Trenutno od 250 do 400 pacijenata u prosjeku dnevno prođe kroz novi Objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP) KBC-a Split. U turističkoj sezoni pritisak na splitsku Hitnu pomoć povećao se za 30-35 posto, a dvadesetak posto od ukupnog broja su stranci. ‘Najjači’ su petak i ponedjeljak, intezitet posla tih je dana u tjednu na vrhuncu. Traume, prometne nesreće, ozljede prilikom aktivnosti na moru... Najčešći su razlozi dolaska na Hitnu čiji medicinski djelatnici odnedavno imaju priliku raditi u “svemirskim” uvjetima u odnosu na nekadašnje kada je hitni prijem bio organiziran u 19 ambulanti, na Firulama i Križinama.
Napokon su sve hitne službe u najvećoj bolnici u Dalmaciji na jednom mjestu. Devet milijuna eura uloženo je u uređenje prostora i najsuvremeniju opremu, a medicinski kadar, spoj mladosti i iskustva, ulaže ogromne napore kako bi maksimalno pomogao pacijentima.
Mladi pročelnik OHBP-a, dr. Josip Krnić, anesteziolog, i glavna sestra Milka Barbarić s 43 godine iskustva stečenog u najstresnijim situacijama, vidi se, funkcioniraju kao prst i nokat. Ponosni su na sve djelatnike, koji se predano nose s poslom pod teretom turističke sezone, u novim okolnostima i organizaciji rada.
- Mislim da ćemo ovog kolovoza probiti sve granice po broju ljudi koji su prošli kroz Hitnu - već sada naslućuje Milka Barbarić gledajući u tablice s evidencijom o broju pacijenata, njihovu zdravstvenom stanju, dužini čekanja, do u minutu zapisanog prijema i otpusta... Iz njih se lako da iščitati kako je, nažalost, sve više kroničnih, teških pacijenata. Kako se produžila životna dob, ljudi imaju sve više komorbiditeta. Hitnu, između ostalih, praktički učestalo pohode teže bolesni pacijenti kojima se svako malo akutizira stanje. Puno je moždanih udara, epileptičnih napada, nema dana bez dva-tri infarkta... A sad je, u sezoni, i više ozlijeđenih u prometnim nesrećama, lomova i uganuća, ali se, što je dobro, ne zamjećuje ljetni porast intoksikacija (alkohol, narkotici) u odnosu na prethodne godine iako je možda bilo za očekivati suprotno s obzirom na profil ovdašnjih gostiju i broj alkoholiziranih mladih ljudi u Splitu.
Mladi i samopomoć
- I nema ih puno koliko ih je u gradu - kaže glavna sestra Milka primjećujući kako Split posljednje dvije godine mahom posjećuje mladost s ruksacima.
- To su brzi, okretni mladi ljudi. Ako se napiju i pretjeraju, ne traže liječničku pomoć. Oni vam to odrade po cesti - objašnjava glavna sestra na Hitnoj napominjući kako su “intoksikacije podjednake i slučaju stranaca i naših”. Domaći se obično do krajnjih granica unište vikendom i “ona dva dana kad se slavi kraj školske godine, kad ih puno pristigne s Bačvica”.
Dr. Krnić kao primjer navodi Ultru, koju o bolnici na Firulama gotovo ni ne osjete, osim najtežih pacijenata, jer tijekom festivala bude super organizirana vanbolnička služba.
- Inače, svaki peti dolazak pacijenta na OHBP tijekom ljeta su strani državljani. Bilo je napisa o neplaćanju i slično, ali u pitanju su sporadični slučajevi - govori pročelnik OHBP-a osvrćući se i na kadar. Svi pričaju kako ga nedostaje, no veli kako to nije istina. Kad se krenulo u pripremu i finalnu organizaciju OHBP-a razmišljalo se i o ljetu i o broju ljudi, postavilo smjene i povećao broj ljudi s obzirom na nove djelatnosti. Tako se na OHBP-u u 24 sata izmijene 32 liječnika (specijalizanti i specijalisti) i 28 medicinskih sestara.
- Na OHBP-u ne morate vidjeti prekaljenog, iskusnog profesora od 60 godina. Tu rade mladi ljudi koji su na specijalizacijama, imamo gradaciju od mlađih do starijih, i specijaliste i voditelje službe, koji donose krucijalne odluke. Znači, 32 liječnika na oko 350 pacijenata po danu. Jedan liječnik otprilike pogleda deset pacijenata dnevno. Smatram da se nijedna bolnica u svijetu ne bi posramila tog podatka - mišljenja je dr. Krnić. Nažalost, bore se manjkom sestrinskog kadra, raspišu natječaj za njih 20, prijave se četiri.
- Ne možemo izmisliti nešto čega nema. Naravno da ih nedostaje, ali sve je pokriveno. Bilo bi glupo reći kako nas ima dosta i ne treba nas više, ali ima nas dovoljno za hitnu službu - prisnažuje Milka Barbarić.
