni odvjetnik! Točka. Znači - točka, a ne tri zaredom jer o tome u zreloj demokraciji nakon svega što je o dotičnom izašlo vani ne smije biti rasprave. To je gotova stvar. Njegova kandidatura prošlo je svršeno vrijeme jer bi njegovo imenovanje na tako važnu dužnost, uz činjenicu da je petljao sa Zdravkom Mamićem i Josipom Rimac, a oboje se nalaze pod povećalom policije i DORH-a, značilo udar na temelje sustava, njihovo podrivanje. Ili je interes HDZ-a važniji i od samog višestranačja?
Shvaća li to Andrej Plenković? Neće valjda zbog Turudića žrtvovati demokraciju? I je li već zatražio od njega da, urbi et orbi, obznani povlačenje iz utrke za glavnog hrvatskog tužitelja, dužnosti koje nije dostojan.