Mjesto radnje: splitska Zapadna obala.
Vrijeme radnje: Asti, zaboravija san. Aj eto me za 15 minuti.
I zbilja, ‘dopilotao‘ je na bicikli i prije obećanog roka. Možete ga voljeti ili ne, misliti o njemu što god hoćete... Ali Roko Leni Ukić neponovljiv je lik. Originalan, jedinstven i prije svega – iskren. Iz njegovih usta čut ćete štošta, i lijepo i manje lijepo, no jedno sigurno nikad nećete. A to je – floskula. Oštar je i jasan u svojim stavovima. Znanja o košarci ima napretek. A nakon što se umirovio nastavio ga je dijeliti. Što djeci, što gledateljima pred malim ekranima.
Povod našeg sastanka na Zapadnoj bile su Olimpijske igre. Ovogodišnje u Parizu samo što nisu počele. Roko je bio dio hrvatske reprezentacije 2008. u Pekingu i 2016. u Riju.
- S Igara 2016. imam malo bolje uspomene. Dobar turnir smo odigrali. Na oba smo došli do četvrtfinala. Ali taj kvalifikacijski turnir u Torinu, pa Olimpijske igre u Riju su mi stvarno ostale u posebnom sjećanju.
Čast europskim i svjetskim prvenstvima, ali Olimpijske igre ipak su nešto više.
- Same Igre su vrh bilo kojeg sporta, osim možda nogometa. Ali za sve druge sportove to je najveći prestiž. Jedan od snova mi je bio nastup na Olimpijskim igrama. Hvala Bogu bio sam čak dvaput i ponosan sam na to.
Hrvatska, nažalost, nije uspjela. Grci su bili prejaki u finalu. No, osvjetlali su Sesarovi izabranici obraz ranjenoj hrvatskoj košarci. Prije ne tako davno bilo je ajme...
- Treba uzeti u obzir to gdje smo bili prije godinu dana. A to je bio ‘podrum‘ europske i svjetske košarke. Igrali smo pretkvalifikacije za kvalifikacije, ne znam ni ja više kako se to zvalo. Igrali smo protiv najlošijih europskih reprezentacija. Ali nakon dva uspješna turnira dobili smo priliku nastupiti na kvalifikacijama za Pariz.
Pobijedila je Hrvatska Dončićevu Sloveniju, i to uvjerljivo. Izborila potom i finale, no do kraja ipak nisu mogli. Giannisova Grčka bila je jača.
- Došli smo daleko, do samog finala. Ali treba biti pošten i priznati da je Grčka u ovom trenutku bolja ekipa od nas, pogotovo na domaćem terenu. Nemamo za čime puno plakati. Postavljeni su dobri temelji i treba gledati kako to nadograditi za budućnost.
Mario Hezonja, Dario Šarić, Ivica Zubac... Hoće li biti još prilike za ovu talentiranu generaciju?
- To zapravo dosta ovisi o igračima koji nisu oni. Kvalifikacije za Europsko prvenstvo će morati izboriti igrači koji igraju u Europi. Takva su pravila. S tim smo već imali problema zadnjih godina. Tako je, kako je. Baza igrača nam je uža nego nekim drugim reprezentacijama. Igrači iz NBA lige su nam nedostupni.
Protivnik nije bezazlen...
- Vidjet ćemo kako će to sve skupa završiti. Imamo jako teškog protivnika, Bosnu i Hercegovinu. Prioritet mora biti pobjeda, a onda će se omogućiti da naši najbolji igrači zaigraju skupa, te da imaju kontinuitet. A onda ćemo vidjeti za što će to biti dovoljno na nekom velikom natjecanju.
Komentirao je Roko za RTL utakmice hrvatske reprezentacije na kvalifikacijama u Pireju. Pohvale stižu sa svih strana. Kakav je uživo, takav je i prijenosu, uvjerili smo se i mi. Realan, pošten i bez dlake na jeziku.
- Super mi je to. Nije mi ni prvi put. Cijelu prošlu sezonu sam komentirao ABA i NBA ligu. Reprezentacija je malo izazovnija jer puno više ljudi to prati. Ima malo više emocija, ali meni je to utakmica kao i svaka druga. Leži mi to i dobro se osjećam u toj ulozi. Drago mi je da ljudi pozitivno reagiraju.
Zovu li i strani mediji?
- I da zovu nema puno smisla. Ne dolazim s engleskog govornog područja. Moj engleski je dobar, ali mora biti savršen za takvu stvar raditi za neke strane medije. S druge strane, ne da mi se pretjerano putovati u ovoj fazi života. Da me netko pozove da idem na mjesec dana na Olimpijske igre ili Svjetsko prvenstvo, dobro bih promislio ili bih tražio dobar honorar – smije se Roko, ali odvraća iskreno, bez kočnice.
Što radi Roko ovih dana? Što te veseli?
- Imam raznoraznih hobija i zanimanja. Ne znam ni sam više što sam, haha. Ali dan mi je itekako dobro ispunjen. I s obitelji i sa svim aktivnostima. Ne žalim se na vrijeme u penziji.
