Današnji plan glasio je rukomet, pa judo. Kako smo se približavali South Paris Areni gužva je postajala sve veća. Rukometni sladokusci došli su na svoje. Sve najbolje reprezentacije su na turniru i love olimpijsku slavu. Bilo je i hrvatskih navijača. Uočili smo tako dvoje, oca i kćer, ispostavilo se, u kockastim dresovima. Prilazimo s ‘dobar dan‘, a oni nam uzvraćaju na francuskom... Dakle, domaći su.
Zašto ste u hrvatskom dresu?
- Dečko moje kćeri je iz Hrvatske. I sve nas je ‘navukao‘ na hrvatski sport. Tako da sada uz francusku, pratimo i hrvatsku reprezentaciju. To je na neki način postala ‘naša‘ zemlja – pričaju nam Eric i njegova kći Marine. Svakakvog svijeta ima u Parizu. Društvo je šaroliko, navijača ima odasvud, a Hrvatsku, evo, bodre i tradicionalno nam ‘mrski‘ Francuzi u rukometu.
Završio je rukomet. Hrvatska je nadigrala Njemačku u svakom pogledu i konačno pokazala svoje pravo lice. Letjeli su naši po terenu. Napad je bo brz, obrana agresivna. Ukratko, pobjednički recept s kojima se može protiv svakoga. Razloga za slavlje imali su i navijači. Bilo je hrvatskih zastava na tribinama.
Na povratku smo tako ‘uhvatili‘ familiju Andabak. Tri sina, otac i majka razvukli su osmijehe nakon utakmice. A nije im bilo mrsko ni prodivaniti s nama koju riječ. Malo nas je, al‘ nas ima...
- Vratili smo se nakon Slovenije. Trebalo je skupiti snage za ovo. Danas je sve funkcioniralo sjajno, od vratara do vanjske linije.
Prelazimo na ono životno. Puno je navijala u Parizu iz svih zemalja. Grad je pun i slobodnog kreveta gotovo da i nema. Ili je, pak, dostupan po nekoj paprenoj cijeni. Evo što je naše sugovornike oduševilo, a što razočaralo...
- Ugodno nas je iznenadila organizacija i gostoljubivost, dostupnost informacija o svemu. Neugodno? Za sada ništa, i nadamo se da će tako ostati do kraja.
Je li skupo?
- Je, je. Coca Colu smo ispred Eiffelovog tornja platili 10 eura. To je stvarno previše. U kavu smo se razočarali. Do sada nismo naišli na pravi espresso – pričaju nam. S posljednjom se konstatacijom i mi slažemo. Tjedan dana evo već muku mučimo s kavom. Valjda smo u Split navikli na pravu kavu. Ona hotelska s doručka nam nije po volji, pa sreću tražimo i espresso aparatima koji su kakva – takva zamjena. Svratili smo i do čuvenog Starbucksa u kojem se može dobiti barem solidan espresso.