stdClass Object
(
[id] => 1327076
[title] => Jeste li spremni za novi ekonomski krah? Centralne banke upravo rade na povećanju nezaposlenosti jer žele ‘bol i patnju‘
[alias] => jeste-li-spremni-za-novi-ekonomski-krah-centralne-banke-upravo-rade-na-povecanju-nezaposlenosti-jer-zele-bol-i-patnju
[catid] => 244
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Svjetska - a s njom i europska - ekonomija, polako, ali sigurno, tone u recesiju. Naime, gospodarstvo eurozone vjerojatno će se smanjiti u trećem tromjesečju i neće se uskoro vratiti rastu, sugerira kretanje indeksa menadžera nabave (PMI); referentni pokazatelj ukupnog ekonomskog zdravlja. On je - s najniže razine u zadnja 33 mjeseca u kolovozu, kada je iznoslila 46,7 - porastao na 47,1 u rujnu. Međutim, ovakvo očitanje je još uvijek debelo ispod linije 50, koja razdvaja rast od pada. A kao dodatna potvrda nadolazeće recesije stigla je projekcija Hamburške komercijalne banke koja je rekla da će se gospodarstvo EU bloka smanjiti za 0,4 posto u tekućem tromjesečju, što je poprilično lošije od dosadašnjih predviđanja.
Dodatno, S&P Global je izvijestio o četvrtom uzastopnom mjesečnom smanjenju novih narudžbi, zbog čega je europska proizvodna potražnjanastavila padati. Narudžbe su se srozale i u uslužnom sektoru, koji je pretrpio najoštriji pad novootvorenih radnih mjesta još od pandemije.
"Recesija postaje sve jasnija u europodručju. Za razliku od zimskog polugodišta 22./23., gospodarska slabost nije koncentrirana u Njemačkoj, koja je posebno teško patila od visokih cijena energije. Povećanje ključne kamatne stope ECB-a za 450 baznih bodova u međuvremenu usporava gospodarstvo u svim zemljama eura", objasnio je Christoph Weil iz Commerzbanka, dok je glavni ekonomist ECB-a Philip Lane kazao da su rizici za gospodarski rast "skrenuti prema dolje", s proizvodnom aktivnošću koja će "ostati slabom" i "jasnim znakovima usporavanja" u uslugama.
Dakle, podizanje kamatnih stopa od strane centralnih banaka, kojima ove institucije nastoje primiriti podivljalu inflaciju - što za cilj ima pad gospodarskih aktivnosti - očito daje rezultata. Zato američki Fed prošlog tjedna nije dodatno uštimavao stope (koje se kreću između 5,25 i 5,50), dok ih je predsjednica ECB-a Christine Lagarde u ponedjeljak ipak podigla za 25 baznih bodova - na najvišu razinu u povijesti eurozone. Francuskinja je pritom naglasila da će, iako su kamatne stope ovom korekcijom možda dosegle svoj vrhunac, ostati povišene dulje vremensko razdoblje i to dok se inflacija ne približi srednjoročnom cilju od dva posto (u kolovozu je bila 5,2 posto). Lagarde je napomenula i da ECB ima na umu "bol i patnju" koju nanosi Europljanima svojom restriktivnom monetarnom politikom, posebice onom s promjenjivim kamatnim stopama na hipoteke.
"Ako se trenutni nepovoljni trendovi nastave, prema našim bi se procjenama gospodarska aktivnost mogla blago smanjiti u trećem u odnosu na prethodno tromjesečje... trenutno vidimo razmjerno snažan pad industrijske proizvodnje u srpnju, a vidljiv je i blagi godišnji pad broja noćenja stranih turista tijekom srpnja i kolovoza. Trgovina na malo u srpnju se zadržala na razini prosjeka iz prethodna tri mjeseca, no pokazatelji pouzdanja poduzeća i potrošača za srpanj i kolovoz uglavnom upućuju na nepovoljne trendove, osim u građevinskom sektoru, pri čemu je osobito izraženo pogoršanje optimizma u industriji i uslugama.
Osim toga, kretanja na razini EU-a su prigušena, pa tako nakon vrlo blagog rasta gospodarstva europodručja u drugom tromjesečju, u ljetnim su mjesecima postali vidljivi novi znaci usporavanja... Sve navedeno upućuje na negativne rizike za rast, posebice u kontekstu ponovnog rasta cijena energije na međunarodnim tržištima, nastavka geopolitičkih napetosti kao i neizvjesnosti oko učinaka monetarnog stezanja na gospodarska kretanja", javili su iz HNB-a.
---
Damjan Tadic/Cropix/Cropix
---
I sam guverner Boris Vujčić je poručio da, dok podaci sugeriraju da se gospodarska aktivnost hladi, to se "toliko ne vidi u stopama inflacije". Stoga, smatra guverner, pitanje je hoće li se rast cijena sljedećih mjeseci dovoljno smiriti i hoćemo li osjetiti posljedice usporavanja tržišta rada. Ako se pak ta prokleta inflacija ne smiri, a kamate - kako je i obećano - ostanu na ovim razinama, ono što će mnogi od nas prvi puta u životu doživjeti će biti - stagflacija. A nju upravo prognozira i Nouriel Roubini, poznat i kao "Dr. Doom". Ovaj ekonomist - koji je nadimak dobio uslijed financijske krize iz 2008., kada je učinkovito detektirao temeljne trendove - sada upozorava kako će eurozona i UK ući u dramatično razdoblje stagflacije ukoliko odustanu od nastavka dizanja kamatnih stopa.
“Ne mislim da smo završili posao jer stope moraju duže ostati više. Još uvijek postoji mogućnost određenog stupnja financijske nestabilnosti”, upozorio je Roubini, uz napomenu da će nedavni porast cijena nafte zadržati ukupnu inflaciju visokom te da je svaki razgovor o ublažavanju monetarne politike preuranjen.
