Mislav Kolakušić opet jaše. Čvrsto je u sedlu na društvenim mrežama. Rastura na TikToku. Očito je targetirao mlade birače, one koji će s punoljetnošću prvi put izići na birališta. Lukavo. Tu se krije izborni potencijal za populista kakav je bivši hrvatski sudac i aktualni europarlamentarac. Mlade baš i ne interesira politika, strane su im desno-lijeve podjele, ali zato im iščašeni politički eksperimenti leže jer se radi o nečem novom, drugačijem, samo što to "novo i drugačije" ne nosi uvijek i nužno opći boljitak.
Vratimo se na početak. Kolakušić se preko noći vinuo u političku orbitu. Ukazao je kao sudac na sve nelogičnosti otpisivanja dugova u vrijeme velike svjetske krize. Prvi je primijetio da će u toj raboti ceh platiti mali poduzetnici, a lišo proći – tajkuni. Ustao je i protiv deložacija i žabokrečine u sudstvu. Riskirajući otkaz, dao je sve od sebe iznoseći istine koje se nisu sviđale establišmentu. Zato mu se s pravom pljeskalo.
Na juriš je prvo osvojio konvencionalne medije, a kad su oni počeli propitivati neke njegove fiks-ideje, preselio se u virtualni svijet.
Fina sinekura
Prva koja je bacila sjenu na Kolakušićevo političko djelovanje bila je kandidatura za premijera, ministra unutarnjih poslova i pravosuđa?! Model "tri u jedan" svi su politički analitičari dočekali na nož. To bi u praksi značilo da bi narod dobio malog Napoleona koji bi ovladao Vladom, policijom i sudstvom. Imao u svojim rukama škare i sukno.
Kolakušićeva suluda ideja i dalje je živa. S njom ide i na ove izbore. Čak ni njegovi podupiratelji iz Domovinskog pokreta, konkretno saborski zastupnik Stipo Mlinarić, nisu mogli prikriti podsmijeh na novinarsko pitanje – ...A što mislite o Kolakušićevom modelu "tri u jedan"?
Zapravo, Kolakušić ni ne računa na glasove onih koji realno politički razmišljaju. On je i u Europarlamentu u tekućem mandatu zastupao ideje koje su "van škvare". Bio je jedan od žešćih pobornika necijepljenja, svjestan da će tako dobiti lijep broj birača za "svoju stvar", a iza nje se ne krije nikakva politička agenda, nego želja da još jedan mandat provede u Bruxellesu za finu sinekuru.
Da se razumijemo, Kolakušić nije ništa gori od europarlamentaraca iz etabliranih stranaka ljevice i desnice; međutim, taj populizam na koji je zaigrao, bez obzira na to što iza sebe nema uigranu političku infrastrukturu, zna biti opasan. On je obrazovan, dobar govornik i vičan javnim nastupima, a takvi brzo pronalaze pristaše.
E, sad, bude li ih vukao u dobrom smjeru, sve pet; međutim, do sada se to nije takvim pokazalo jer su njegovi nastupi išli naruku svima koji potpiruju teorije zavjere, a takvih je u internetskom svijetu, u kojem Kolakušić dobro stoji – na milijune. Mislim da svjesno igra na njih, premda se ne bih zakleo da vjeruje baš u sve što izgovori.
Antimigracijske tirade
Kolakušić je, dakle, shvatio da je politika show i da se uz pomoć gadgeta koji su suvremenom čovi na raspolaganju može doprijeti i do zadnje babe u selu. To je iskoristio za ulazak u Europarlament. E, sad, nije baš da se može pohvaliti nekim inicijativama koje je tamo pokrenuo, a zbog kojih bi nama ovdje bilo bolje, ali, Bože moj, osnovna primanja europarlamentaraca, koja se kreću oko 4500 eura neto, plus svi mogući dodaci za politički rad, dovoljan su razlog da se još jednom podiđe raji bezvezarijama, poput izjave: "Macron je cjepivom protiv koronavirusa potpisao smrtnu presudu za svoje građane."
O antimigracijskim tiradama koje potpaljuju strasti, a one se vrlo brzo pretvaraju u mržnju, da i ne govorim.
Kolakušićeva "umotvorina" da su migranti "99 posto muškarci koji krše zakone, čine kaznena djela i prekršajna djela u nekim državama, te ilegalno prelaze granicu", jednostavno nije točna. Većina tog ojađenog svijeta koji bježi od ratova, siromaštva i bijede u EU, SAD, ali i u Australiju, o čemu se manje zna, nisu nikakvi teroristi niti kriminalci, nego najčešće žrtve krijumčara ljudi koji zarađuju silan novac na njihovoj nesreći.
Još je skandaloznije kad Kokalušić navodi da "...počinitelji takvih kaznenih djela dobivaju i posao i kuće i stanove od građana koji su to generacijama stvarali. To je izdaja", zaključuje, "veleizdaja vlastitog naroda. S druge pak strane, gledamo prepune ulice beskućnika, koji su većinom domaći građani."
Eto, o čemu ovdje ja "drvim". Na izbore ponovno izlazi čovjek koji bi "naše okretao protiv vaših".
Umjesto da se u migrantskim centrima, kao europarlamentarac, iz prve upozna s humanitarnom katastrofom kao posljedicom disfunkcionalnog svijeta koji je podijeljen na bogati sjever i siromašni jug, Kolakušić migrante označava kao krivce za naše probleme.
Oni koji nisu imali sreće roditi se na dijelu planeta na kojem vlada obilje, spašavajući se od bijede nerijetko pronalaze smrt u moru pred Lampedusom ili preplivavajući hladni Dunav između Srbije i Hrvatske. Kad im uspije "preskočiti" prirodne prepreke, ima tko će ih ovdje dočekati s kojekakvim optužbama pa im dodatno zagorčati život.
Bez obzira na imunitet koji ima kao europarlamentarac, gospodin sudac morao bi vagati ono što govori. Upravo stoga jer se radi o profesionalcu s bogatim sudačkim iskustvom, njegovi javni nastupi imaju veću težinu nego da je to lanuo netko bezveze, iz kafića ili s klupe u parku, a ne s govornice Europskog parlamenta. Sloboda mišljenja i govora najveće su demokratske stečevine, ali samo ako se mudro koriste.