Austrija je iznenadila Hrvatsku, uzeli su nam bod, nismo očekivali. Da nam je prije početka prvenstva netko rekao da ćemo u grupi razbiti Španjolce s 10 golova razlike, a da nećemo pobijediti Austrijance, mislili bi da imamo posla s rukometnom neznalicom. Ili, da se sprda s nama.
No dogodilo se upravo to. Srećom, još uvijek postoje lijepe šanse da nas ovaj kiks u konačnici neće koštati bodova koje bi trebali prenijeti u drugi krug. Ako Španjolci pobijede Austrijance u 3. kolu onda ćemo prenijeti oba boda osvojena protiv Španjolaca (Austrijanci bi bili treći, naš remi s njima se briše).
I u ovaj susret naši rukometaši krenuli su furiozno, već nakon tri i po minute poveli su s 5:1. Međutim, protivnik se nije predao, dapače... Austrijanci su odigrali dosta dobru obranu koja je više izgledala kao 3-2-1, a izbornik Uroš Pajovič ju je nazvao 6-0, naš napad nije bio ubojit kao protiv Španjolaca, a ni realizacija (Srna 1:5, Lučin 1:5), pa se sve brzo vratilo u ravnotežu (9:9).
Imali su naši još jedan mini bijeg na 14:11, no, dobra obrana Pajovičeve momčadi, plus ubojiti Bilyk koji nas je punio s vanjskih pozicija, stvarali su nam kontinuirane probleme, pa je sve otišlo u dramu (17:18 za Austriju).
Vidio je Perkovac da je "vrag odnio šalu", nakon minute odmora vratio je na teren najjače snage (Cindrić, Lučin, Martinović), vratara Mandića nakratko zamijenio Ivićem i opet smo prednost vratili na našu stranu. Gol-dva, ali stalnu prednost.
U završnih pet minuta ušli smo bez ozlijeđenog Martinovića, ali i s dva pogotka prednosti i napadom s igračem više, na račun dva obranjena zicera Mandića i super realizacije Šoštarića (6:6), Načinovića (5:6) i Glavaša (3:3)... Imali smo i završni napad na utakmici, ali nismo izradili akciju, šut Cindrića nije bio pravi.
Na kraju slavlje Austrijanaca, za njih je ovo veliki bod, povijesni, a nama je ostao kiseli okus. Nismo očekivali ovakav rasplet, pogotovo ne nakon onakve predstave protiv Španjolaca. Naše obrane 6-0 i 5-1 s isturenim Duvnjakom nisu bile na potrebnoj razini, teško smo hvatali brzi protok lopte protivnika, još teže "kilažu" Wagnera na pivotu, a najteže razorne šuteve Bilyka s vanjskih pozicija.
U napadu smo ovaj put bili pola-pola, imali smo gotovo nepogrešive Šoštarića, Načinovića, Glavaša i Martinovića (svi zajedno šut 16:17), ali je relizacija škripala kod ostalih. Promašena kontra Klarice za "plus tri", pa dvije dobitne situacije u posljednjih pet minuta, previše je sve to propustiti. Čak i protiv Austrije.
Brine ozljeda Martinovića, jest da imamo ljevaka koliko hoćete (Maraš, Stepančić), ali on je ipak prvi i najvažniji među njima. Brine i slabija obrana, ali bolje da se dogodilo sada nego u nastavku natjecanja kada prilike za popravni više neće biti.
I dobro je da je momčad osjetila egal utakmicu od početka do kraja, da se vidi kako će reagirati kao tim, ali i kao pojedinci. Važno iskustvo za dalje.