A cijena nafte bi uistinu mogla biti veliki problem. Ona je, naime, u srijedu dosegla 94 dolara, što je povećanje od gotovo 50 posto u manje od pola godine. Glavni uzrok ovoga je što su Saudijska Arabija i Rusija dogovorno odlučile značajno smanjiti proizvodnju "s ciljem podržavanja stabilnosti i ravnoteže tržišta nafte". Ova odluka će, kažu, na snazi biti barem do kraja godine. Tim slijedom, ovog tjedna je cijena benzina i dizela u Hrvatskoj probila 12 kuna. Sam dizel je samo od svibnja poskupio nekih 33 posto, a taj rast će se nastaviti pošto je Rusija sada ukinula njegov izvoz. I upravo bi se ovaj uzlazni trend mogao pokazati kao faktor koji će sabotirati nastojanja središnjih banaka da smanje inflaciju, jer više cijene goriva znače više cijene - svega.
---
---
No, kako to sve izgleda na terenu? Pa, recimo Njemačka, nekoć poznata i kao "gospodarski motor Europe", u recesiji je još od početka godine. MMF i EU očekuju da će njemački BDP ove godine biti negativan te će po toj mjeri biti najlošija ekonomija razvijenog svijeta. Kako je došlo do ovoga? Dakle, nakon što je netko od njezinih bliskih zapadnih partnera (nije još sasvim jasno je li to SAD, Ukrajina, Norveška ili koprodukcija navednih) demolirao ključnu europsku energetsku infrastrukturu, plinovod Sjeverni tok, i tako ostavio Nijemce bez jeftinog ruskog plina, Berlin je odlučio sebi pucati u preostalo zdravo koljeno provođenjem (usprkos svemu, već ranije donesenog) plana o gašenju nuklearnih elektrana.
Nakon toga se tamošnja cijena plina otprilike udvostručila zbog čega je, primjerice, željezara Eisenwerk Erla, najstarija tvrtka u Saskoj, bankrotirala nakon više od 600 godina postojanja. Još gore, uskoro bi se njemačka slavna industrijska proizvodnja mogla skroz ugasiti! Tako barem tvrdi ministar gospodarstva Robert Habeck, ovisno o tome hoće li se ukrajinski sporazum s Rusijom o tranzitu plina u Europu produžiti (ističe krajem 2024.).
---
---
Navedenome unatoč, nakon što je Ursula Von der Leyen 2022. poručila da EU "mora postati neovisna" o ruskoj energiji, jer se "ne može osloniti na dobavljača koji joj prijeti", ove godine je radosno proglasila da je "Europa prevladala tu opasnu ovisnost". Kako? Pa, osim što sad uvozi ogromne količine višestruko skupljeg LNG-a iz SAD-a, EU bi ove godine trebala uvesti rekordne količine ukapljenog prirodnog plina i iz - Rusije. Sveukupno, uvoz ruskog LNG-a u EU porastao je za 40 posto između siječnja i srpnja ove godine u usporedbi s istim razdobljem 2021., pri čemu su Belgija i Španjolska bile drugi i treći najveći kupci, iza Kine.
Koliko je Berlin prosperirao tim luksuznim odmakom od Moskve, pokazuje i to da su cijene njemačkih nekretnina u zadnjih godinu dana pale čak 10 posto. A kako se s ozdravljenjem nose ostali europski pacijenti? Gospodarstvo UK-a smanjit će se ove i sljedeće godine, prema izvješću Petersonovog instituta za međunarodnu ekonomiju. Britanija također muku muči s rastućom nezaposlenošću, koja je na višoj razini nego u predpandemijskom periodu. Francuska pak smanjuje javnu potrošnju u 2024. jer se suočava s rastućim troškovima kamata na svoj (pre)veliki državni dug od preko tri bilijuna dolara (Fitch joj je u travnju zbog ovoga snizio kreditni rejting). Italiji - čiji dug iznosi 141,6 posto BDP-a - se gospodarstvo smanjilo za 0,4 posto u drugom tromjesečju, a proizvodni sektor u kolovozu pao peti mjesec zaredom. Suočene s ovim, talijanske tvornice su sada počele otpuštati radnike pa je, na nacionalnoj razini, prvi put u tri godine zabilježen gubitak radnih mjesta.
---
---
Ipak, kako bismo dobili punu sliku onoga što narednih godina čeka civilizaciju kasnog kapitalizma, potrebno je prebaciti fokus tamo gdje je lova - preko bare. Doduše, love je sve manje. Štoviše, lova tj. ponuda novca se smanjuje najvećom stopom ikad zabilježenom; što je prilično jasan znak da se globalna ekonomija nalazi u - najvećem balonu ikad. Broj depozita u komercijalnim bankama se smanjuje - što se nije dogodilo već najmanje 50-ak godina - a sukladno se urušava i broj novih kredita. Osim toga, banke pooštravaju standarde kreditiranja u brojevima koji su dosad sustavno dovodili do recesije.
Navedena kontrakcija se najvećim obimom događa na dva polja; tržištu nekretnina i proizvodnji. Naime, godine niskih kamatnih stopa (od 2016. do 2022. su Fedove stope lebdjele oko nule, a ECB-ove čak ronile ispod) dovele su do snažnije potražnje za nekretninskim kreditima, što je rezultiralo time da je danas cijena kuće u odnosu na prosječni prihod, na najvišim razinama ikad. Logično, ljudi u takvom okruženju nisu baš raspoloženi za kupnju kvadrata pa u anketama ocjenjuju uvjete kao najgore još od početka 80-ih. Kada se u tu jednadžbu dodaju aktualne visoke stope hipotekarnih kredita, potražnja za njima dosegne najnižu razinu od prosinca 1996., a prodaja domova u Americi padne sa 6,5 milijuna iz 2020. na četiri milijuna u 2023.
---
---
Sada se prosječne cijene kuća u SAD-u smanjuju po stopi (oko 10 posto) koja je viđena samo dva puta u posljednjih 60 godina: 1970. i 2008. Oba slučaja su, poznato je, završila teškim recesijama. Također, iz Morgan Stanleya predviđaju da bi se cijene komercijalnih nekretnina u dogledno vrijeme mogle urušiti za čak 40 posto - baš kao prilikom pucanja posljednjeg nekretninskog balona - što bi ostavilo bankarski sektor ranjivim za nove krahove. A prvi znakovi nadolazećeg sunovrata se već dobrano naziru. Naime, u kolovozu čak 84 posto (!) američkih hipoteka na komercijalne nekretnine nije plaćeno.
