Mnogi su se zapitali gdje je, kako to da ga nema na utakmicama Hajduka, jer on je jedan od onih veterana "bijelih" koji neizostavno dolaze i gledaju Hajduk uživo. Posebno redovito otkad je nogometnoj mirovini i posljednji angažman imao je prije tri godine u Iranu gdje je, na Istoku, proveo više od dva desetljeća trenerske karijere.
Vinko Begović (75), o njemu se radi, taman je operirao desni kuk, nakon što ga je boljka kuka gotovo paralizirala posljednjih šest mjeseci.
- Toliko me smetalo da više nisam mogao stat na noge - požalio nam se.
- Operacija je bila nužnost, moj jedini izlaz.
Operiran je u Zagrebu, na Traumatološkoj klinici i sad je dobro. Veseli se brzom povratku u normalan život i dolasku na utakmice svoga Hajduka.
Želim zahvaliti docentu dr. Srećku Sabaliću koji me operirao i zahvalit se i medicinskim sestrama i cjelokupnom osoblju na Trećem odjelu Traumatologije u Zagrebu, u Draškovićevoj ulici. Ostat će mi zauvijek u sjećanju njihova stručnost, te briga i pažnja koju su mi posvetili. Na preporuku dra Fabjana Čukelja sam došao do dra Sabalića i to je bio pun pogodak.
Podsjetimo, Begović je rođen 2. listopada 1948., dakle taman je napunio dijamantnih 75 godina. U karijeri nije imao privilegiju biti trener Hajduka čiji je bio desni bek šezdesetih godina (i omladinski reprezentativac), ali je svojim nogometnim znanjem trenera plijenio ne samo u dalmatinskoj regiji gdje je između ostalih bio trener drugoligaša Splita, te prvoligaša Šibenika, nego je vodio u prvoj ligi i Mladost 127. iz Suhopolja.
Potom se ubrzo otisnuo u Iran, najprije u Foolad Khuzestan iz Ahvaza, a stiga je sve do slavnog Persepolisa iz Teherana i "do 23" iranske selekcije. U Iranu je od 1999. godine ostavio dubok trag i time utro put mnogim hrvatskim trenerima koji su kasnije vodili klubove i razne reprezentativne selekcije u toj, kako se voli kazati, prapostojbini Hrvata. Ostvario je i povremene izlete i u Katar i u Emirate.
Sad se umirovio, godine su tu, a i taj kuk ga je smetao toliko da iz kuće više nije mogao. Ponovno će pod stare dane stati na noge i viđat ćemo ga od Poljuda do Pjace i Rive kako voli prošetati u svome rodnom gradu; spreman uvijek na nogometnu ćakulu i raspravu što sve jest i što nije vrijedilo u taktici na utakmici...