Od svih sportova, uz hrvatsko pravosuđe nekako najbolje pristaje – maraton. Ne mislim da suci i ostali protagonisti sustava proganjanju maratonce ili da trče maraton i njime se bave radije nego nogometom, košarkom ili hokejom na ledu. Samo aludiram opjevanu brzinu rješavanja postupaka. A ona je prečesto upravo maratonskog tempa.
Naravno, ne bi škodilo da se u pravosuđu ozbiljnije pozabave i drugim sportovima... Profesionalno. Imali bi posla preko glave!
Ovako, zbilja upada u oči da su pred očima hrvatske javnosti posljednjih godina u stečaju završila dva kluba koja su “okretala” milijune koji su pod čudnim okolnostima i naprasno “isparili”, a da ama baš nitko zbog toga nije odgovarao. Niti prekršajno! Ako ništa, bio bi red “pročešljati” financije posrnulih...