Podne. Umag. Iako se živa u termometru penjala se do brojke 30, mali teren pored stadiona bio je meka za teniske fanatike. Na djelu su bili Ivaniševići. Goran je mijenjao lokacije. Prvo je sinu Emanuelu dijelio savjete sjedeći na ogradi, da bi zatim otišao iza njega i šapnuo mu koju vrijednu riječ. S druge strane terena stajao je drugi nositelj Plava Laguna Croatia Opena - Lorenzo Sonego. Talijan, 43. igrač svijeta, pripremu za meč odrađivao je s 15-godišnjim Goranovim nasljednikom, koji mu je bio pristojan sparing partner više od pola sata. Okupljeno mnoštvo pljeskom je ispratilo igrače po završetku treninga, a Goran nam je, striktno poštivajući naš dogovor, rekao: "Idemo sjesti unutra, na hladno". Zagazili smo u unutrašnjost "Ivaniševića", stadiona koji nosi njegovo ime, zavalili se u udobne kauče i dotaknuli se brojnih tema...
Kako je ponovno biti u Umagu, na vašem stadionu?
Uvijek je lijepo, Umag ima neku sjajnu čar. Ove godine vrijeme malo zeza, ali ne može sve biti savršeno. Nisam nikad vidio ovoliko ljudi ovdje, svakog dana su pune tribine. Mali Dino sjajno igra, sve u svemu opet će ovo biti jedna lijepa priča, bez obzira na to tko je otkazao, tko nije došao, Umag uvijek pruži nešto posebno.
Prethodnih dana viđamo vas na treninzima sa 15-godišnjim sinom Emanuelom. Kakav je "nasljednik"?
Super, ovo što ima u posljednjih osam-devet dana, to se ne može platiti, ne može se kupiti. Ovo je velika stvar za iskustvo, zagrijavanje ovakvih igrača poput Sonega. Svih sedam dana žuljevi su tu, to je drugi nivo, ali to je za njega izuzetno bitno. Da je meni netko to omogućio kada sam imao 15 i pol godina… Fenomenalno za njega, rođen je 2007., a ovo je golemo iskustvo. Stvarno uživa ovdje, voli to., pišu Sportske novosti.
Prepoznajete li neke obrise mlađeg sebe u njemu?
Teško je to reći, ovo su drugačije priče. To su stoljeća, ogromne razlike u godinama, u svemu što je tehnika dala sportu. Vidim da raste, da je šlampav (smijeh), svaka noga ide na svoju stranu, imao sam i ja problema s tim, imat će i on, ali za to postoje treninzi.
Jedini finale u Umagu igrali ste na prvom izdanju turnira, kada ste imali nepunih 19 godina. Kakve vas uspomene vežu na taj događaj?
Dva Gorana (Prpić i Ivanišević nap.a.). Iskreno, nije to bio neki bajni finale, ali pobijedio je bolji, Goran Prpić. Odigrao je bolje kada je to bilo bitno, to tako uvijek bude u tenisu. Tko potegne kada treba potegnuti, na kraju dobije meč.
Novak Đoković nedavno je bio u Hrvatskoj. Iako trenutačno niste zajedno, jeste li u kontaktu i kakvi su daljnji planovi?
Bio je u Dubrovniku, na Korčuli... Malo se odmorio, ali sada kreću pripreme za američku turneju. Krajem sljedećeg tjedna počinju pripreme, lagano kreće s kondicijom, a onda i tenis. Ne znam točno, ali tamo onaj tjedan iza, sredinom mjeseca, kreće se za Cincinnati.
Kakvi su dojmovi s Wimbledona? Kako je Đoković podnio poraz u finalu?
Ja sam još malo u šoku od tog finala. Sve je rekao u svom govoru nakon meča, neka je finala trebao izgubiti, pa ih je pobijedio, a neka je trebao i dobiti, pa je izgubio. Na kraju, Novak je imao puno šansi koje nije iskoristiti. Alcaraz je odigrao hrabrije, odlučnije kada je trebao, taj dan je bio bolji i dobio meč.
Španjolac s 20 navršenih godina osvojio je već dva Grand Slama. Što mislite o mladoj zvijezdi?
