StoryEditor
Više od sportashowman i kockar

Uvijek se kladio na svoje mečeve, družio se s mafijašima i izazvao žene na ‘bitku spolova‘ za koju se do danas vežu mnoge kontroverze

7. ožujka 2021. - 21:03

Tvrdnje da su žene inferiornije od muškaraca redovito se mogu čuti u većini natjecateljskih sportova. Jedan od sportova u kojima su one najprisutnije je tenis, a glavni razlog je taj što su u današnje vrijeme na najvećim turnirima nagradni fondovi izjednačeni. Puno drugačije nije bilo ni kroz povijest, a najpoznatiji zagovaratelj teorije da su tenisačice inferiorne tenisačima bio je Bobby Riggs.

Američki tenisač koji je tijekom igračke karijere u singlu i parovima između ostaloga osvojio tri US Opena i tri Wimbledona, nakon umirovljenja nastavio je igrati egzibicijske mečeve, a s vremenom je postao i glavni izazivač ženskog dijela sporta. Iz toga je nastala popularna „Bitka spolova”, odnosno muško-ženski ogled u kojem su s druge strane mreže stajale prvo Margaret Court, a zatim i Billie Jean King.

Za ovaj potonji meč vežu se mnoge kontroverze, a tijekom godina je razvijena i teza da je dvoboj bio namješten kako bi Riggs otplatio svoje kockarske dugove, što i ne bi bilo čudno s obzirom na to da je svaki svoj meč znao popratiti s okladom. No krenimo od početka...

Svoj prvi reket dobio je na okladi

Robert Larimore Riggs je rođen 1918. u Los Angelesu i od malih nogu je igrao stolni tenis, pokazujući ogroman potencijal. Sa 12 godina prešao je sa stolnog, na onaj „pravi” tenis, a prvi trener mu je bila žena – Esther Bartosh. Bartosh je bila jedna od najboljih tenisačica u LA-u i pomogla mu je usmjeriti ga tako da iskoristi svoje vrline, a sakrije svoje mane. Naime, Riggs je bio visok samo 170 centimetara, zbog čega se morao oslanjati na brzinu i raznovrsnost svojih udaraca.

Tijekom četiri godine srednjoškolskih mečeva ostao je neporažen, a svojom igrom s gomilom lobova i „drop shotova” izluđivao je i seniorske protivnike te je sa samo 18 godina došao do pozicije 4. tenisača u SAD-u. Sa 20 godina osvojio je Davis Cup s američkom reprezentacijom, a već sljedeće godine igrao je u finalu French Opena i osvojio trostruku krunu na Wimbledonu. Taj podvig donio mu je 108.000 dolara, što bi u današnjim okvirima iznosilo otprilike 1.7 milijuna dolara, ali novac nije došao od nagrade, već iz kladionice.

Naime, Riggs je bio sklon klađenju još od malih nogu i svoj prvi reket je dobio na okladi kad je imao samo 11 godina. Iako mu je otac bio svećenik i konstantno ga upozoravao na opasnosti kocke i ostalih poroka, Bobby se redovito kladio po sitniš sa svojim vršnjacima kada su igrali na pikule, poker ili se utrkivali, dok je čak i smišljao svoje igre da bi se mogao kockati.

Tako je i prije početka Wimbledona ušao u jednu londonsku kladionicu i vidio da je koeficijent na njegovo osvajanje sva tri naslova (u singlu, muškim i mješovitim parovima) postavljen na 25. Riggs je uplatio više od četiri tisuće dolara na to da će uspjeti osvojiti sva tri naslova i dobio, postavši tako prvi tenisač u povijesti Wimbledona kojem je to pošlo za rukom. Osvajanje trostruke krune, ne zarada na kladionici.

- Sve sam odmah spiskao na kocku, kao što bi svaki mladić učinio – rekao je Riggs.

Ali kockanju nije bio sklon samo u svojim mladim danima. Štoviše, Riggs se kladio na svaki svoj meč.

- Moram se kladiti na sebe kako bih mogao igrati najbolje što mogu – napisao je Riggs u svojoj autobiografiji.

