Do jučer većina nas, takozvanih običnih ljudi, pojma nije imala što je to car meet, a ako bismo bili i pokušali proniknuti u značenje toga izraza, vjerojatno bismo ga povezali s nečim znatno bezazlenijim nego što to jest.
Takozvani obični ljudi, a takva nas je većina, ne vozi nove novcate mercedese, BMW-e, audije i štatigajaznam kakve marke automobila nego, vozeći se u srednjoj i nižoj srednjoj klasi ili, naravski, u javnim autobusima, živi svoje obične živote.
U tim životima stotine tisuća eura se možda, uz dugoročni i iscrpljujući kredit, daju za krov nad glavom, a nikako za nekakva obijesna vozila kojima ćemo se iz vikenda u vikend kurčiti na ilegalnim, neprijavljenim i neosiguranim susretištima pod noćnim svjetlima nekoga parkirališta.
No, eto, i to...