Stalno ponavljam isto, on je odlično stvorenje. Kao čovjek je fenomenalan, a kao igrač neću ni pričati, to je čudo. Energija koju donosi na teren, način na koji igra… Uvijek je nasmijan, čak i kad izgubi, nevjerojatan je.
Đoković pet godina nije osvojio US Open, prošle godine ga nije bilo zbog zavrzlama s vizom. Koliko je motiviran za novu veliku titulu?
Uvijek je motiviran, Grand Slam je Grand Slam. Opet će biti velika borba. Dobro je što se na Wimbledonu, ali i već prije u Parizu, stvorilo jedno rivalstvo dva igrača između kojih je 16 godina razlike. Svaki njihov sljedeći meč će biti još bolji, luđi i gledaniji.
Đoković je ponovno bio u dobroj prilici osvojiti kalendarski Grand Slam. Je li bilo razgovora o tome?
Sigurno se razmišljalo i jednim dijelom o tome. Međutim, sad ga čeka još jedan veliki turnir.
Osvajač 23 Grand Slama dominira i dalje s 36 godina. Može li ga tko ugroziti?
Svaka čast svima, ali samo ga jedan igrač može dobiti, a to je Carlos Alcaraz.
S Đokovićem ste osvojili osam Grand Slamova, s Čilićem jedan. Koja je tajna vašeg trenerskog pristupa?
Moram vas ispraviti, mislim da nije osam. Vi računate sve, ne računam one na kojima nisam bio prisutan. Mislim da ih je šest ili sedam, ali fali mi još Roland Garros da kompletiram sva četiri (smijeh). Nema tu tajne. Novak je genijalac. Uvijek govorim: "kada uđeš na teren, sam gubiš i sam pobjeđuješ". Biti trener je velika odgovornost, nije lako. Ima uspona i padova, ima i stvari koje se ne vide. Zato smo mi tu da mu olakšamo sve, da može igrati kako bi trebao onda kada stupi na teren.
U medijima se često naglašavaju i potenciraju svađe između vas i Novaka za vrijeme meča. O čemu je tu riječ?
Ma, to su gluposti. Kao prvo, ja ga pola toga ne čujem. To su ogromni tereni, publika viče i ne čuje se. Meni to ne smeta, to su emocije, negdje to treba izbaciti. Stalno se piše "opet je vikao, opet ovo, opet ono…". Milijun puta smo pričali, uopće nemam problema s tim. I ja sam bio igrač, koji put je teško reći neku tehničku stvar u dvije sekunde. Važno je da on što bolje odigra.
Dino Prižmić u Umagu je ostvario prvu ATP pobjedu, a zatim i dogurao do četvrtfinala. Što mislite o njegovom razvoju?
Odlično je iskoristio ždrijeb. Protiv Pirosa je odigrao zrelo za dečka od toliko godina. Razvija se dobro, osvojio je juniorski Roland Garros, ali ovo je drugi rang, malo veći iskorak naprijed. Odlično je to za turnir u Umagu, odlično je to i za njega. Kod njega mi se sviđa njegova posvećenost tenisu, to je nevjerojatno. Nisam dugo vidio nekog dečka "unutra" 24 sata dnevno i zato će biti dobar igrač. Koliko dobar? Nemamo čarobnu kuglu da to vidimo, ali bit će dobar.
I Dino je izašao iz teniske tvornice talenata na splitskim Firulama. Prije njega, osim vas, s tog su mjesta krenuli i Željko Franulović, Nikola Pilić, Mario Ančić i Mate Pavić. Koja je tajna Firula?
Nije to više ni slučajnost. Da svaki naš tenisač, ili svaki (smijeh), ima neku poveznicu s tim mjestom. Firule su posebne, ne praštaju, moraš se izboriti za sve. Puno je tenisača, još u ono moje vrijeme bilo je još više igrača. "Dolje" uspiješ ili ne.
U posljednje vrijeme često koristi termin "smjena generacija", priča se o nastanku nove "velike trojke" ili "velike četvorke"… Što vi kažete na to?
