Utakmica s Istrom je bila živahna, zanimljiva. S jedne strane, domaćini ne mogu ispasti, bili su neopterećeni, u zadnjih par kola igraju kvalitetno, a za njih je uvijek velika stvar „skinuti skalp“ Hajduku. „Bijeli“ su, pak, morali prekinuti niz loših igara i rezultata. Bez obzira na brojne ozljede, kad vidim sastave, upitam se što to fali Hajduku. Po meni samo Livaja. Jer, tu su standardni stoperi, Perišić, Brekalo, vezni red, Moufi koji je u zadnje vrijeme jedan od boljih - prokomentirao je Ivan Pudar remi Hajduka u Puli.
No, nakon očajnog ulaska u utakmicu, pitamo se gdje je obrana, što se događa. Možemo reći i da je nedostajao vratar, branio je mladi Buljan, no onda taj mladi vratar spašava „bijele“ da Istra ne povede s 2:0. Hajduk je prvu šansu stvorio u 31. minuti. Zatim je Perišić zabio eurogol, on točno zna kako pucati, kako postaviti tijelo, pod kojim kutem.
Suvišno je trošiti riječi o Perišićevom iskustvu i kvaliteti. Uz to, vidi se da ga ne zanima ništa okolo, ništa osim terena i igre. To je bilo očito kad je na poluvremenu odlazio u svlačionicu. Brekalo je bio izrazito potentan, prodoran, no trebalo bi sjesti s njim i objasniti mu neke stvari da bude još bolji.
Hajduk je sada kao dao priliku mladim igračima, koji su ušli u završnici utakmice. No, pitam se gdje su igrači koji su igrali finale juniorske Lige prvaka. Osim vratara Buljana, samo su dvojica od njih bili u zapisniku utakmice u Puli – Jurić-Petrašilo i Skoko. Osim toga, u ovakvim utakmicama, gdje rezultat ne odlučuje ni o čemu, ti mladi momci su trebali odigrati bar pola sata.
Stalno se ponavljam kad govorim da Hajduk nema igru, a do sada se već trebao znati barem potencijalni trener. Ne znamo ni tko će biti trener, ni sportski direktor, a najgore je što će se morati prodati Pukštasa i Sigura. Puno je nelogičnih stvari. U odnosu na klub za kojeg sam igrao, najbolje je zatvoriti oči da se ne vidi današnje stanje.
U Hajduk se trebaju vratiti ljudi od nogometnog zanata, a ne od financija i slične struke. Klub je sebi dozvolio da ga vode neiskusni treneri i da igrače dovode oni koji nikada nisu igrali nogomet. Na Poljudu je sada jako malo ljudi koji su igrali nogomet. Treba naći trenera koji zna stvoriti igru, čije momčadi zabijaju po dva-tri gola. I najvažnije, kojemu, kad udre šakom o stol, svi stoje mirno. Treba uvesti reda u svlačionici, ali i na terenu, jer Hajdukovi igrači stalno protestiraju, stalno prigovaraju sucima.
Dinamo je opet prvak, a za to treba poslati veliku zahvalu Hajduku, koji je, kad je imao prednost na vrhu tablice, umjesto da je poveća, „modrima“ vratio sigurnost, publiku, bodove. Upravo je Hajduk probudio Dinamo u najbitnijem trenutku.