Što se tiče proizvodnje, nakon što je američki PMI padao 10 mjeseci zaredom, u kolovozu se konačno oporavio na iznosu od 47,6; što i dalje nije baš optimistično. Znakovito je i kako tamošnja proizvodna aktivnost čitavu 2023. provodi na razini koja je dosad uvijek bila predznak recesije (osim 1967. godine). Da bi tako trebalo biti i ovaj put pokazuje i činjenica da je broj zahtjeva poduzeća za bankrot na nivou 2008. i pandemijske 2020. godine. Jasno, sve ovo utječe na broj novootvorenih poslova, koji sada pada po stopi s kojom se može mjeriti samo ona tijekom COVID krize. Ne samo to, već Bloomberg javlja kako brojna poduzeća posežu za kreditima kojima otplaćuju druge kredite - kako ne bi bankrotirali - a čija je kamatna stopa ide i do 19 posto.
---
---
Kada PMI dosegne ovako niske razine, američka centralna banka tradicionalno smanji kamatne stope kako bi se potaknulo proizvodnju i stimuliralo gospodarstvo. Ovaj put se, eto, događa upravo suprotno. Naime, predsjednik Fed-a Jerome Powell je sada natuknuo mogućnost povećanja stopa na idućem sastanku u studenom 2023. Zašto? Pa, treba imati na umu da se Fed u svom djelovanju vodi dvjema metrikama. Prva je temeljna inflacija (koja isključuje cijene hrane i energije jer mogu biti promjenjive i varljive), a koja je upravo na najvišoj razini od 1991. godine. Druga je pak stopa nezaposlenosti, koja je još uvijek na povijesno niskim razinama. Dakle, podizanje kamatne stope još uvijek nije isprovociralo masovne otkaze. Ali, Fed treba biti jako oprezan, jer nezaposlenost je tromi indikator tj. onaj koji uvijek kasni za aktualnim postavkama. Tako, na primjer, vrhunac prodaje postojećih kuća uvijek potakne nagli porast stope nezaposlenosti. A budući da ova stavka pada od 2022., samo je pitanje vremena kada će tržište rada oslabiti.
---
---
Još jedan razlog zašto se masa novca skuplja su dosad neviđene razine dugova. Uostalom, novac nastaje kao zabilješka duga, a nestaje obrnutim procesom. A sada je totalni američki dug koji bi trebao nestati dosegao 33 bilijuna, a samo prošlog tjedna je skočio za još 100 milijardi. Dodajmo i kako Kanada ima veći dug privatnog sektora - iskazan u omjeru s BDP-om - od onog Japana na vrhuncu stambenog balona 90-ih.
Međutim, posebno zabrinjavajuć je američki dug po kreditnim karticama, kojih je u zadnje četiri godine izdano 70 milijuna. Naime, on je sada i službeno premašio jedan bilijun dolara. I ne samo to, već je trenutna kamatna stopa na ovaj tip duga suludih 20.68 posto! Dosad je najviše iznosila oko 16 posto; barem od 96. do danas. Naravno, mnogi se ne mogu nositi s ovakvim potraživanjima pa je tako aktualna stopa neplaćanja ovog duga, gledano u odnosu na godinu ranije, na višim razinama od one iz 2008. godine. Tako 3,8 posto Amerikanaca koji imaju kreditnu karticu kasni s podmirivanjem obveza; slično kao i 3,6 posto njih što kasni s plaćanjem kredita za automobile. Procjenjuje se kako će ovi brojevi samo rasti.
"Povećanje kašnjenja i neizvršenja obaveza simptomatično je za teške odluke koje ta kućanstva upravo sada moraju donijeti, a to je hoće li platiti svoje račune za kreditne kartice, stanarinu ili kupiti namirnice", istaknuo je Mark Zandi, glavni ekonomist u Moody‘s Analyticsu. Također, ranjivi pojedinci koji su već pritisnuti visokim najamninama i cijenama namirnica u listopadu će morati početi otplaćivati studentski zajam, nakon što su ove obveze pauzirane već tri godine. A kao šlag na tortu, sveukupni iznos otplata osobnih kamata je udvostručen u zadnje tri godine te je sada premašio 500 milijardi dolara.
---
---
Treba znati i da je ono što je dosad Amerikancima omogućavalo da koliko-toliko servisiraju svoje usluge to što su raspolagali viškovima ušteđevine, akumuliranim od pandemijskih stimulansa. Tako je u vrijeme lockdowna tamošnjim kućanstvima podijeljena 2,1 milijarda dolara. No, početkom rujna se ova cifra srozala na 0,2 milijarde; koje će ovim tempom presušiti u listopadu.
A koliko je prosječni građanin SAD-a ranjiv pokazuje to što su stope osobne štednje trenutno na povijesno niskim razinama, pri čemu čak 40 posto Amerikanaca ima manje od 1.000 ušteđenih dolara. Isto tako, jedan New York se upravo suočava s razinom beskućništva kakva nije viđena od Velike depresije 1930-ih. Doduše, ni EU nije puno bolja; u njoj 95,3 milijuna ljudi ili 22 posto stanovništva živi u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti. Zapravo, po Edelman Trust Barometreu, jedino su Kinezi sposobni s osmjehom gledati u budućnosti. Tamo je, naime, među 65 posto građana vjera u bolji život u roku od pet godina postojana, što je više nego prije 12 mjeseci. Među zapadnim zemljama najbolje kotira SAD s 36 posto, dok je u 24 od 28 zemalja optimizam na najnižoj razini ikada.
---
---
Problemi su, očito, brojni. Međutim, ima li rješenja? Pa, ako će slušati, primjerice, Tima Gurnera, australskog multimilijunaša i nekretninskog tajkuna, rješenje je, ustvari, nadohvat ruke.
