Proslavljeni hrvatski trener Igor Tudor održao je u Makarskoj predavanje dalmatinskim nogometnim trenerima. Bila je to prilika i za razgovor s bivšim trenerom Hajduka (u dva mandata), Galatasaraya, Udinesea, Hellas Verone, Marseillea koji se baš često i ne pojavljuje u medijima.
U organizaciji Nogometnog središta Split, na čelu s instruktorom Ivanom Gudeljom i tajnikom Dinom Knezovićem, u ‘Apfel Areni‘ poduzetnika Mije Pašalića, održan je obvezni seminar za trenere i delegate. Jedan od najboljih hrvatskih sudaca Duje Strukan prvo je održao vrlo edukativno predavanje o suđenju. Potom je pred trenere izišao Tudor.
Tema je bila ‘Nogomet danas i sutra‘.
Na početku seminara Gudelj je Tudora nazvao ‘budućim hrvatskim izbornikom‘. Uz video isječke iznosio je Tudor trenerima primjere onoga što je radio, uglavnom na treninzima Lazija.
Motivacija napadača
Imao je i zgodan primjer kako motivirati napadače i generalno ofenzivce da igraju obranu i prije svega u protivničkoj polovici sačuvaju loptu.
- Igrali smo protiv Juventusa, a na drugoj strani stoper Brazilac Bremer. Rekao sam svom napadaču Castellanosu svaki put kad uspije sačuvat loptu da će dobiti bocu finog vina. I odupre se jednom tijekom utakmice Bremeru, sačuva balun, pa mi motaje s terena pokazujući kako je „pala” jedna boca! Ha, ha.
Potom je Tudor odgovarao na pitanja moderatora Tomislava Gabelića i dalmatinskih trenera, a zatim kada je formalni dio završio je na kraju odvojio vremena i za razgovor sa sedmom silom.
- Dosta sam se promijenio u zadnjih deset godina. Možda sam bio prežestok, prelud, preambiciozan. Više se sviđam sam sebi ovakav. Trenerski posao je lijep, ali nije baš sve med i mlijeko – rekao je Tudor.
Komentirao je rad s mladima.
- Svi se žale na rad s mladima, to sam čuo i u Hajduku, Laziju, Marseilleu... Svi se žale, a nitko ništa ne mijenja! Prije svega malo se radi. Nismo se prilagodili promjenama u društvu, playstationu i drugim pojavama. To je sociološki fenomen. Igrač odradi sat i pol, dva, a ostalo vrijeme nije provedeno na pravi način (u fizičkoj aktivnosti, nap.a.). U Marseille sam rekao da na ulazu u Akademiju trena stajati natpis: „Radimo igrače, a tek onda igru!”. Više rada i individualni pristup, to je ključ u stvaranju igrača – rekao je Tudor.
Vi ste prije 25 godina uglavnom svi spremni iz juniora ušli odmah u seniore. Zašto srebrni Hajdukovi juniori iz Lige prvaka teško to uspijevaju?
- Hajduk je sad i zadnjih godina u specifičnoj situaciji, nije to dobra klima za mladog igrača. Takav je momenat kluba i pritisak da se nešto napravi. Uz to manje se i slabije radi. Što se tiče LP bilo je par interesantnih igrača Vušković, Pukštas... Možda su njih 3-4 ulazili za prvu momčad, što isto nije malo. Nemoguće je da ih igra deset. Budimo realni, to finale je jedan turnir koji se može dogoditi. Ne želim to omalovažavati, to je veliki rezultat, ali to nije realno. U tom Manchester Cityju kojeg smo izbacili ima deset igrača koji mogu igrati bilo gdje, u nas to nije bio slučaj. Kapa do poda na rezultatu, ali... – rekao je Tudor.
Upitan što bi mijenjao u nogometu ispalio je kao iz topa.
- Ja bih nešto izmislio, možda veće branke. VAR je odlična stvar, unatoč svim svojim manama. I pet izmjena je fenomenalna promjena pravila.
Postoji li šansa da se vratite na klupu Hajduku?
- Ja sam svoj križ odnosio dvaput ha, ha. Šalim se! - našalio se Tudor na tu temu.
A onda je stiglo pitanje o suđenju u HNL-u?