No američki teniski kroničar Bud Collins prisjeća se barem jednog meča u kojem je Riggs odigrao najgore što je mogao. Bilo je to 1940. u meču parova, kada je Riggs sa svojim suigračem imao 2:0 u setovima, nakon čega se njihova igra totalno raspala i ostali su bez pobjede.

- Bilo je evidentno da se radi o namještaljki, što nije ništa čudno kada je riječ o Bobbyju – rekao je Collins.

'Bitka spolova'

Nakon završetka karijere, Riggs je nastavio igrati protiv veterana i amatera, a često bi se događalo da bi namjerno dolazio do seta ili dva zaostatka kako bi koeficijent na njegovu pobjedu bio veći. A kako je bio i ljubitelj golfa, s vremenom je počeo više vremena provoditi na golf terenu nego na onom teniskom. Zbog specifičnosti tog sporta bilo je lakše utjecati na koeficijente, a kako je i u golfu bio odličan, isti postupak koji bi koristio u tenisu, u golfu bi mu donosio još veću zaradu.

- Druga najgora stvar na svijetu je kladiti se na golf partiju i izgubiti. Najgora je uopće se ne kladiti – rekao je jednom Riggs.

Bobby Riggs neosporno je bio talentiran za sport, ali najveći razlog zbog kojeg je toliko bio uspješan je rad, odnosno ozbiljan pristup treninzima i pripremi općenito koji je bio prisutan u svim fazama njegovog života, čak i kada je u pitanju bio meč protiv žene – Margaret Court.

Riggs se kladio na sve, a ne samo na one događaje koje je mogao kontrolirati. Znao je izgubiti 30.000 dolara u jednoj večeri kladeći se na američki nogomet, dok je jednom u samo par sati ostao bez 17.000 dolara igrajući baccarat u pripitom stanju. Stoga je došao na ideju kako djelomično povratiti novac – izazivajući tenisačice da igraju protiv njega. Nakon što neko vrijeme nije uspio izazvati nijednu tenisačicu iz samog vrha, u veljači 1973. sazvao je konferenciju za medije na kojoj je ponudio pet tisuća dolara poimenično Margaret Court ili Billie Jean King, koja god se odluči igrati protiv njega.

image
Margaret Court
Arhiva/AFP

Court, koja je tada imala 30 godina, odlučila je prihvatiti Riggsov izazov, rekavši svojim bližnjima kako će bez problema pobijediti 55-godišnjaka koji je izvan forme. Bobby je, pak, bio siguran da će uništiti tenisačicu.

Ubrzo se cijela Amerika zainteresirala za taj meč u kojem će se ostarjeli bivši tenisač suprotstaviti jednoj od najboljih tenisačica na svijetu, jer je on na neki način trebao dati odgovor na vječno pitanje – jesu li zaista muškarci dominantniji spol u sportu?

Riggs je u tri mjeseca prije meča trenirao i po 12 sati dnevno, trčeći i igrajući mečeve protiv odličnih mladih tenisača, jer mu je životni moto bio da nikoga ne treba podcjenjivati. Iako je Margaret Court u to vrijeme bila osvojila 18 od 25 turnira na kojima je nastupila i imala u svojoj vitrini ukupno čak 62 Grand Slam naslova, kladionice su za favorita postavile Riggsa.

Došao je i taj 13. svibnja 1973., tribine su bile prepune, a pred malim ekranima meč je pratilo više od 30 milijuna ljudi. Riggs se oslanjao na svoj servis i mješavinu lob-udaraca i „drop shotova”, a Court nije imala odgovora. Konačni rezultat bio je 6-2, 6-1 u korist Riggsa.

- Ponekad pogledam unatrag i promislim: „Zašto sam to morala učiniti?”. Svi radimo pogreške u životu, a to je bila jedna od mojih najvećih – rekla je Court.