“Mislim da je problem što su ljudi u vrijeme (pandemije) COVID-a odlučili da ne žele više toliko raditi, što je imalo ogromne posljedice na produktivnost... plaćeni su mnogo da ne rade previše i moramo raditi na tome da se to promijeni. Moramo vidjeti da nezaposlenost raste. Nezaposlenost treba porasti za nekih 40-50 posto, po mojem mišljenju. Treba nam bol u ekonomiji, moramo podsjetiti ljude da rade za poslodavce, a ne obrnuto. Došlo je do sistematske promjene zbog koje zaposlenici misle da je poslodavac ekstremno sretan što ih ima, umjesto da je obrnuto. To je dinamika koja se treba promijeniti. Moramo ubiti taj stav koji je počeo štetiti ekonomiji. Vlade diljem svijeta pokušavaju povećati nezaposlenost da dođu do neke vrste normalnosti i vidimo to. Mislim da svaki poslodavac to sada vidi”, sugerirao je poduzetnik.
---
---
I, premda su mnogi požurili da se narugaju njegovom "ingenioznom rješenju", Gurner je, u stvari - u pravu. Australac je, naime, uspješni biznismen tj. arhetipski agent kapitalizma i, kao takav, razumije kako ciklusi "napuhivanja i pucanja" - koje Investopedia opisuje kao "izmjenične faze ekonomskog rasta i pada koje se tipično nalaze u modernim kapitalističkim gospodarstvima" - funkcioniraju.
Naime, ova pojava - čiji završni pokret piruete uništi stotine milijuna života - događa se iz tri razloga. Prvi je kapitalistička fiksacija na profit tj. rast, uslijed čega neki postani dobitnici, a neki gubitnici. Drugi je što je tržišni kapitalizam, zapravo, radikalno anarhistička forma, s naglaskom na gađenje prema ikavom kolektivnom planu, programu i cilju. Treći je taj što kamate, koje banke izmišljaju, zapravo ne postoje u realnoj masi novca. Jer, kad se novac stvara i pušta u promet, kamata - kao sredstva koje dužnik mora nekako pribaviti - egzistira samo u teoriji; ne i u fizičkoj stvarnosti. Zato, kad se ekonomija počne skupljati, a dugovi stignu na naplatu, matematički je nemoguće da svi dugovi budu podmireni. Ukratko, bankarenje je klasična Ponzi shema.
Kapitalizam - unatoč proročanstvima o tome kako će nevidljiva ruka jednog lijepog dana sve dovesti u savršenu ravnotežu - ne može biti stabilan. Međutim, to upravo i jest njegova paradigma; stvaranje tj. održavanje klasnog društva. A ima li boljeg načina za to od piramidalne sheme u kojoj oni na vrhu imaju većinu kapitala - a time i moći - za ispoljavanje "slobode" tržišta? Osim toga, tehnička funkcija kapitalizma nije osigurati opći prosperitet, već ostvariti profit u trgovinskim razmjenama. A profit za jednoga je gubitak za drugoga. Zato, recimo, u društvima s liberalnijim ekonomskim politikama i "više kapitalizma" - poput SAD-a - svake godine ima sve više beskućnika i siromaštva.
---
---
Kada u završnoj fazi ovog ciklusa - nakon što su igrači u "štakorskoj utrci" kapitalističkog tržišta pregrijali svoje kolutove, boreći se za poziciju moći na kojoj će eksploatirati druge pripadnike vrste - dođe do trenutka u kojem pozamašnom dijelu populacije iznos serviriranja dugova premaši onaj prihoda, kula od karata "moderne ekonomije" se počne urušavati. Sistem tada već bude preplavljen novcem, što pogoni inflaciju, a inflacija pogoni potrebu za dodatnim novcem. I tako se stvori zlokobna spirala, koju nekako treba prekinuti. A jedini način da se prekine jest da padne kupovna moć šire populacije, što se rješava rastom nezaposlenosti, financijskim stiskom povišenih kamata i općim stezanjem ramena.
I tada, kolektivnim kolapsom, građanstvo se konačno prene iz konzumerističkog ovisničkog sna i osvijesti da nešto ne valja. Probudi se nesigurnost i ljudi navale na šaltere, želeći osjetiti u rukama svoj novac. Međutim, dobar dio tog novca ne postoji; osim kao zapis kamate koja se nikada neće materijalizirati (ni digitalizirati). Tada neke banke isprazne svoje sefove, slegnu ramenima i upute pogled prema središnoj banci, koja ima moć printati novac ni iz čega i takvom inflacijom dodatno osiromašivati građanstvo koje opslužuje. A to, jasno, uvijek i napravi.
"Morao sam napustiti načela slobodnog tržišta kako bih spasio sustav slobodnog tržišta", ispalio je George W. Bush u intervjuu 2008. godine, nakon što je nagradio špekulante Wall Streeta, koji su bacili svijet na koljena, paketom pomoći javnim sredstvima. Jer, očito, slobodno tržište je primitivan, kvarljiv i, nadasve, neodrživ sistem, kojeg uvijek iznova mora spašavati "socijalizam za bogate".
Kao što ćemo se uskoro, po tko zna koji put, opet uvjeriti.
European Central Bank (ECB) President Christine Lagarde attends a European Parliament Committee on Economic and Monetary Ordinary meeting at the European Parliament in Brussels, on September 25, 2023. (Photo by Simon Wohlfahrt\/AFP)<\/p>","
Vector 3d graph with a red arrow falling down against the background of many numbers. Planet earth transparent bubble. The collapse of the world economy.<\/p>","
European Central Bank (ECB) President Christine Lagarde attends a European Parliament Committee on Economic and Monetary Ordinary meeting at the European Parliament in Brussels, on September 25, 2023. (Photo by Simon Wohlfahrt/AFP)
Vector 3d graph with a red arrow falling down against the background of many numbers. Planet earth transparent bubble. The collapse of the world economy.
