- Sestra i ja smo se pojavile na startu kako bi se prijavile za utrku polumaratona. Došle smo u košarkaškoj opremi, ja sam imala „gaće” do kolina, široku majicu na Kobe Bryanta, a bilo je vruće jer se tada trčalo u svibnju, oko svetog Duje. Ljudi su nam se „rugali” i pitali nas: „ Di ćete tako trčati, pa kakve su vam to patike...”. Došle smo tamo kao dva „redikula”, svaka patika mi je imala po dvije kile, što nije adekvatna obuća za trčanje. Ali nismo odustajale od naše prijave i na kraju smo završile prve. Mogu reći da je to bio neki početak trkačkog puta – rekla je, ako već niste sami skužili jedna od sestara Šustić, a bila je to Nataša.
Spomenutu priču podijelila je na presici uoči 24. Split Maratona kojeg smo imali priliku gledati prošlog vikenda, a neki i trčati.
Nataša je naglasila kako joj je utrka u njezinom gradu uvijek posebna, a ona i njezina sestra bile su dio ove velike sportske manifestacije dok još nije ni postojala maratonska dionica, već samo polumaraton koji se tada trčao na Marjanu u nešto kasnijem datumu.
Nataša je prošlu subotu odradila dionicu od 10 kilometara i to za peticu, odnosno zlato, jer je stigla kao najbrža u cilj. Njezina sestra, Nikolina Šustić Stanković, trčala je drugi dan onu najdužu dionicu i bila je druga na maratonu.
A hrvatska državna prvakinja u polumaratonu, maratonu i trčanju na 50 kilometara odradila je „samo” desetku proteklog vikenda jer je sutra od osam sati ujutro na novoj stazi. Mjesto radnje je Poloj kraj Slavonskog Broda gdje se trči 50 kilometara.
Ili bolje rečeno, sutra će Nataša u vremenu manjem od četiri sata, barem ako je suditi po prošlogodišnjim rezultatima (3:28:12) pretrčati više nego što neki prohodaju u tjedan dana.
Vlakić na Marjanu
A sve je krenulo u Splitu i to davnih dana dok su najstariju sestru Sandru pratile u stopama na njezinim košarkaškim treninzima.
- Starija sestra je imala pripreme s ekipom, a Nika i ja smo trenirale s njima. Od malena smo bile na igralištu i već smo tada, iako dosta mlađe mogle trčati više od njih. Sjećam se da bi na Marjanu one sjele u vlakić, a mi trčale pored – sa smiješkom se prisjetila Nataša, koju doduše ne možemo povezati samo s jednim sportom.
Zapravo, kad vam nabrojimo s čime se sve bavi, vjerojatno ćete pomisliti kako njezin dan jednostavno mora imati više od 24 sata.
Nataša je diplomirala arhitekturu i radi u struci, te trenira djevojčice košarku u klubu Albatros, a uz to; vesla, biciklira, pliva i jasno – trči.
Budilica je navijena u zoru, dok većina još spava, a sve se to radi iz ljubavi i želje da se jednostavno ispune neki životni ciljevi, bez obzira na to što to drugima izgleda čudno.
Ili pak ludo, kako je i krenuo Natašin pohod na utrku od 50 kilometara. Bilo je to u Španjolskoj, u gradu Avila, gdje se u listopadu 2022. godine trčala ova ultra dionica, a tada je trenutna hrvatska prvakinja prvi put dobila poziv za reprezentaciju.
- Išla sam na to prvenstvo kao rezerva, ali nisam uspjela otrčati do kraja. Srušila sam se na 43 kilometru i to mi je bio okidač – rekla je naša sugovornica.
Nema odustajanja
A ako mislite da je taj okidač bio za prestati i odustati... varate se!
- Obećala sam sebi da tih 50 kilometara moram odraditi i dovršiti nekad u životu. Vidjela sam da se početkom trećeg mjeseca 2023. održava utrka te duljine i uspjela sam u svom pohodu – ponosno, ali reći ćemo i jako skromno rekla je Nataša pa nastavila:
- Inače je ova ultra dionica zadnjih osam godina jako napredovala, dosta je bliska maratonu, pa puno onih koji trče 42 kilometra, odluče se i na 50. Primjerice, Marija Vrajić osvojila je srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Dohi 2015. sa skoro identičnim rezultatom kao mojim na prošlogodišnjoj utrci u Poloju – objasnila je Nataša.
Vrajić je do srebra dotrčala u vremenu 3:28:15, što je tri sekunde sporije od onog kojeg je odradila Šustić prošle godine, pa i sami možete vidjeti kako ova disciplina napreduje strelovito.
Kilometraža samo za one najhrabrije. Svoju titulu Splićanka brani na istom mjestu gdje je i došla do zlata, ali i ispunjenja obećanja kojeg je dala samoj sebi. Prava motivacija i drugima, koja se može prenjeti i na ostale segmente života.
A kažu da je uvijek lakše doći do trona, nego ostati na njemu, ali mi se nadamo kako će se ova svestrana sportašica zadržati tamo još neko vrijeme...
