Žalosna priča o zapaljenom ugostiteljskom objektu u njemačkom Altruppinu dobila je barem malo ljepši, optimističniji nastavak. Podsjetimo, u blizini Neuruppina, mjesta u kojem je kamp reprezentacije Hrvatske na Euru, u blizini hotela u kojem je smješten dio novinara koji prate „kockaste” i turnir, u noći s četvrtak na petak zapaljen je namjerno poveći objekt brze prehrane „Döner Time‘s” koji je u vlasništvu imigranata koji su u Njemačku stigli trbuhom za kruhom. Sumnja se kako je motiv mržnja prema imigrantima, ali pustimo ipak neka istraga pokaže razloge.
Kamp Hrvatske je u Neuruppinu, mjestu od oko 30 tisuća stanovnika oko 80 kilometara udaljenom od Berlina. A u par kilometara udaljenom Altruppinu koji ima oko dvije i pol tisuće stanovnika nalazi se hotel „Am Alten Rhin” u kojem smo smješteni. Nekih stotinjak metara dalje je smješten i spomenuti ugostiteljski objekt. Taj je u petak oko dva sata ujutro pretvoren u zgarište. Vatrogasci su stigli odmah jer im je postaja također u blizini, ali nisu mogli previše napraviti. Unutrašnjost objekta je uništena u potpunosti.
Vlasnik nam je pokazao snimke na kojima se vidi da je požar podmetnut, provaljeno je u objekt pa je proliven benzin i zapaljen, ali počinitelj je bio maskiran. Policija ga prema dostupnim informacijama još nije pronašla. Ipak, makar je i subotnje jutro u Neuruppinu/Altruppinu opet bilo kišno, oblačno, hladno, malo nam je figurativnog sunca donio prizor kojeg smo naišli na poprištu nešto više od 24 sata ranije podmetnutog požara.
Vlasnik je s obitelji i prijateljima počistio koliko je mogao unutrašnjost starog objekta, zatvorio otvore daskama od šperploče, ali se i poprilično dobro i brzo snašao što se tiče svog biznisa. Ispred zapaljenog fast fooda, dovezao je novi. Planira nastaviti raditi iz ugostiteljske kamp-prikolice!
Pitali smo ga odmah po dolasku je li već možda sve spremno za rad. Na kombinaciji engleskog kojim slabo barata, njemačkog te malo i rukama, pokazao nam je kako još nije sve finiširano, ali će uskoro uslijediti novo veliko otvaranje.
- Radimo, radimo. Još malo – rekao nam je Ali, porijeklom iz Afganistana. Od prvog dana nastala je mala zabuna odakle je, pa je od kolega koje su prve stigle tu nešto pregristi usmenom predajom njegov objekt dobio nadimak „Kod Turčina”, pokazalo se na koncu ipak bez ikakve realne osnove osim možda po meniju. Valjda se neće naljutiti, nije bilo loše namjere.
Potom nam je Ali pozirao, podigao palac gore i nakon velike tuge dan ranije ipak malo razvukao osmijeh na lice. Valjda na svim jezicima taj palac gore „jezika ruku” ima univerzalno značenje.
- Bit će dobro – poručio je Ali.
Čovjek je preselio 5000 kilometara da bi mu netko zapalio gotovo sve što ima, ono čime hrani obitelj, zbog toga što mu se možda ne sviđa njegova boja kože, što ne govori perfektno njemački... Bitno je nikada se ne predavati u životu.
