StoryEditor
Strani nogometnot coming home

Sva ‘prokletstva‘ Engleza od 1966.: sedam puta ispadali na penale, Maradona im je pokazao ‘božju ruku‘, a bili su i žrtve sudačkih previda

14. srpnja 2021. - 16:58

Hoće li doći kući, nadaju se Englezi na svakom velikom natjecanju da je to – ono. Ali nikako da se dogodi, trofej ne dolazi kući, uvijek se nešto u samoj završnici ispriječi, bilo lutrija kaznenih udaraca, bilo neki nepredviđeni kis. Navukli su od te 1966. previše „prokletstva“

1. Od Mundijala 1990. čak su sedam puta ispali na penale

Englezi su finale Eura izgubili na penale. I, što je tu novo? Od 1990. godine do danas na taj su način na svjetskim i europskim prvenstvima ispali čak sedam puta! Od (Zapadne) Njemačke dva puta, Italije i Portugala također, te Argentine jednom. Pobijedili su samo Španjolsku u četvrtfinalu Eura 1996. i Kolumbiju u osmini finala prošlog Svjetskog prvenstva.

Izuzev najfriškijeg poraza od Italije na Wembleyju, Engleze posebno peku i dva polufinalna ispadanja od Nijemaca. Baš je s njima krenula mižerja Engleske u raspucavanjima. Bilo je to na Mundijalu 1990. kada su Nijemci bili sretniji i spretniji s bijele točke. Tragičari su za Engleze bili Stuart Pearce i Chris Waddle. Pearce će šest godina kasnije tješiti Garetha Southgatea, jedinog čovjeka koji je promašio penal u ruletu protiv istog suparnika na starom Wembleyju, na Euru.

Nizali su se dalje porazi na penale, redom: Argentina u osmini finala SP-a 1998., Portugal u četvrtfinalima EP-a 2004. i SP-a 2006. te Talijani u istoj fazi Eura 2012. i neki dan u finalu. Ishodi su isti, a mijenjaju se samo tragičari. Od Pearcea i Waddlea preko Southgatea, Incea, Battyja, Beckhama i Vassella, do Lamparda, Gerrarda, Carraghera, Younga i Colea te ove godine Rashforda, Sancha i Sake. Junaci su uvijek nekako na suprotnoj strani.

Sva ta gorka sjećanja Englezi bi lako prebrisali da su u nedjelju uspjeli osvojiti Euro u svom dvorištu, ali nije išlo. Umjesto toga, dobili su novu tužnu uspomenu premda se osvajanje drugog mjesta ne može smatrati neuspjehom s obzirom na to da ih u finalu nije bilo od one trijumfalne 1966. godine kad su postali svjetski prvaci. Iz nekog razloga Englezi i raspucavanje nisu sretna kombinacija.

2. „Božja ruka“ Maradone

Ispadanje Engleza sa Svjetskog prvenstva 1986. godine ušlo je u legendu. Na žalost po njih, bili su žrtve dvaju kultnih, možda i najupečatljivijih golova svih vremena. Bio je 22. lipnja 1986. na stadionu Azteca u Mexico Cityju kada su Argentinci pobijedili Engleze 2:1 i plasirali se u polufinale.

Ta je utakmica odigrana četiri godine nakon završetka Falklandskog rata između Argentine i Velike Britanije što je rivalitet Argentinaca i Engleza dovelo do vrhunca. Oba argentinska gola djelo su genijalca Diega Maradone. U 51. minuti dogodila se „Božja ruka“, njegov gol rukom u skoku što je promaklo tuniškom sucu Aliju Binu

Nasseru, a četiri minute kasnije Maradona je pretrčao pola terena, petoricu suparničkih igrača i vratara Shiltona prije nego što je ugurao loptu u mrežu. Lineker je pred kraj smanjio rezultat, no Englezi su ispali, zgroženi načinom na koji je Maradona zabio prvi gol.

- Čekao sam suigrače da slavimo i nitko nije dolazio. Rekao sam im da me dođu zagrliti jer će nam u suprotnom sudac poništiti gol. Nije mi bio plan tako zabiti, ali akcija se dogodila brzo i pomoćni sudac nije vidio moju ruku. Glavni me sudac samo pogledao i rekao „gol“. Bio je lijep osjećaj na simboličan se način osvetiti Englezima za Falkland – godinama kasnije izjavio je Maradona.

3. Žrtve sudačkog previda, čak im se i Blatter ispričao

Ovdje Englezi zaista nisu imali sreće. U osmini finala SP-a u Južnoafričkoj Republici 2010. ispali su od Njemačke 4:1, ali tek nakon velikog sudačkog previda. Pri zaostatku 2:1 krajem prvog poluvremena Frank Lampard lobovao je Manuela Neuera, lopta se od grede odbila debelo preko gol-linije, no to ni pomoćni ni glavni sudac Jorge Larrionda iz Urugvaja nisu vidjeli. Lampard se hvatao za glavu, a tadašnji izbornik Fabio Capello već je počeo slaviti gol kojeg na kraju nije bilo... Tadašnji predsjednik FIFA-e Sepp Blatter ispričao se Engleskoj zbog evidentne pogreške, a taj cjelokupni incident u Bloemfonteinu samo je ubrzao uvođenje tehnologije u nogomet, poglavito na gol-liniji. To se službeno dogodilo dvije godine kasnije. Dvije godine prekasno za Engleze.

4. Gorke pilule u Meksiku i Rusiji

Da je Engleskoj prije tri godine u Rusiji netko ponudio Kolumbiju, Švedsku i Hrvatsku u nokaut-fazi na putu do finala, vjerojatno bi skakali od sreće. Ali ostali su kratki. Ni tada se nogomet nije vratio kući. Taj put protiv Hrvatske u Moskvi nisu im bili kobni jedanaesterci, ali produžeci jesu. Čim zađe 90. minuta, Engleska je „na aparatima“. Tada je Mandžukić u 109. minuti zavio Engleze u crno i poslao našu vrstu u finale. A tamo davne 1970. godine, kada je kao branitelj svjetskog naslova „Gordi Albion“ došao u Meksiko, ispao je u četvrtfinalu u Leonu poslije produžetaka. Opet od tih Nijemaca, tada zapadnih. Vodila je Engleska 2:0, Njemačka izjednačila na 2:2 da bi u produžetku za 3:2 zabio Gerd Müller. Engleska je javnost žestoko kritizirala golmana Petera Bonettija zbog reakcija kod prva dva gola, tvrdeći kako ih prvi izbor Gordon Banks koji nije igrao zbog želučanih tegoba ne bi primio.

item - id = 1112710
related id = 0 -> 1127234
related id = 1 -> 1126579
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. rujan 2021 23:45