Izet je baš svaki dan sjedio na svom mjestu u Lutvinoj kahvi, drevnom čaršijskom lokalu u kojemu počinje i završava Andrićeva čuvena "Travnička hronika". Za tu je kahvu austrijski princ Rudolf Habsuburški gostioničaru onomad ostavio dukat. Kad je ono Austrija vladala Bosnom.
U toj istoj gostionici, lanjske smo zime upoznali Izeta. Nalić mu je prezime. Pričao nam je o Ćiri Blaževiću, najboljem jaranu još iz onog vakta kad su mladi bili. Djeca! Lopte igrali zajedno u "Borcu".
- Isto što je Ćiro bio u onom "Čarliju" u Zagrebu, tako ti je moj dedo u Lutvinoj kafani: svaki dan, zadnjih dvadeset godina sigurno. Ni korona ga, bolan, omela nije!
Tako nam je o svom dedi - Grmalj ga zvali u čaršiji - istog onog dana, lani u februaru, govorio Izetov unuk Damir Hasanković:
- Robusan je bio dedo, grub u igri, zato i jest Grmalj. A ja za njim, Mali Grmalj. Reko je Ćiro, bolji je Izet od mene pet puta ko fudbaler! Davo golove iz kornera, isto Baka Slišković.
Sad ćete ga čut. Grmalja:
- Za šta ste, momci? Vi baš iz Splita? Il od Splita?! Igro sam ja u Hajduku. Prešo 1957. godine iz Travnika, al sam pobjego za dva mjeseca...
- Čuj to?!
- Tačno pobjego! Nisam društva imo dolje. A nisam mogo ni bez raje iz Travnika. Dao je meni Hajduk para, dvije godine nisam mogo potrošit. Jeo u onom restoranu "Marjan", a stanovo u Kamenitoj ulici. Broj devet. U onoj Varoši staroj.
Ivo Radovniković mu bio trener. Barba Luka Kaliterna sjedio vazda pod onom murvom. Bio i Bajdo Vukas. Ivo i Zvonko Bego, Geza Šenauer. I onaj Ante, što je kasnije dezertiro, Žanetić...
Grmalj bio triesdrugo, a Ćiro triespeto godište. A oba februarci, u par dana razlike.
- Počeli smo bosi šutat loptu, znam ja šta pričam. Oba metalostugari, ja kasnije topove pravio u tvornici u Travniku. I do Kragujevca me doteklo, "Crvena zastava", ona fabrika naoružanja bila...
Veli nama Mali Grmalj lani, zdrav je dedo ko dren! A Grmalj se složio:
- Neću ja nikud bez sjekire! Sve je to otišlo, svi igrači, ošo sad i Ćiro, a mene ostavilo sama da svijeću ugasim.
- Zabijat ćeš ti i na onom svijetu - velimo mi.
- K... ću ja više zabijat! Kad te u zemlju strpaju - moreš samo sagnjit. Što si igro na dunjaluku, igro si.
I šta će ti bit, zove sinoć Damir. Veli, umro dedo. Srce. Ode legenda Travnika za Ćirom legendom. Pa javi tamo i u Splitu, nek se zna.
Sahrana da je u nedjelju.
Eto, ode Grmalj. Preselio. S dunjaluka na ahiret.