Prijateljevanje s mafijašima, kockarski dugovi i kontroverze oko meča s King

Čim je vidjela kako je taj meč završio, Billie Jean King je odlučila da se jednostavno mora suprotstaviti Riggsu. Jerry Perenchio, televizijski producent i boksački promotor, odlučio je organizirati meč u pet setova u kojem će pobjedniku pripasti novčana nagrada u vrijednosti 100.000 dolara, a samo tjedan dana nakon što je King osvojila Wimbledon, održana je press konferencija na kojoj je Riggs odlučio izazvati bijes svih žena u SAD-u.

- Volio bih da se žene posvete kuhanju i brizi za djecu te da se drže onih natjecanja u kojima su dobre. Natjecanje u mečevima protiv muškaraca je pogrešno – rekao je tada Riggs.

Ali svi koji su ga poznavali tvrdili su da on u nijednom pogledu nije bio šovinist, već da je u pitanju bila samo provokacija. A kao jedan od argumenata kojim su potkrijepili svoju tvrdnju, naveli su činjenicu da ga je na početku karijere trenirala Esther Bartosh, o kojoj je imao vrlo visoko mišljenje.

Taj potez Riggsa bio je samo jedna od mnogih neobičnih stvari koje su prethodile njegovom meču s King. Onaj možda i najneobičniji, koji njegovog sina Larryja muči do današnjeg dana jest činjenica da se uopće nije pripremao za taj meč. Bobby se uselio u kuću Stevea Powersa u Beverly Hillsu, koji je bio poznat po divljim partyjima koje je organizirao gotovo svake večeri te je počeo piti više nego ikad.

Odbijao je trenirati, a jedino kada bi stao na teniski teren bilo je kada bi mu amateri došli s ponudom da igraju meč u nekoliko stotina dolara. Riggs je zato intenzivno radio na promociji meča, ostajući u ulozi šovinista, provokatora i svega onoga što je privlačilo pozornost javnosti, a iako je njegov sin smatrao da je njegov otac toliko bio siguran u pobjedu nad King, neki tvrde da nije sve bilo tako jednostavno kako bi se na prvu moglo činiti.

image
Billie Jean King prima pokal za pobjednicu Wimbledona 1972.
Arhiva/AFP

Riggs je bio poznat po njegovanju dobrih odnosa s raznoraznim utjecajnim mafijašima, što i nije toliko čudno za nekoga tko je toliko ovisan o kockanju i koji je sam mogao utjecati na rezultate mnogih oklada. Njegov sin prisjeća se mnogih druženja po kućama i golf terenima s raznim sumnjivim i moćnim ljudima za koje bi mu otac uvijek govorio „da se s njima ne valja šaliti”.

Ta druženja intenzivirala su se pred meč s King, a Riggsovi „prijatelji iz Chicaga”, kako ih je on sam nazivao, bili su suradnici poznatog čikaškog mafijaša Jackieja Ceronea. I ne samo to, desetljećima poslije Hal Shaw, jedan od zaposlenika u golf klubu u Tampi na Floridi, rekao je kako su jedne večeri dok je on popravljao palice u klub upali neki od najmoćnijih mafijaša u SAD-u. Shaw se sakrio da ga ne bi vidjeli te je svjedočio sastanku Franka Ragana, Santa Trafficantea Jr.-a, Carlosa Marcella i još jednog muškarca kojeg nije prepoznao.

Na sastanku je spomenuto da Riggs ima dugove koji dosežu preko 100.000 dolara i da je način na koji ih planira vratiti taj da namjerno izgubi u meču protiv King. Gardnar Mulloy, Riggsov prijatelj, povjerovao je Shawovoj priči te se prisjetio kako je Bobby svog prijatelja Jacka Dreyfusa, inače milijunaša, odgovorio od ideje da se kladi na njega, zbog čega je Mulloy vjerovao da je Riggs zaista odlučio namjestiti meč.

Riggs je meč protiv Billie Jean King zaista izgubio, i to uvjerljivo (4-6, 3-6, 3-6) a mnogi su rekli kako je taj put bio neobično loš i bezvoljan na terenu, što je samo dodalo ulje na vatru navodima o puštanju.

- Svatko može pustiti meč, ali u Bobbyjevom interesu nipošto nije bilo da izgubi u tom meču – uvjerena je bila King.

