Hvata me jeza i depresija, jer znam da, iako se trudim da radim i živim ovaj plemeniti poziv nastavnika dajući se do kraja, pa i do samih granica ugrožavanja svoga zdravlja, ne pijem s ravnateljicom kavu, nismo si nešto tako dobri da ćaskamo o svemu i svačemu, nismo kućni prijatelji niti smo imali nekih zajedničkih poslova nekada prije, a i ne dijelimo iste političke stavove. Trebam li se bojati hoće li mi ona dati zadovoljavajuću ocjenu ili će "presuditi" da dobivam otkaz?
Što znači odnos prema drugim zaposlenicima, podređenima, nadređenima? Koju ocjenu dobiju ljudi koji su introverti i ne ulaze u vesele razgovore te time izgledaju kao da imaju loš odnos? Kako će ekipa ljudi koji rade s nama nas ocijeniti?
Nema objektivnih kriterija po kojima će Povjerenstvo dati konačnu ocjenu! Ponovo subjektivizam! A priori se ne slažem s odredbom da može biti najviše pet posto radnika ocijenjeno s "izvrsnim" a 15 posto ocjenom "naročito uspješan". To je kao da u razredu kažete da smije biti samo pet posto odličnih i 15 posto vrlo dobrih učenika.
Sa svim ovlastima koje imaju ""nadređeni" i s tako opisanim načinom ocjenjivanja, koji je po meni visoko subjektivan, smatram da bi svi nadređeni trebali biti izuzetno sposobne i izuzetno moralne osobe. Poštovani predlagatelju Uredbe, da li stvarno smatrate da svi "nadređeni" imaju navedene osobine?
I tako redom, pljušte ovih dana u javnoj raspravi te i slične kritike javnih službenika na prijedlog Uredbe o postupku, kriterijima i načinu ocjenjivanja učinkovitosti rada zaposlenih u javnim službama, koju je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike uputilo u e-savjetovanje prije tjedan dana, a očitovanja će se prikupljati do 28. rujna. Ministarstvo je prijedlog Uredbe donijelo u skladu s novim Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama, a nakon što okonča javna rasprava, resorna će ministarstva biti dužna, zbog specifičnosti svake pojedine službe, donijeti dodatne pravilnike kojima će utvrditi posebni kriteriji za ocjenjivanje učinkovitosti rada službenika i namještenika u toj javnoj službi.
Prema našim informacijama, prijedlog takvog pravilnika još nije izradilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, iz čijeg resora dolazi najviše primjedbi na prijedloge Zakona i Uredbe.
Uredba koju predlaže Ministarstvo rada i koja se sada nalazi u e-savjetovanju je, naime, općenitija, odnosi se na sve javne službe – od školstva, znanosti, zdravstva, socijalne skrbi i kulture – i podloga je na temelju koje će resorna ministarstva donositi svoje pravilnike. Isto je i s Uredbom koja se odnosi na državne službenike, a koju je u javnu raspravu uputilo Ministarstvo pravosuđa. Kako bilo, posao donošenja tih dokumenata neophodan je kako bi, sukladno Zakonu o plaćama, uredbe stupile na snagu od 1. siječnja iduće godine, a time i počelo ocjenjivanje učinkovitosti rada 240.000 državnih i javnih službenika.
Subjektivno ocjenjivanje
No, sudeći prema raspoloženju zaposlenika i komentarima u javnoj raspravi, taj bi se "posao" mogao pretvoriti u pravi fijasko. Već mjesecima, od donošenja zakona, (doduše) dio sindikata, upozorava kako je način ocjenjivanja zaposlenika koji se temelji isključivo na ocjeni "neposredno nadređenog zaposlenika" – kako to sada predviđaju uredbe - veoma opasan, a osobito u sustavu obrazovanja i znanosti u kojemu je jedina takva osoba učiteljima i nastavnicima ravnatelj škole.
I u javnoj raspravi sudionici, ne samo iz sustava obrazovanja, upozoravaju kako će ovako predloženim načinom ocjenjivanja službenika profitirati samo oni koji su bliski s "nadređenima" kao i da će se ocjene, a time doslovno egzistencija zaposlenika, temeljiti na subjektivnoj ocjeni njima nadređenih osoba. Osobito opasnim ističu mogućnost da radnik, nakon što mu se prvi put izrekne najniža ocjena "ne zadovoljava" (ocjene se daju na godišnjoj razini za prethodnu godinu) - dobiva otkaz.
Zbog takvih diskriminatornih odredbi Zakona o plaćama, kako doznajemo, školski sindikat Preporod i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, zajedno s tri profesora zagrebačkog Pravnog fakulteta, pripremaju ustavnu tužbu, odnosno podnošenje zahtjeva za preispitivanjem ustavnosti pojedinih spornih i diskriminatornih odredbi tog zakona Ustavnom sudu.
- To ocjenjivanje školama neće donijeti ništa dobro, samo će dodatno podijeliti zbornice. U sustavu već sada imamo sustav napredovanja koji je šupalj, ali je u odnosu na ovo "svemirski brod". Ocjenjivanje po mjeri ravnatelja škola teška je improvizacija čija posljedica može biti samo zla krv, porast poslušnosti, ali će izravno utjecati i na egzistenciju učitelja i nastavnika jer će ta ocjena biti presudna za dobivanje povišica ili otkaza – upozorava šef školskog sindikata Preporod Željko Stipić. Iznosi još jednu zanimljivu ‘caku‘:
- Bit će svakakvih situacija na terenu. Jedan naš član mi je rekao kako jedva čeka ocjenjivanje, jer je u njegovoj školi ravnatelj zaposlio više članova uže i šire obitelji pa ga baš zanima koga će i kako od njih ocijeniti - prenosi Stipić.
Što si bolji s nadređenim, bolja ocjena
Uredbom se, uz ostalo, predlaže da je "neposredno nadređeni zaposlenik dužan tijekom kalendarske godine pratiti učinkovitost rada i odnos zaposlenika prema radu". To znači da će nadležna nadređena osoba biti dužna evidentirati zaposlenikovu učinkovitost, preciznost, pouzdanost i pravovremenost u izvršavanju poslova. Ali, posebno je nebulozno što će na bolju ocjenu utjecati i zaposlenikov "stav prema radu": dakle, kao u nekoj socijalističkoj čitanki, nadređeni će mjeriti radnikov odnos prema radnim obvezama, ali i "odnos prema nadređenima, podređenima i prema drugim zaposlenicima". Drugim riječima, nadređeni će modificirati ocjenu u skladu s ponašanjem zaposlenika prema njemu osobno.
- Želite da netko procjenjuje odnos i stav i da to ulazi u ocjenu učinkovitosti rada? To jedino da imate kameru na ramenima radnika i snimate kroz cijelu godinu i pobrojite čestinu određenih ponašanja. Sve drugo je izrazito subjektivno i ne bi odražavalo ni približno stvarno stanje. Nadam se da ne želite reći da cijelo jedno veliko područje psihologije rada kojim se upravo ispituju stavovi o radu nije važno jer ste smislili da će netko nadređen samo tako procijeniti "stav djelatnika“ – poručuje jedan sudionik javne rasprave o prijedlogu Uredbe.
- Bi li svi građani jednom godišnje mogli vrednovati saborske zastupnike, članove saborskih odbora i članove vlade, pa ako dobiju određeni postotak glasova kojim je njihov rad ocijenjen nezadovoljavajućim, da dobiju otkaz (ipak je Sabor odgovaran nama biračima...)? – zaokružuje drugi komentator mišljenja javnih službenika o ovim kontroverznim prijedlozima.