Te priče su već malo "glupaste". Smjena generacije traje već šest-sedam godina. Ako pogledamo, Medvedev, Rubljov, Hačanov, Shapovalov, Felix, Sinner, Alcaraz, Rune… Alcaraz je tu već dvije godine, ali, recimo, Medvedev je tu već pet-šest godina, on ima 27 godina. Nisu to od jučer. Alcaraz je priča za sebe, a Sinner je jedini koji ga može ugroziti na US Openu, uz Novaka. Igra koju Sinner gaji ne odgovara Alcarazu i imali su dosad jako zanimljivih mečeva. Također, ako se Medvedevu dan "poklopi" i ako mu se igra, on mi je isto fenomenalan igrač. Novak je ostao jedini "dinosaurus" od tih stariji, ostalo su sve mladi momci. To je normalan slijed, ali još se uvijek nešto pita starije.
Što se tiče Alcaraza i Sinnera, posebno zanimljiva činjenica za budućnost mogla bi biti ta što su prvi međusobni meč odigrali upravo u Umagu?
Da, bit će to interesantno rivalstvo. Svaki njihov meč je napet. Ne postoji netko tko može ostati u dugom meču s Alcarazom osim Sinnera i Đokovića. Tko ne može ostati dugo u tom Alcarazovu tempu, može odmah spakirati rekete i ići doma.
Marin Čilić vratio se tenisu nakon šest i pol mjeseci. Koliko se teško vratiti tenisu nakon tako duge pauze?
Jako teško. Iako, iznenadilo me kako je odigrao u Umagu. Šest i pol mjeseci je jako puno, još i povratnički meč na zemlji. Kad si zdrav i kada igraš prvi meč na zemlji i onda ti je "li-la". Nitko nije znao u kakvom je on stanju. Koljeno je izdržalo, to je bio test. Ne bojim se za Marina, on ima puno oružja i, ako mu koljeno dozvoli, bit će neugodan za svakoga.
Poznato je da ste veliki navijač Hajduka. Jeste li zadovoljni smjerom kojim klub ide u posljednje vrijeme?
Ha, to je uvijek bolna tema, kao da te netko probode u srce (smijeh). Uvijek postoji nada, nada umire zadnja. Uvijek je na početku godine velika "napaljenost". Počelo se dobro, važna pobjeda protiv Dinama. Jako cijenim Leku kao trenera, o Livaji neću niti pričati, on je genijalac. Mlada momčad igrala je finale Lige prvaka što nije baš lagano pored svih tih klubova, a uz starije i ubacivanje mladih igrača, Hajduk ima budućnost. Ima i četu navijača, nije lako igrati u Splitu. Velika su očekivanja, a iskreno se nadam da ćemo biti prvi. Prije ili kasnije ćemo biti prvi.
Koliko stignete pratiti Hajduk i HNL dok ste na putovanjima s Novakom po cijelom svijetu?
Pratim, pratim. Sada imamo internet i sve, naravno da pratim. U Osijeku sada imamo prekrasan stadion, to je impresivno i Osijek je dobra momčad, kao i Rijeka. Ima dosta dobrih momčadi, ali Dinamu treba jaki Hajduk i obrnuto. Jedan drugoga vuku, to je derbi svih derbija. Svake godine govorimo "to je naša godina", pa možemo ponovno reći kako je ovo "naša godina" (smijeh).
Svakodnevno vas srećemo u Umagu na treninzima, druženjima, medijskim obavezama. Pritom, obožavatelji vam gotovo ne daju mira. Ljudi vam konstantno prilaze, viču "Gorane, Gorane", traže autograme, fotografije ili stisak ruke. Kako se nosite s tim?
Ne smeta mi, lijepo je što se ljudi uopće sjećaju mojih mečeva. Prilazi mi puno starijih ljudi, mlađi malo manje, sjećaju se Wimbledona, sjećaju se važnih trenutaka. Imao sam u petak druženje s djecom na terenu, uživao sam. Toj djeci to puno znači, a ostati 10-15 minuta duže, potpisati, odigrati s njima, to nije problem, ostat će im sigurno u sjećanju.
S obzirom na brojna putovanja, koliko vremena na godišnjoj razini provodite u Hrvatskoj?
Stigne se sve, mislim da je otprilike pola-pola. Šest mjeseci vani, šest doma, ovisi koliko Novak igra i koliko još imam nekih stvari za sebe.