Danas je rođendan Ženskog nogometnog kluba Hajduk, pa ako slavimo 13. veljače i 113. obljetnicu muškog segmenta „bijelih”, i te kakvo pravo na slavlje imaju i žene, djevojke, da se obilježi i njihov rođendan. Pada eto 6. ožujka, dva dana prije 8. kad se obilježava Dan žena, međunarodni praznik...
Premda se žene i djevojke ne pita za godine, jer to nije pristojno, moramo vam otkriti: ovo im je već 21. rođendan i postaju punoljetne i po američkim zakonima! Nisu više samo zaigrane djevojčice, pune amaterskog entuzijazma, sad je to sasvim ozbiljan skup pravih nogometašica, segment kluba koji raste i buja pod zajedničkim okriljem u Poljudu. Jedna duša, a dva tila.
I možete se slobodno zapitati: tko će prije postat hrvatski prvak, koji Hajduk, muški ili ženski?! Oba odjeljka gaje izuzetne ambicije...
Ženski balun u gradu pod Marjanom nije više onako egzotičan kao davno prije, kad su u Splitu postojali 8. mart i Jugoplastika, prvoligašice još u onoj državi, što su igrale najčešće na igralištu Dalmatinca/Lavčevića u Spinutu. Barem ih mi tako pamtimo u počecima karijere sportskog reportera, kad bi s blokom i kemijskom u ruci stajali kod ograde na Spinutu i bilježili.
Sve je to sad na višoj potenciji i „levelu”, na razini sasvim uozbiljenog, profesionalnog poimanja sporta. Tu je u našem gradu i Split, „crveni Split” koji se već kitio trofejima, ali buja i – Hajduk. I danas hajdučice slave rođendan, pa smo se njima posvetili...
Je, je, to je ono što smo vam htjeli kazati i vratiti vam sjećanje, nismo zaboravili... Hajdučice, to su nekadašnje – „marjanke”! Teško je povjerovati da je već 21 godina za nama otkako je grupica entuzijasta na čelu s Josipom, Jozom Pirićem (malo tko ga zove Josip, za sve je on samo i jedino Jozo) osnovala – ŽNK Marjan.
Koketirali su i gravitirali oni oduvijek prema Hajduku i Poljudu. Koristili mu prostorije kad god bi ih „bijeli” pripustili u svoje dvore i kao da je bilo samo pitanje dana kad će ih Hajduk prigrliti, „posvojiti”, a što se kasnije i dogodilo. Dijelom i zbog volje i propisa HNS-a, ali Marjan je bio spreman, gotov da ga se – uzme.
U početku nisu htjeli biti Hajduk, a Jozo je imao odlično objašnjenje zašto su samostalne i zašto (još) nisu Hajduk?!
- Zamisli da izgubimo s puno razlike, sa deset ili više golova, kakav biste onda naslov stavili? Ajde priznajte, pregažene hajdučice?! Ne, to nismo smjeli dopustiti – pričao nam je Jozo više puta, inače dobitnik i Trofeja podmlatka HNS-a 2018. godine, čime se posebno diči.
ŽNK Marjan, današnji svečar, zapravo se razvio iz „njegove” Dalmacije gdje je radio, kluba iz Kaštel Staroga, Kaštelanin Jozo ga je doslovce preselio u Split. A uvijek ćemo pamtiti kako je naš kolega Pero Smolčić usred zbivanja baluna u Dugopolju, videći Jozu s karakterističnom pretrpanom i otvorenom torbom u kojoj su bili dokumenti i koješta neophodnog, oslikao trenutak:
- Marjan Jozi ispao iz torbe... - napisano je.
Klub je proživio i preživio eru kad su „marjanke” bile doslovce beskućnice, a zanimljivo je da su ih od prvog dana pratile žene predsjednice. To je baš poseban podatak, prepoznatljive su po tome, prva je bila osobito poznata odvjetnica Doris Košta, svojedobno bliska i Hajduku, pomagala je „marjankama” zajedno s tada vječnom tajnicom Hajduka Vjeročkom Mikulandrom. Tada je dopredsjednica bila i Žana Rapaić, Mikijeva supruga, donirala je prvu garnituru dresova narančaste boje što im je bilo obilježje sve do preuzimanja bijele Hajdukove boje.
Bile su tu i Olja Martinić, Lana Pavić, Mirta Šurjak, sve do današnje Matee Bešlić.
Iz pera kolege Frane Vulasa u povijesti dalmatinskog baluna (objavljena je monografija uz 100. obljetnicu NSŽSD) ostalo je zapisano i ovo:
- Bili smo beskućnici sve dok zahvaljujući predsjednici Mirti Šurjak (da, baš njoj, poznatoj tv-novinarki, op. a.) nismo sklopili ugovor s Hajdukom. Dali su nam mali pomoćni teren za treninge i pomoćno igralište za utakmice – obznanio je Pirić.
Između 2010. i 2015. Marjan se našao u krizi, ali angažmanom Ozrena Maršića u upravi, klub se polako, ali sigurno stabilizirao:
- Uvik san bija „luđak”, a onda je doša‘ još jedan, jednako „lud” ka i ja i klub smo digli na viši nivo – prisnažio je Jozo kako mu je to Ozren priskočio u pomoć i povukao snažno kad je on već pomalo počeo gubiti snagu.
Ostatak povijesti znate, dolaskom Lukše Jakobušića na čelo Hajduka, „bijeli” su Marjan uzeli pod svoje, dali mu ime, presvukli narančastu u bijelu hajdučku boju, vizura Marjana s grba pretvorila se u omiljenu šahovnicu. I to sad bez straha iz one prve rečenice, „a šta ako gadno izgubimo...”!?
Jozo je u nogometnoj penziji, zauvijek zaslužan uživa mirovinu u svojoj Kaštel Gomilici uz Trofej podmlatka HNS-a (a bacio se i u glazbene vode, snimio je pjesmu i spot „Tuđe zore”, dostupno na
pregledniku You-tubea), dok o novostima iz tabora ŽNK Hajduk saznajemo svakodnevno, sa službenih internet-stranica „bijelih”, to je sad nadasve ozbiljan klub i projekt.
Storija entuzijazma i amaterskog pregalaštva dobila je pravi happy-end, a danas, na 21. rođendan vrijedi se prisjetiti početaka, kako se to 6. ožujka 2003. osnovao ŽNK Marjan.
E pa, marjanke, sretan vam 21. rođendan! Pardon, hajdučice!