- Imamo u Hrvatskoj veliku povijest bolesti. Mislim da nije lako vratiti povjerenje, ali ide u dobrom smjeru. Trebat će vremena. Kada savladamo povijest bolesti ići ćemo naprijed – ispričao je Tudor.
Teška tema
I tvoji prijatelji Ivan Leko, Ivan Jurić koji je trebao sjesti na klupi su pokušavali nešto vratiti Hajduku? Niste uspjeli tamo gdje ste najviše željeli?
- To je teška tema. Hajduk je ogroman klub po veličini i povijest, ali ima nesrazmjer rezultata. Marseille je isto tako ogroman klub, a ne možeš se približiti PSG-u, prije Lyonu. To generira neprirodnu situaciju. Imam osjećaj da se u nas domaći čovjek uvijek manje cijeni nego stranac. Gledam sada, Mass Sarr je bio odličan igrač, ali Jurica Vučko je bio puno bolji. Ali dva kriva pasa i čuli bi se zvižduci. Gledam sada odnos prema Perišiću, sportskom direktoru Kaliniću... To je valjda u našim genima „Malog mista”. Kad onaj prođe, a Brico mu kaže: „A šta će onaj...” Mi nismo svjesni da je obrnuto kada dođeš vanka, kao stranac tamo moraš bit duplo bolji igrač ili trener. U nas je obrnuto! Nas je samo četiri milijuna, nema jačih sportaša na Zemlji, čak bih rekao u Dalmaciji. Ma koji Bilbao, mi smo jaki, pametni, furbasti, atlete... - uz mnogo emocija je govorio Tudor koji je trenutno bez angažmana. Na neki način čeka pravu ponudu.
- Od čekanja nema ništa, živiš svoj život dan po dan. Imam obitelj, troje djece. Volim biti otac, obiteljski čovjek. Dugo sam bio vanka. Nije to lako. Čovjek osjeća i grižnju savjesti. Koristim ovo vrijeme da više budem sa svojom obitelji.
Koristiš li ovo vrijeme doma da više gledaš i Hajduka, pa ti onda ipak bude još i teže?
- Nikada nije lako. Dobro, ispali smo iz Europe, ali idemo dalje. Treba zadržati pozitivan duh i ići dan za danom, kao i uvijek u nogometu.
No, dolazile su pomalo defetističke izjave iz kluba o tome da se ne možemo uspoređivati s Dinamom, da neće biti pojačanja?
- Bit će to dobro. Mora.
Ako itko dobro zna Gattusa...?
- To je dobar trener, s velikim iskustvom u svemu. Kada se završi prijelazni rok pa se sve kompletira i njemu će biti lakše raditi. Mislim da ga igrači vole. Izgleda malo ovako..., ali uvijek je imao dobre odnose s igračima, to mu je forte. Ima i malo talijanske taktike.
Obilježene karijere
Iako njegov trenerski put i nije baš bio nešto uspješan?
- Osim Guardiole, Ancelottija i njih par, karijere svih nas ostalih su time obilježene. Samo se nekoliko trenera može pohvaliti da su stalno uspješni – stao je Tudor u njegovu obranu.
Nahvalio te Gudelj kao budućeg izbornika. Slijedi li nam u Ligi nacija koja slijedi smjena generacija?
- Očekivanja su uvijek ista. Uvijek su igrači sve diktirali. Vidjet ćemo tko ide. Brozović je otišao, Luka će valjda ostati tu još ovaj ciklus. Uvijek ćemo imati dobrih igrača. Samo treba vidjeti na kojem nivou. Nije isto kada ti igrač igra u Juventusu, Realu, Barceloni, Milanu ili stepenicu ispod.
Je li Italija opet u planovima?
- Tamo sam kući, poznajem jezik, kulturu rada. To mi je prioritet. Radio sam i u Francuskoj. Otvoren sam za sve, za neki pravi, ozbiljan projekt, uz prave ljude.
Je li tragedija da 2024. godine još pričamo o infrastrukturi Hajduka koja je ista kao i kada si ti počinjao igrati prije nekih 35 godina?
- To je ogroman problem. Ne smije to sve ostati samo na riječima. Krajnje je vrijeme da se nešto pokrene – poručio je Tudor.