Svjetska - a s njom i europska - ekonomija, polako, ali sigurno, tone u recesiju. Naime, gospodarstvo eurozone vjerojatno će se smanjiti u trećem tromjesečju i neće se uskoro vratiti rastu, sugerira kretanje indeksa menadžera nabave (PMI); referentni pokazatelj ukupnog ekonomskog zdravlja. On je - s najniže razine u zadnja 33 mjeseca u kolovozu, kada je iznoslila 46,7 - porastao na 47,1 u rujnu. Međutim, ovakvo očitanje je još uvijek debelo ispod linije 50, koja razdvaja rast od pada. A kao dodatna potvrda nadolazeće recesije stigla je projekcija Hamburške komercijalne banke koja je rekla da će se gospodarstvo EU bloka smanjiti za 0,4 posto u tekućem tromjesečju, što je poprilično lošije od dosadašnjih predviđanja.
Dodatno, S&P Global je izvijestio o četvrtom uzastopnom mjesečnom smanjenju novih narudžbi, zbog čega je europska proizvodna potražnjanastavila padati. Narudžbe su se srozale i u uslužnom sektoru, koji je pretrpio najoštriji pad novootvorenih radnih mjesta još od pandemije.
"Recesija postaje sve jasnija u europodručju. Za razliku od zimskog polugodišta 22./23., gospodarska slabost nije koncentrirana u Njemačkoj, koja je posebno teško patila od visokih cijena energije. Povećanje ključne kamatne stope ECB-a za 450 baznih bodova u međuvremenu usporava gospodarstvo u svim zemljama eura", objasnio je Christoph Weil iz Commerzbanka, dok je glavni ekonomist ECB-a Philip Lane kazao da su rizici za gospodarski rast "skrenuti prema dolje", s proizvodnom aktivnošću koja će "ostati slabom" i "jasnim znakovima usporavanja" u uslugama.
Dakle, podizanje kamatnih stopa od strane centralnih banaka, kojima ove institucije nastoje primiriti podivljalu inflaciju - što za cilj ima pad gospodarskih aktivnosti - očito daje rezultata. Zato američki Fed prošlog tjedna nije dodatno uštimavao stope (koje se kreću između 5,25 i 5,50), dok ih je predsjednica ECB-a Christine Lagarde u ponedjeljak ipak podigla za 25 baznih bodova - na najvišu razinu u povijesti eurozone. Francuskinja je pritom naglasila da će, iako su kamatne stope ovom korekcijom možda dosegle svoj vrhunac, ostati povišene dulje vremensko razdoblje i to dok se inflacija ne približi srednjoročnom cilju od dva posto (u kolovozu je bila 5,2 posto). Lagarde je napomenula i da ECB ima na umu "bol i patnju" koju nanosi Europljanima svojom restriktivnom monetarnom politikom, posebice onom s promjenjivim kamatnim stopama na hipoteke.
"Ako se trenutni nepovoljni trendovi nastave, prema našim bi se procjenama gospodarska aktivnost mogla blago smanjiti u trećem u odnosu na prethodno tromjesečje... trenutno vidimo razmjerno snažan pad industrijske proizvodnje u srpnju, a vidljiv je i blagi godišnji pad broja noćenja stranih turista tijekom srpnja i kolovoza. Trgovina na malo u srpnju se zadržala na razini prosjeka iz prethodna tri mjeseca, no pokazatelji pouzdanja poduzeća i potrošača za srpanj i kolovoz uglavnom upućuju na nepovoljne trendove, osim u građevinskom sektoru, pri čemu je osobito izraženo pogoršanje optimizma u industriji i uslugama.
Osim toga, kretanja na razini EU-a su prigušena, pa tako nakon vrlo blagog rasta gospodarstva europodručja u drugom tromjesečju, u ljetnim su mjesecima postali vidljivi novi znaci usporavanja... Sve navedeno upućuje na negativne rizike za rast, posebice u kontekstu ponovnog rasta cijena energije na međunarodnim tržištima, nastavka geopolitičkih napetosti kao i neizvjesnosti oko učinaka monetarnog stezanja na gospodarska kretanja", javili su iz HNB-a.
---
Damjan Tadic/Cropix/Cropix
---
I sam guverner Boris Vujčić je poručio da, dok podaci sugeriraju da se gospodarska aktivnost hladi, to se "toliko ne vidi u stopama inflacije". Stoga, smatra guverner, pitanje je hoće li se rast cijena sljedećih mjeseci dovoljno smiriti i hoćemo li osjetiti posljedice usporavanja tržišta rada. Ako se pak ta prokleta inflacija ne smiri, a kamate - kako je i obećano - ostanu na ovim razinama, ono što će mnogi od nas prvi puta u životu doživjeti će biti - stagflacija. A nju upravo prognozira i Nouriel Roubini, poznat i kao "Dr. Doom". Ovaj ekonomist - koji je nadimak dobio uslijed financijske krize iz 2008., kada je učinkovito detektirao temeljne trendove - sada upozorava kako će eurozona i UK ući u dramatično razdoblje stagflacije ukoliko odustanu od nastavka dizanja kamatnih stopa.
“Ne mislim da smo završili posao jer stope moraju duže ostati više. Još uvijek postoji mogućnost određenog stupnja financijske nestabilnosti”, upozorio je Roubini, uz napomenu da će nedavni porast cijena nafte zadržati ukupnu inflaciju visokom te da je svaki razgovor o ublažavanju monetarne politike preuranjen.
A cijena nafte bi uistinu mogla biti veliki problem. Ona je, naime, u srijedu dosegla 94 dolara, što je povećanje od gotovo 50 posto u manje od pola godine. Glavni uzrok ovoga je što su Saudijska Arabija i Rusija dogovorno odlučile značajno smanjiti proizvodnju "s ciljem podržavanja stabilnosti i ravnoteže tržišta nafte". Ova odluka će, kažu, na snazi biti barem do kraja godine. Tim slijedom, ovog tjedna je cijena benzina i dizela u Hrvatskoj probila 12 kuna. Sam dizel je samo od svibnja poskupio nekih 33 posto, a taj rast će se nastaviti pošto je Rusija sada ukinula njegov izvoz. I upravo bi se ovaj uzlazni trend mogao pokazati kao faktor koji će sabotirati nastojanja središnjih banaka da smanje inflaciju, jer više cijene goriva znače više cijene - svega.
