Jutros je u 95. godine života preminuo Tonći Baranović najstariji nogometaš Hajduka. Antun Tonći Baranović rođen je u Splitu 4. prosinca 1929. godine. Godine 1940. upisuje Mušku realnu gimnaziju, u kojoj dočekuje II. svjetski rat.
Iako još uvijek mladić, aktivno sudjeluje u antifašističkom pokretu. Po oslobođenju Splita nastavlja srednjoškolsko školovanje, a uskoro počinje igrati za RNK Split. Izuzetno talentiran, Tonći Baranović vrlo brzo postaje igrač NK Hajduk i igra u momčadi koja je 1948. godine postala prvi nogometni juniorski prvak Narodne Republike Hrvatske, u generaciji u kojoj su još igrali Vladimir Šenauer, Stane Krstulović, Ante Mladinić, Zdravko Juričko….pod vodstvom legendarnog trenera Luke Kaliterne. Istovremeno je i maturirao na Brodostrojarskom odsjeku Srednje tehničke škole, kada se 1948. godine zapošljava u splitskom brodogradilištu „Vicko Krstulović” u kojem je ostao raditi do 1951. godine.
Baranović je bio nećak legendarnog nogometaša Hajduka tridesetih godina prošlog stoljeća prerano preminulog Ivana Radovnikovića – Težora.
Za prvu momčad Hajduka odigrao je 22 utakmice i postigao 1 zgoditak. Bijeli hajdukov dres nosio je 5 godina, do 1953. godine, kada se ponovno vraća u RNK Split u kojem dočekuje neželjeni kraj igračke karijere koja je završila 1957. godine na utakmici Split — Vojvodina teškom ozljedom koljena. Ima je svega 28 godina, otišlo je koljeno, više povratka na teren nije bilo. Provalo se sve, pod svoje ga je uzeo a tko drugi nego legendarni Hajdukov maser Božidar Soldo, ali meniskus je teška ozljeda uvijek bila pa i danas.
Po vlastitim riječima Hajduk je napustio i vratio se u svoj matični RNK Split, zbog Luke Kaliterne, koji je napustio Hajduk, i postao trener Splita. Kako je govorio Baran barba Luka je za sve nas koji smo u pravi balun ušli nakon Drugog svjetskog rata bija – nogometni zakon! Trener vizionar puno, puno ispred svog vremena. Baranović je govorio da je barba Luka u pravom smislu bio „pametni farabut.“ Od svih trenera posebno je volio barba Luku za koga je govorio: „Pamtin sve njegove savjete, on je bio nogometni filozof. Dolazija bi na trening bicikletom. Kad bi mu govorili kako sporo vozi bicikletu, uvijek spreman na šalu i dosjetku legendarni trener odgovorio bi im u svom stilu.“
Nije zaboravlja Baran na barba Lukin trenerski recept: „U utorak je bila tehnika, u sridu igranje na dvi branke, u četvrtak lagani trening, Ali opet bi igrali i kolo na dvi branke. A on je gušta. Čim bi mu rekli: „Barba Luka, možemo li igrat na dvi branke?“ – on bi se nasmija i reka: „A dobro kada oćete“!
Tako je bilo dok je Luka Kaliterna trenirao Baranovića u Hajduka i kasnije u Splita.
Pored igračke karijere Tonći Baranović je nastavio i svoje školovanje upisom u Višu pedagošku školu — Odsjek matematike, te je 1957. godine položio stručni ispit za zvanje nastavnika. Školovao se također i za nogometnog trenera te je završio Visoku školu za fizičku kulturu. Međutim trenerski posao morao je napustiti 1965. godine nakon ponovljene nesreće sa već prije ozlijeđenim koljenom.
Bio je to njegov konačni kraj aktivnog sportskog djelovanja na igralištu.
Diplomirao je 1975. godine na Fakultetu industrijske pedagogije i stekao zvanje profesora industrijske pedagogije.
Pored svoje igračke i trenerske karijere, Tonći Baranović je ostavio značajan trag u pedagoškom radu u kojem je proveo preko trideset i pet godina odgajajući i obrazujući na stotine naših sugrađana radeći kao profesor matematike i fizike u školama: OŠ Solin, OŠ Dobri, Srednjoj obrtničkoj školi, Centru za odgoj i obrazovanje te prosvjetno pedagoškoj službi Zajednice općina Split i Ministarstvu prosvjete RH. U mirovini je od 1991. godine.
Nositelj je brojnih priznanja i nagrada. Za osobite zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava hrvatskog naroda odlikovan je od strane predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović odličjem Red Stjepana Radića, dobitnik je nagrade za životno djelo 2022. godine Županije splitsko — dalmatinske, i Grada Splita 2023. godine.