Igrač više, s desne strane, puca i pogađa Marko Žuvela. Dobro ga ide. Pogodio je i protiv Francuske. Što kaže Dubrovčanin, koji je najmlađi član naše reprezentacije, pa iako je najsvestraniji u našoj reprezentaciji i postao je jedan od glavnih igrača, skuplja kapice nakon treninga.
Još samo je Filipu Kržiću brojka dva na početku godine rođenja. Kržić je rođen 28. kolovoza 2000. godine, sin Ognjena, koji je osvojio s Hrvatskom prvu medalju u povijesti i igrao prvo naše veliko finale (Olimpijske igre Atlanta 1996., poraz od Španjolske). Žuvela se rodio 22. prosinca 2001. godine.
- Ne želimo izgubiti još jedno finale - to je rekao na početku razgovora.
- Italija? Ova naša reprezentacija, od kad je na okupu, imala je dosta sparinga s Italijom, priprema i utakmica. Nije nam nepoznanica, kao ni mi njima. Di Fulvio je glavni pokretač njihovog napada. Ne smijemo mu dozvoliti razigravanja, da organizira igru. Njega što više isključiti, kao što smo to protiv Francuske radili kad je u pitanju Vernoux, protiv Srbije kad smo čuvali Mandića.
Spomenuo je Žuvela još vratara Marca del Lunga. Italija je, kao i mi, imala (igrala) osminu finala. Dakle, ni ona nije imala slobodno jer nije bila pobjednik skupine (mi drugi iza Španjolske, koja igra za broncu s Francuzima, a Italija druga iza Mađarske, koju čeka ogled za sedmo mjesto protiv Crne Gore (za peto igraju Grčka i Srbija).
Ništa bez imenjaka
- Umor postoji, ali to treba izbaciti iz glave. Igramo finale svjetskog prvenstva. Trebamo uživati u tome. Igrati dva finala velikih natjecanja u mjesec dana nije mala stvar. Postoje reprezentacije koje vam više leže. Naša zadnja velika utakmica protiv Italije bila je polufinale EP-a u Splitu. Dobili smo jedan gol razlike. Treba ući u finale bez nervoze. Nadam se kako će Bijač biti odličan, kao što je bio čitav turnir, te da nećemo primati olako golove, koji nas ‘ubiju’ psihički, kao što su bila ova dva pogotka koja smo primili na početku posljednje četvrtine protiv Francuza.
Povratak na dio priče - naš najsvestraniji igrač.
- Nemam omiljenu poziciju, najviše sam na desnoj strani, beku, te ulascima u dva metra. U Jugu smo unatrag dvije godine bili primorani, kad smo imali samo jedmnog klasičnog centra, Argyropoulos i ja smo bili ti koji su ulazili. Prošle godine na Final 8 europske Lige prvaka budući je Loren Fatović bio ozlijeđen, igrao sam lijevo. Nije mi niti jedna pozicija strana. I u Jugu, kad igramo na treningu, budeš na svakoj poziciji. To što od nas traži u klubu Vjeko Kobeščak, to nam daje prednost - rekao je Žuvela..
I kad je sve to rekao, eto nek’ se zna - Marko bi i na vrata stao da je trebalo, a što se jednom dogodilo dok je igrao za mlađe uzraste Jug Adriatic osiguranja. Tu svoju vratarsku ulogu pamti po pobjedi protiv Primorca iz Kotora. Rezultat 10:1. Da, primio je samo jedan pogodak. Prije, kad su izbornici mogli u zapisnik utakmice upisati samo jednog vratara, Ivan Buljubašić je bio onaj koji uskače i staje na vrata ako zatreba.
