Prelazim ja tako cestu ispred ‘Slobodne‘, kad ono... Mršava trkačica juri pored mene, a u ruci - kolica. Dječja kolica.
I nije da negdje žuri, u "gegama", sportski odjevena, ona trenira.
To može biti samo jedna i jedina. Ona je, Nikolina Šustić-Stanković. Naša ultramaratonka, svjetska prvakinja na 100 kilometara, čudo od žene.
- Je, ja sam to bila - nasmijala nam se Nikolina kad smo je nazvali.
Pa kako to? Otkad se ovako trenira?
- Ima već neko vrijeme. Ja sam sama trčala već dva - tri tjedna nakon poroda, a rodila sam na carski rez. No, jedva sam čekala da protrčim sa sinom. Nisam to mogla odmah jer je trebalo čekati da može samostalno držati glavu, čim je to bilo moguće, krenuli smo - otkrila nam je Nikolina.
Jesu li to posebna kolica, ili...?
- Da, imaju taj sportski dio. Prvo smo koristili "košaru", s njom naravno nije bilo moguće trčati, a sada ovaj sportski dio. Baš uživam, Frane i ja...
Koliko je Frani?
- A evo, pola godine.
Bio je ovo razgovor u veljači prošle godine, a negdje u isto vrijeme dogodine, možda malo kasnije, mogla bi se povijest ponoviti. Ovog puta nakon drugog djeteta.
Da, Nikolina je opet trudna, pohvalila se na svome Instagramu, Frane neće biti sam. Sretno.