Gužve su normalne
Slažu se kako je posao na Hitnoj intezivan, ali tu se peče zanat. Liječiti nije samo dati terapiju i sanirati problem nego se uvažava i pristup, način ophođenja i komunikacija. I oni sami su u svakodnevnom kontaktu s deset, petnaest različitih šefova odjela, ravnateljem, upravom... A ponajprije s nestrpljivim pacijentima. Splićani znaju reći “e, nećeš proći na Hitnoj ispod šest sati”, pa su nerijetko skloni i verbalnim napadima na osoblje (rjeđe fizičkim sukobima) mahom u režiji rodbine pacijenta. Iako je zaštitar tu non-stop, baš ga i ne doživljavaju. Prizori u čekaonici na Hitnoj pomoći i njihovo ponašanje preslika su društva u kojemu živimo. Skratili su se fitilji...
- Gužve na Hitnoj pomoći su nešto što je u svijetu najnormalnije. Postoji kriva percepcija tog čekanja, jer ljudi jednim dijelom ne razumiju. Kad stranci dođu kod nas oni unaprijed znaju da će čekati, jer je kod njih to normalno. A kod nas se ljudi dovijaju raznoraznim načinima da dođu što prije na red. No, pacijente uvodimo po trijažnim kategorijama i toga se strogo držimo. Postoje prioriteti. Međutim, svi skupa smo uložili ogroman napor kako bi skratili vrijeme čekanja pregleda, da kraće ne može biti. Svakog dana vodimo evidenciju o dužini čekanja kako bi vidjeli koliko se čekalo na ulazak, a koliko na obradu - govori Milka Barbarić. Primjerice, prije koji dan bilo je to malo duže od prosjeka na jednom od prijema, jer su se tada zbrinjavale tri politraume.
- Cilj našeg posla je da najteže pacijente zbrinemo odmah. Netko tko ima infarkt, ne može čekati obradu. Naravno da će se netko tko je uganuo gležanj morati strpjeti. Moramo se naučiti da živimo u zajednici. Naši ljudi su nestrpljivi... Turisti nemaju taj mentalitet - uočava dr. Krnić, pa se prisjeća najtežeg dana ovoga ljeta. Sredinom srpnja imali su, veli, u 24 sata 46 ozlijeđenih u prometnim nesrećama, a među njima i puno onih s teškim ozlijedama. Odavno nije bilo tako stravične brojke (“trebali ste vidjeti samo jednu punu sobu uzoraka za toksikološka testiranja”).
- Svakog dana znamo koliko je vrijeme čekanja - ponavlja glavna sestra. Ako je, dodaje, netko i čekao onda je u pitanju osoba koja je slobodno mogla doći i preksutra. Opet gleda u tablicu...
- Evo, na internističkom dijelu je, recimo, pacijent čekao 25 minuta do početka obrade, a u noćnoj smjeni sat i šest minuta, ali ni to nije puno, kad vidite da smo tu noć imali 109 bolesnika. U prosjeku se čeka od pola do sat vremena ukoliko nije riječ o akutnom stanju. Za tri sata i dvadesetak minuta na hitnoj internoj su svi obrađeni, otkad su nogom kročili unutra i otišli kući. Ali neka dođu tri infarkta i plućna embolija paralelno, sve će stati ako imate dvije reanimacije. Na hitnom kirurškom prva i druga kategorija ne čekaju. Tri čeka u granicama, a četiri i pet oko 115 minuta. To su oni koji su se udarili prije tri dana i sad ih boli, otekle su im noga ili ruka. Ima ljudi koji dođu tri tjedna nakon što su udarili koljeno, nateklo im. Nećemo ih vratiti doma, ali će morati čekati duže - objašnjava Milka Barbarić potvrđujući kako se na Hitnoj suočavaju i s mnogima dobro znanom kategorijom ljudi.
Mamac za hipohondre
Poznaju dobro sve gradske hipohondre i ponavljače, koji ih učestalo posjećuju zbog raznoraznih tegoba, rješivih van Hitne pomoći. Znaju ih već napamet, raznih su dobi. Sve svoje zdravstvene usluge rješavaju na Hitnoj, a znaju biti usklađeni i s obiteljskim liječnicima, kojima je lakše uputiti ih na Hitnu nego da se oni moraju gnjaviti s njima. Naravno, nikad ih ne odbiju.
- Razumijemo pacijente, znamo da je svaka njihova tegoba njima najteža na svijetu, ali oni moraju shvatiti i nas, da imamo trijažne kategorije prema kojima djelujemo. Živjeti u zajednici znači imati razumijevanja za rad prema pravilima struke, a mi ćemo svima pomoći. Nitko neće s Hitne pomoći otići da mu ona ne bude pružena. Najvažnije je da svi dobiju pomoć - ističe dr. Josip Krnić.