Ne možemo se ne dotaknuti Splita. Slaže se roster za novu sezonu. Nekoliko pojačanja već je sletjelo na Gripe. Stigli su David Škara, Antonio Jordano, Borna Kapusta...
- Uvijek je to slično. Nema tu velike filozofije. Cilj je pokušati složiti kompetitivnu ekipu koja može pobijediti Zadra koji nam je ostao jedina konkurencija u Hrvatskoj. Hoće li se to dogoditi dogodine ili za dvije, tri, pet godina... Tko zna? Ali bit će sigurno. Klub je došao na stabilne grane, dok su drugi poput Cibone pali.
A tu je i muzika. Sport i glazba. Poznata je stvar da je Ukić bubnjar u bendu Stereotrip. Ljeto je i sezona koncerata.
Ima li ih?
- Ima koncerata dosta. U sljedeća tri tjedna imamo tri svirke.
Onda si rasprodan?
- Sljedeći koncert će biti rasprodan, ali ne zbog nas jer sviramo s Majkama. Tako da će sigurno biti puno. Događa se stalno nešto, kotrlja se na nekoj razini na kojoj takvi bendovi uopće mogu postojati.
Morali smo proćakulati i o glazbi. Dobar dio mladih danas sluša, budimo blagi pa kažimo čudnu muziku.
- Ljudi slušaju ono što slušaju. Tko želi tražiti popularnost mora se okrenuti ‘mainstreamu‘ i drugoj vrsti muzike. Ljudi koji žele stvarati živu glazbu s uzorima iz nekih prošlih vremena u Hrvatskoj ne mogu očekivati veliki uspjeh. Ako ti se to ne sviđa, onda počni stvarati neku drugu muziku. To je tako, takvo je vrijeme došlo. U 2024. godini je teško s četiri – pet živih instrumenata doći do velikog broja ljudi.
Kako ide Stereotripu?
- Radimo ono što volimo i uživamo. Pa ako nekome ‘zapne za uho‘, ako netko čuje i svidi mu se, pa skupiš stotinjak ljudi na koncertu, to je fenomenalno. Festivali su posebno dobra stvar jer te mogu čuti i ljudi koji te ne znaju, pa onda možeš skrenuti pozornost na sebe. To moraju biti ljubav i entuzijazam jer ako nemaš toga ne isplati se time baviti.
Vraćamo se opet na košarku. Odnijela nas priča na život i muziku, no sastali smo se zbog basketa. Ajmo opet... Igrao je Roko i živio svugdje po Europi i svijetu. Od mora gradova jedan mu se posebno svidio.
- To je uvijek povezano. Nikad ti nije negdje lijepo živjeti, a da loše igraš. To ne postoji. Uvijek ti je tamo dobro gdje dobro igraš. U Ateni sam imao tri lijepe godine. Osvojili smo puno trofeja i taj mi je grad ostao baš u lijepom sjećanju.
Igrao je Ukić i preko ‘Bare‘. Nosio je dresove Toronto Raptorsa i Milwaukee Bucksa.
Koliko se NBA liga promijenila od vremena kada si ti igrao do danas?
- Steph Curry je promijenio košarku! Po meni, nabolje. Ne interesira me što većina ljudi priča koji prate košarku svake prijestupne. Jer ako je igrač danas sposoban šutirati s 10 metara s dobrim postotkom, to znači da je ‘skill‘ narastao, a ne da se smanjio. Kažu da ne igraju obranu. A majstore brani ga ti kad je brz kao metak i šutne ti je s osam metara. Ja sam igrao u ligi gdje se moglo ‘preživjeti‘ bez šuta, a danas to više nije moguće.
Promijenile su se i ‘face‘ u ligi. Nema više ‘old school‘ playmakera i bekova.
- U moje vrijeme najbolji bekovi su bili Tony Parker, Derrick Rose, Rajon Rondo, Deron Williams... Sve igrači koji nisu bili šuteri. A danas takva igra više ne postoji.
SAD na Olimpijske igre u Pariz opet vodi ‘dream team‘. LeBron James, Steph Curry, Kevin Durant... Da ne nabrajamo dalje.
Hoće li Ameri ‘pomesti‘ konkurenciju?
- Nisam sto posto siguran. Gledam i roster Kanade, dobro je to. Francuzi, Španjolci, Srbi... U jednoj utakmici je sve moguće. Nije to dvoboj na četiri utakmice, pa da kvaliteta mora doći do izražaja. Ima puno ekipa koje su atletski jake. Morat će biti maksimalno ozbiljni. Francuska i Kanada su ‘atletikom‘ al pari s njima. A prije su oni tim oružjem gazili sve. Imaju puno znanja i vještine, ali i puno godina.
LeBron i sin u Lakersima?
- Mene to ne interesira. Ja se držim samo parketa. Bih li ja napravio isto? Realno, ja ne bih. Ali to sam ja, njega ne krivim što je to napravio. Ima svoju priču. Brojke od maloga za sada pokazuju da nije za NBA ligu, a što će biti sutra vidjet ćemo – s LeBronovim obiteljskim potezima zaključili smo razgovor.