---
---
No, kako to sve izgleda na terenu? Pa, recimo Njemačka, nekoć poznata i kao "gospodarski motor Europe", u recesiji je još od početka godine. MMF i EU očekuju da će njemački BDP ove godine biti negativan te će po toj mjeri biti najlošija ekonomija razvijenog svijeta. Kako je došlo do ovoga? Dakle, nakon što je netko od njezinih bliskih zapadnih partnera (nije još sasvim jasno je li to SAD, Ukrajina, Norveška ili koprodukcija navednih) demolirao ključnu europsku energetsku infrastrukturu, plinovod Sjeverni tok, i tako ostavio Nijemce bez jeftinog ruskog plina, Berlin je odlučio sebi pucati u preostalo zdravo koljeno provođenjem (usprkos svemu, već ranije donesenog) plana o gašenju nuklearnih elektrana.
Nakon toga se tamošnja cijena plina otprilike udvostručila zbog čega je, primjerice, željezara Eisenwerk Erla, najstarija tvrtka u Saskoj, bankrotirala nakon više od 600 godina postojanja. Još gore, uskoro bi se njemačka slavna industrijska proizvodnja mogla skroz ugasiti! Tako barem tvrdi ministar gospodarstva Robert Habeck, ovisno o tome hoće li se ukrajinski sporazum s Rusijom o tranzitu plina u Europu produžiti (ističe krajem 2024.).
---
---
Navedenome unatoč, nakon što je Ursula Von der Leyen 2022. poručila da EU "mora postati neovisna" o ruskoj energiji, jer se "ne može osloniti na dobavljača koji joj prijeti", ove godine je radosno proglasila da je "Europa prevladala tu opasnu ovisnost". Kako? Pa, osim što sad uvozi ogromne količine višestruko skupljeg LNG-a iz SAD-a, EU bi ove godine trebala uvesti rekordne količine ukapljenog prirodnog plina i iz - Rusije. Sveukupno, uvoz ruskog LNG-a u EU porastao je za 40 posto između siječnja i srpnja ove godine u usporedbi s istim razdobljem 2021., pri čemu su Belgija i Španjolska bile drugi i treći najveći kupci, iza Kine.
Koliko je Berlin prosperirao tim luksuznim odmakom od Moskve, pokazuje i to da su cijene njemačkih nekretnina u zadnjih godinu dana pale čak 10 posto. A kako se s ozdravljenjem nose ostali europski pacijenti? Gospodarstvo UK-a smanjit će se ove i sljedeće godine, prema izvješću Petersonovog instituta za međunarodnu ekonomiju. Britanija također muku muči s rastućom nezaposlenošću, koja je na višoj razini nego u predpandemijskom periodu. Francuska pak smanjuje javnu potrošnju u 2024. jer se suočava s rastućim troškovima kamata na svoj (pre)veliki državni dug od preko tri bilijuna dolara (Fitch joj je u travnju zbog ovoga snizio kreditni rejting). Italiji - čiji dug iznosi 141,6 posto BDP-a - se gospodarstvo smanjilo za 0,4 posto u drugom tromjesečju, a proizvodni sektor u kolovozu pao peti mjesec zaredom. Suočene s ovim, talijanske tvornice su sada počele otpuštati radnike pa je, na nacionalnoj razini, prvi put u tri godine zabilježen gubitak radnih mjesta.
---
---
Ipak, kako bismo dobili punu sliku onoga što narednih godina čeka civilizaciju kasnog kapitalizma, potrebno je prebaciti fokus tamo gdje je lova - preko bare. Doduše, love je sve manje. Štoviše, lova tj. ponuda novca se smanjuje najvećom stopom ikad zabilježenom; što je prilično jasan znak da se globalna ekonomija nalazi u - najvećem balonu ikad. Broj depozita u komercijalnim bankama se smanjuje - što se nije dogodilo već najmanje 50-ak godina - a sukladno se urušava i broj novih kredita. Osim toga, banke pooštravaju standarde kreditiranja u brojevima koji su dosad sustavno dovodili do recesije.
Navedena kontrakcija se najvećim obimom događa na dva polja; tržištu nekretnina i proizvodnji. Naime, godine niskih kamatnih stopa (od 2016. do 2022. su Fedove stope lebdjele oko nule, a ECB-ove čak ronile ispod) dovele su do snažnije potražnje za nekretninskim kreditima, što je rezultiralo time da je danas cijena kuće u odnosu na prosječni prihod, na najvišim razinama ikad. Logično, ljudi u takvom okruženju nisu baš raspoloženi za kupnju kvadrata pa u anketama ocjenjuju uvjete kao najgore još od početka 80-ih. Kada se u tu jednadžbu dodaju aktualne visoke stope hipotekarnih kredita, potražnja za njima dosegne najnižu razinu od prosinca 1996., a prodaja domova u Americi padne sa 6,5 milijuna iz 2020. na četiri milijuna u 2023.
---
---
Sada se prosječne cijene kuća u SAD-u smanjuju po stopi (oko 10 posto) koja je viđena samo dva puta u posljednjih 60 godina: 1970. i 2008. Oba slučaja su, poznato je, završila teškim recesijama. Također, iz Morgan Stanleya predviđaju da bi se cijene komercijalnih nekretnina u dogledno vrijeme mogle urušiti za čak 40 posto - baš kao prilikom pucanja posljednjeg nekretninskog balona - što bi ostavilo bankarski sektor ranjivim za nove krahove. A prvi znakovi nadolazećeg sunovrata se već dobrano naziru. Naime, u kolovozu čak 84 posto (!) američkih hipoteka na komercijalne nekretnine nije plaćeno.
