U utorak ujutro, točno na 12. godišnjicu Osnivačke skupštine Našeg Hajduka, na portalu Slobodne Dalmacije objavljena je anketa u kojoj je čitateljima postavljeno pitanje što misle o modelu upravljanja Hajdukom.
Ponuđena su bila četiri odgovora, a najveći postotak (36 posto) smatra da je Naš Hajduk pravi put, dok 20 posto misli da je model dobar, ali da su potrebne sitne dorade. Da bi klubom trebao upravljati Grad Split bez Našeg Hajduka smatra 11 posto, a čak trećina misli da splitski klub treba prodati "jednom gazdi".
Rezultati ove ankete zapravo realno odražavaju stav javnosti prema modelu upravljanja Hajdukom. Većina ga podržava, ali veliki broj ljudi i dalje zaziva jednog gazdu, prvenstveno isfrustrirani činjenicom da Bijeli u tih 12 godina nisu osvojili titulu niti igrali grupnu fazu europskih natjecanja.
Istina je da je Hajduk u tom periodu rezultatski podbacio, ali se isto tako s druge strane kao klub stabilizirao. No, ovdje je zapravo više riječ o pitanju zašto bi se zazivao jedan gazda, nego o tome kako aktualni model upravljanja funkcionira...
Zdravko Mamić bio je jedan gazda, sve dok nije pravomoćno osuđen za izvlačenje 116 milijuna kuna (oko 15 milijuna eura) iz kluba kojim je vladao i kojeg je na raznorazne načine (od kojih su neki dokazano bili ilegalni) učinio dominantnom mašinerijom u našem nogometu.
Želite jednog takvog gazdu? Čovjeka koji je dokazano opljačkao klub i onda pobjegao u drugu državu?
Ili možda Vincenta Tana, malezijskog biznismena koji je došao u Cardiff pa mu promijenio grb i klupske boje. Maleni crveni zmaj i velika plava ptica tako su postali veliki crveni zmaj i mala plava ptica, a dres je nakon 104 godine postao crveni. Pravo na promjenu grba i boja kluba Tan je postavio kao uvjet pri preuzimanju kluba, a znate li zašto je zamijenio plavi dres? Zato što mu je crvena sretna boja.
Možda jedan takav gazda?
Obitelj Glazer kupila je Manchester United 2005. te u međuvremenu uložila svojih 300-injak milijuna eura, dok je sav ostali novac upumpavan u klub u vidu pozajmica koje su United bacile u ogroman dug. Glazeri su si dividende isplaćivali redovito, bez obzira na financijsko stanje kluba, a njihovo poslovanje počelo se ozbiljnije preispitivati tek kad je klub prestao osvajati naslove prvaka Engleske i igrati finala Lige prvaka.
United neće propasti, jer ima jednu od najvećih navijačkih baza na svijetu koja se proteže diljem planete, ali klub u golemom dugu i bez rezultatskih uspjeha nije baš ono što navijači žele.
Što kažete na takve gazde?
Želite li možda američku shemu po kojoj vlasnici seljakaju svoje klubove od grada do grada, ovisno o tome gdje im je tržište najatraktivnije?
Raidersi, NFL franšiza koja je imala jednu od najvjernijih navijačkih baza, bez obzira na to što se na 12 godina bila preselila iz Oaklanda u Los Angeles (ista savezna država), 2020. se relocirala u Las Vegas i izazvala bijes svojih fanova. A zašto je Carol Davis povukla takav potez nakon smrti svog supruga Ala, dugogodišnjeg vlasnika Raidersa? Pa... Vegas, baby.
Hoćemo malo do NBA-a? Charlotte Hornets su 2002. postali New Orleans Hornets, zatim je dvije godine kasnije u Charlotteu osnovana nova franšiza - Bobcats, koja se 2014. nazvala opet Hornets. Za to vrijeme su New Orleans Hornetsi postali Pelicansi, a onda dogovorom prepustili povijest Hornetsa Charlotte Bobcatsima koji su sada Hornetsi, dok su oni u svojim knjigama zadržali rezultate iz perioda od 2002. do 2014., kada su oni bili New Orleans Hornetsi.
Jeste shvatili išta? Nije ni važno...
Naravno da postoje i pozitivni primjeri. Jedan od takvih je i obitelj Srivaddhanaprabha, pod čijom je vladavinom Leicester City 2016. iznenađujuće stigao do naslova prvaka Engleske i koju navijači obožavaju. Doduše, prošle sezone su ispali u drugu ligu...
Među njih spada i Roman Abramovič, koji je oduvijek tretirao Chelsea s poštovanjem, a ne kao svoju igračku. Ali na svaki pozitivni primjer dolazi gomila negativnih, dok sama činjenica da je netko vlasnik kluba znači da ga u svakom trenutku može prodati bilo kome. Primjerice, Toddu Boehlyju koji ne zna ni koliko se igrača nalazi na terenu za vrijeme utakmice.
A što kažete na Saudijce, koji se šire svijetom nogometa kao pandemija i koje su napaćeni navijači Newcastlea dočekali kao spasitelje? Možda vam je to ideal? "Hakiranje" sustava utrpavanjem neograničenog novca u klub i dres u bojama saudijske reprezentacije (neka šale na račun usporedbe sa sadašnjim Hajdukovim trećim dresom otpočnu...).
Poanta ovoga nije u tome da bi se nekoga uvjerilo kako Naš Hajduk radi dobar posao. Prostora za napredak definitivno ima, ali i mana u samom modelu funkcioniranja, kao uostalom i u svakoj demokraciji.
Ne morate ni prihvatiti da je ovakav model upravljanja uopće dobar, možda postoji nekakav bolji. Možda ga baš vi imate. Ali još jednom dobro razmislite želite li da Hajduk padne u ruke "jednog gazde". Jer taj gazda onda može s klubom napraviti što želi, a onda taj klub možda više neće biti "taj klub" nego neki drugi. S drugim imenom, drugim grbom, drugim bojama, a možda i iz drugog grada.