Ipak, oni koji su Bobbyja bolje znali skloni su teoriji da je Riggs zaista pustio taj meč kako bi u uzvratu koeficijent na njegovu pobjedu još narastao. Ugovor kojeg su Riggs i King potpisali imao je u sebi klauzulu po kojoj je uzvrat bio predviđen, ali King nije pristala na novi meč. Riggs ju je mislio tužiti, ali je odustao od te ideje na nagovor svojih bližnjih.

'Pobijedila me pošteno'

S obzirom na to da kladionice diljem svijeta nisu primijetile ništa čudno u uplatama, dominantna teorija glasi da su mafijaši jednostavno na crnom tržištu ponudili ljudima puno bolje koeficijente od legalnih kladionica te na taj način uspjeli zaraditi.

Riggs je navodno pao u depresiju nakon poraza od King te se ubrzo preselio u Las Vegas, gdje je radio praktički kao domaćin u casinu i zarađivao oko 100.000 dolara godišnje. Casino se zvao Tropicana, a poznat je po tome što su ga vodili mafijaši te je poslužio kao inspiracija za Scorseseov film „Casino”.

I dok jedni pobjedu Billie Jean King gledali kao konačnu potvrdu da žene mogu biti ravnopravne muškarcima u sportu, drugi i dalje smatraju da je Riggs jednostavno pustio meč, jer je toliko stvari oko samog događaja bilo u najmanju ruku čudno. Ipak, u jednoj televizijskoj emisiji 1983. Riggs je prošao na detektoru laži kada mu je bilo postavljeno pitanje je li namjerno izgubio, dok je također 1995., u godini u kojoj je preminuo od posljedica raka prostate rekao:

- Znam da se za taj meč vežu svakakve glasine. Ljudi su rekli da sam pustio meč, ali Billie Jean me pobijedila pošteno. Davao sam sve od sebe, ali sam napravio klasičnu pogrešku precijenivši sebe i podcijenivši nju. Nisam mislio da ima šanse.

No oni koji ga znaju reći reći da podcjenjivanje protivnika nije bilo u skladu s Riggsovim karakterom. Uostalom, i sam je u svojoj knjizi naziva „You Too Are Champions” objavljenoj krajem 60-ih godina naglasio da se protivnika nikada ne smije podcijeniti, što nikada do tada u svojoj karijeri i nije učinio.

„Bitka spolova” održana je još samo jednom nakon toga, 1992. U tom meču susreli su se tada 40-godišnji Jimmy Connors i 35-godišnja Martina Navratilova, a pravila su bila modificirana da bi se olakšalo predstavnici ženskog spola. Tako je Connors imao pravo na samo jedan servis po poenu, umjesto standardna dva, dok je Connorsova strana terena također bila malo šira. Connors je slavio u dva seta, rezultatom 7-5 i 6-2, a nakon meča je priznao da je uložio milijun dolara da neće izgubiti više od osam gemova.

image
Jimmy Connors
Arhiva/AFP

Što se tiče Riggsa i King, iako je ona odbila igrati uzvrat (a s time i milijun dolara koji su joj bili ponuđeni), dvojac se tijekom godina sprijateljio, a u njihovoj posljednjoj međusobnoj komunikaciji, dan prije Riggsove smrti, jedno drugom su si izjavili ljubav.

Drugi dio „Bitke spolova” učinio je mnogo toga dobroga za ženski tenis, a između ostaloga dao je vjetar u leđa Ženskoj teniskoj asocijaciji (WTA) koja je osnovana samo tri mjeseca prije samog meča. Billie Jean King u međuvremenu je postala jedna od najutjecajnijih žena u svijetu sporta koja je učinila nemjerljivo mnogo za jednakost spolova.

Riggs njezinu pobjedu nikada nije osporavao niti omalovažavao, ali ako ćemo vjerovati poslovici koja kaže da gdje ima dima ima i vatre, ostaje mogućnost da ipak sve nije bilo tako kako se na prvu čini. Jer život kojeg je Bobby Riggs živio cijeli događaj je obavio s poprilično velikom količinom dima.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. kolovoz 2021 06:12