Što se tiče proizvodnje, nakon što je američki PMI padao 10 mjeseci zaredom, u kolovozu se konačno oporavio na iznosu od 47,6; što i dalje nije baš optimistično. Znakovito je i kako tamošnja proizvodna aktivnost čitavu 2023. provodi na razini koja je dosad uvijek bila predznak recesije (osim 1967. godine). Da bi tako trebalo biti i ovaj put pokazuje i činjenica da je broj zahtjeva poduzeća za bankrot na nivou 2008. i pandemijske 2020. godine. Jasno, sve ovo utječe na broj novootvorenih poslova, koji sada pada po stopi s kojom se može mjeriti samo ona tijekom COVID krize. Ne samo to, već Bloomberg javlja kako brojna poduzeća posežu za kreditima kojima otplaćuju druge kredite - kako ne bi bankrotirali - a čija je kamatna stopa ide i do 19 posto.
---
---
Kada PMI dosegne ovako niske razine, američka centralna banka tradicionalno smanji kamatne stope kako bi se potaknulo proizvodnju i stimuliralo gospodarstvo. Ovaj put se, eto, događa upravo suprotno. Naime, predsjednik Fed-a Jerome Powell je sada natuknuo mogućnost povećanja stopa na idućem sastanku u studenom 2023. Zašto? Pa, treba imati na umu da se Fed u svom djelovanju vodi dvjema metrikama. Prva je temeljna inflacija (koja isključuje cijene hrane i energije jer mogu biti promjenjive i varljive), a koja je upravo na najvišoj razini od 1991. godine. Druga je pak stopa nezaposlenosti, koja je još uvijek na povijesno niskim razinama. Dakle, podizanje kamatne stope još uvijek nije isprovociralo masovne otkaze. Ali, Fed treba biti jako oprezan, jer nezaposlenost je tromi indikator tj. onaj koji uvijek kasni za aktualnim postavkama. Tako, na primjer, vrhunac prodaje postojećih kuća uvijek potakne nagli porast stope nezaposlenosti. A budući da ova stavka pada od 2022., samo je pitanje vremena kada će tržište rada oslabiti.
---
---
Još jedan razlog zašto se masa novca skuplja su dosad neviđene razine dugova. Uostalom, novac nastaje kao zabilješka duga, a nestaje obrnutim procesom. A sada je totalni američki dug koji bi trebao nestati dosegao 33 bilijuna, a samo prošlog tjedna je skočio za još 100 milijardi. Dodajmo i kako Kanada ima veći dug privatnog sektora - iskazan u omjeru s BDP-om - od onog Japana na vrhuncu stambenog balona 90-ih.
Međutim, posebno zabrinjavajuć je američki dug po kreditnim karticama, kojih je u zadnje četiri godine izdano 70 milijuna. Naime, on je sada i službeno premašio jedan bilijun dolara. I ne samo to, već je trenutna kamatna stopa na ovaj tip duga suludih 20.68 posto! Dosad je najviše iznosila oko 16 posto; barem od 96. do danas. Naravno, mnogi se ne mogu nositi s ovakvim potraživanjima pa je tako aktualna stopa neplaćanja ovog duga, gledano u odnosu na godinu ranije, na višim razinama od one iz 2008. godine. Tako 3,8 posto Amerikanaca koji imaju kreditnu karticu kasni s podmirivanjem obveza; slično kao i 3,6 posto njih što kasni s plaćanjem kredita za automobile. Procjenjuje se kako će ovi brojevi samo rasti.
"Povećanje kašnjenja i neizvršenja obaveza simptomatično je za teške odluke koje ta kućanstva upravo sada moraju donijeti, a to je hoće li platiti svoje račune za kreditne kartice, stanarinu ili kupiti namirnice", istaknuo je Mark Zandi, glavni ekonomist u Moody‘s Analyticsu. Također, ranjivi pojedinci koji su već pritisnuti visokim najamninama i cijenama namirnica u listopadu će morati početi otplaćivati studentski zajam, nakon što su ove obveze pauzirane već tri godine. A kao šlag na tortu, sveukupni iznos otplata osobnih kamata je udvostručen u zadnje tri godine te je sada premašio 500 milijardi dolara.
---
---
Treba znati i da je ono što je dosad Amerikancima omogućavalo da koliko-toliko servisiraju svoje usluge to što su raspolagali viškovima ušteđevine, akumuliranim od pandemijskih stimulansa. Tako je u vrijeme lockdowna tamošnjim kućanstvima podijeljena 2,1 milijarda dolara. No, početkom rujna se ova cifra srozala na 0,2 milijarde; koje će ovim tempom presušiti u listopadu.
A koliko je prosječni građanin SAD-a ranjiv pokazuje to što su stope osobne štednje trenutno na povijesno niskim razinama, pri čemu čak 40 posto Amerikanaca ima manje od 1.000 ušteđenih dolara. Isto tako, jedan New York se upravo suočava s razinom beskućništva kakva nije viđena od Velike depresije 1930-ih. Doduše, ni EU nije puno bolja; u njoj 95,3 milijuna ljudi ili 22 posto stanovništva živi u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti. Zapravo, po Edelman Trust Barometreu, jedino su Kinezi sposobni s osmjehom gledati u budućnosti. Tamo je, naime, među 65 posto građana vjera u bolji život u roku od pet godina postojana, što je više nego prije 12 mjeseci. Među zapadnim zemljama najbolje kotira SAD s 36 posto, dok je u 24 od 28 zemalja optimizam na najnižoj razini ikada.
---
---
Problemi su, očito, brojni. Međutim, ima li rješenja? Pa, ako će slušati, primjerice, Tima Gurnera, australskog multimilijunaša i nekretninskog tajkuna, rješenje je, ustvari, nadohvat ruke.
“Mislim da je problem što su ljudi u vrijeme (pandemije) COVID-a odlučili da ne žele više toliko raditi, što je imalo ogromne posljedice na produktivnost... plaćeni su mnogo da ne rade previše i moramo raditi na tome da se to promijeni. Moramo vidjeti da nezaposlenost raste. Nezaposlenost treba porasti za nekih 40-50 posto, po mojem mišljenju. Treba nam bol u ekonomiji, moramo podsjetiti ljude da rade za poslodavce, a ne obrnuto. Došlo je do sistematske promjene zbog koje zaposlenici misle da je poslodavac ekstremno sretan što ih ima, umjesto da je obrnuto. To je dinamika koja se treba promijeniti. Moramo ubiti taj stav koji je počeo štetiti ekonomiji. Vlade diljem svijeta pokušavaju povećati nezaposlenost da dođu do neke vrste normalnosti i vidimo to. Mislim da svaki poslodavac to sada vidi”, sugerirao je poduzetnik.
---
---
I, premda su mnogi požurili da se narugaju njegovom "ingenioznom rješenju", Gurner je, u stvari - u pravu. Australac je, naime, uspješni biznismen tj. arhetipski agent kapitalizma i, kao takav, razumije kako ciklusi "napuhivanja i pucanja" - koje Investopedia opisuje kao "izmjenične faze ekonomskog rasta i pada koje se tipično nalaze u modernim kapitalističkim gospodarstvima" - funkcioniraju.
Naime, ova pojava - čiji završni pokret piruete uništi stotine milijuna života - događa se iz tri razloga. Prvi je kapitalistička fiksacija na profit tj. rast, uslijed čega neki postani dobitnici, a neki gubitnici. Drugi je što je tržišni kapitalizam, zapravo, radikalno anarhistička forma, s naglaskom na gađenje prema ikavom kolektivnom planu, programu i cilju. Treći je taj što kamate, koje banke izmišljaju, zapravo ne postoje u realnoj masi novca. Jer, kad se novac stvara i pušta u promet, kamata - kao sredstva koje dužnik mora nekako pribaviti - egzistira samo u teoriji; ne i u fizičkoj stvarnosti. Zato, kad se ekonomija počne skupljati, a dugovi stignu na naplatu, matematički je nemoguće da svi dugovi budu podmireni. Ukratko, bankarenje je klasična Ponzi shema.
Kapitalizam - unatoč proročanstvima o tome kako će nevidljiva ruka jednog lijepog dana sve dovesti u savršenu ravnotežu - ne može biti stabilan. Međutim, to upravo i jest njegova paradigma; stvaranje tj. održavanje klasnog društva. A ima li boljeg načina za to od piramidalne sheme u kojoj oni na vrhu imaju većinu kapitala - a time i moći - za ispoljavanje "slobode" tržišta? Osim toga, tehnička funkcija kapitalizma nije osigurati opći prosperitet, već ostvariti profit u trgovinskim razmjenama. A profit za jednoga je gubitak za drugoga. Zato, recimo, u društvima s liberalnijim ekonomskim politikama i "više kapitalizma" - poput SAD-a - svake godine ima sve više beskućnika i siromaštva.
---
---
Kada u završnoj fazi ovog ciklusa - nakon što su igrači u "štakorskoj utrci" kapitalističkog tržišta pregrijali svoje kolutove, boreći se za poziciju moći na kojoj će eksploatirati druge pripadnike vrste - dođe do trenutka u kojem pozamašnom dijelu populacije iznos serviriranja dugova premaši onaj prihoda, kula od karata "moderne ekonomije" se počne urušavati. Sistem tada već bude preplavljen novcem, što pogoni inflaciju, a inflacija pogoni potrebu za dodatnim novcem. I tako se stvori zlokobna spirala, koju nekako treba prekinuti. A jedini način da se prekine jest da padne kupovna moć šire populacije, što se rješava rastom nezaposlenosti, financijskim stiskom povišenih kamata i općim stezanjem ramena.
I tada, kolektivnim kolapsom, građanstvo se konačno prene iz konzumerističkog ovisničkog sna i osvijesti da nešto ne valja. Probudi se nesigurnost i ljudi navale na šaltere, želeći osjetiti u rukama svoj novac. Međutim, dobar dio tog novca ne postoji; osim kao zapis kamate koja se nikada neće materijalizirati (ni digitalizirati). Tada neke banke isprazne svoje sefove, slegnu ramenima i upute pogled prema središnoj banci, koja ima moć printati novac ni iz čega i takvom inflacijom dodatno osiromašivati građanstvo koje opslužuje. A to, jasno, uvijek i napravi.
"Morao sam napustiti načela slobodnog tržišta kako bih spasio sustav slobodnog tržišta", ispalio je George W. Bush u intervjuu 2008. godine, nakon što je nagradio špekulante Wall Streeta, koji su bacili svijet na koljena, paketom pomoći javnim sredstvima. Jer, očito, slobodno tržište je primitivan, kvarljiv i, nadasve, neodrživ sistem, kojeg uvijek iznova mora spašavati "socijalizam za bogate".
Kao što ćemo se uskoro, po tko zna koji put, opet uvjeriti.
European Central Bank (ECB) President Christine Lagarde attends a European Parliament Committee on Economic and Monetary Ordinary meeting at the European Parliament in Brussels, on September 25, 2023. (Photo by Simon Wohlfahrt/AFP)
Vector 3d graph with a red arrow falling down against the background of many numbers. Planet earth transparent bubble. The collapse of the world economy.
Svjetska - a s njom i europska - ekonomija, polako, ali sigurno, tone u recesiju. Naime, gospodarstvo eurozone vjerojatno će se smanjiti u trećem tromjesečju i neće se uskoro vratiti rastu, sugerira kretanje indeksa menadžera nabave (PMI); referentni pokazatelj ukupnog ekonomskog zdravlja. On je - s najniže razine u zadnja 33 mjeseca u kolovozu, kada je iznoslila 46,7 - porastao na 47,1 u rujnu. Međutim, ovakvo očitanje je još uvijek debelo ispod linije 50, koja razdvaja rast od pada. A kao dodatna potvrda nadolazeće recesije stigla je projekcija Hamburške komercijalne banke koja je rekla da će se gospodarstvo EU bloka smanjiti za 0,4 posto u tekućem tromjesečju, što je poprilično lošije od dosadašnjih predviđanja.
