Racionalan ili iracionalan, strah je glavna zapreka pred mnogim životnim situacijama. Jedan od čestih strahova je i hemofobija, strah od vađenja krvi. Ipak, strahovi se mogu pobijediti, a posebno kada je ispred vas nešto veće od samog straha. Život. Kampanja “12 minuta za 3 života” koju su pokrenuli splitski Crveni križ i Zavod za transfuzijsku medicinu splitskog KBC-a, ima upravo taj cilj, spasiti živote, ali i približiti darivanje krvi široj javnosti kako bi se uključio što veći broj ljudi i kako bi potencijalni darivatelji prevladali eventualne strahove.
Više o ovoj problematici ispričao je Ivica Bradarić, dr.med.spec. transfuzijske medicine u KBC-u Split koji je i sam dobrovoljni darivatelj već 16 godina.
Kada ste postali dobrovoljni darivatelj krvi, prije ili za vrijeme vašeg liječničkog staža?
- Dobrovoljni darivatelj postao sam 2007. godine za vrijeme svog liječničkog staža, i to na nagovor djelatnika hitne medicinske pomoći gdje sam u to vrijeme radio. Također, jedan od roditelja tada je bio darivatelj krvi, pa sam s procesom bio upoznat s obje strane.
Kao liječnik susreli ste se s raznim iskustvima darivatelja krvi, koji je glavni motiv koji ljude pokreće da daruju krv?
- Postoje razni motivi koji ljude pokreću na ovu plemenitu aktivnost, ali mislim da je glavni motiv činiti dobro onima kojima je najpotrebnije. Također, postoje i osobni motivi, kao što su razni zdravstveni benefiti za darivatelje ili slobodni dani na poslu. Ipak, bez obzira na motive, nama na Zavodu za transfuziju je važno da se što više ljudi uključi u proces darivanja krvi jer ono spašava živote.
Ipak, postoji i veliki broj osoba koje se boje samog procesa, imate li poruku za njih, mogu li se ti strahovi prebroditi?
- Veliki broj osoba se zbog raznih razloga boji samog postupka darivanja krvi, ali ti se strahovi mogu prevladati. Ono što im mogu poručiti je da usprkos strahu, sam proces zaista nije strašan, a posljedica prevladavanja straha je spašavanje života, što nema cijenu, jer dok se netko boji, druga osoba se za život bori.
Jesu li po vama ti strahovi iracionalni ili imaju uporište u nekom traumatičnom iskustvu?
- Strahovi u pravilu jesu iracionalni, teško se ponekad nositi s nečim što je nepoznato, a odatle najčešće dolazi strah. Strah može biti prisutan i zbog nekog traumatičnog iskustva u djetinjstvu, kao što je primjerice zastrašivanje djece odlascima liječniku ako ne budu dobri, odakle između ostalog i potječe strah od liječnika, a takve stvari nisu dobre za dugoročno povjerenje u aktivnosti kao što je darivanje krvi.
Možete li ukratko opisati proces darivanja krvi?
Postupak vađenja krvi sastoji se od dolaska darivatelja u Zavod za transfuzijsku medicinu ili od dolaska na terensku akciju, nakon čega se ispunjava upitnik za darivatelja kako bi liječnici dobili sve relevantne informacije. Nakon toga slijedi registracija darivatelja i određivanje koncentracije hemoglobina iz kapilarne krvi. Potom se pristupa liječničkom pregledu i ako su zadovoljeni svi uvjeti, počinje proces darivanja krvi koji traje otprilike 12 minuta. Nakon toga, darivatelj ima pravo na besplatan obrok te je nakon nekoliko sati kao nov.
Kao dobrovoljni darivatelj i liječnik na Zavodu za transfuzijsku medicinu, što biste poručili onima koji bi htjeli darovati krv, ali se boje?
Poručio bi im da prvi put dođu s nekim koga poznaju i tko je već dobrovoljni darivatelj krvi i da za početak samo promatraju kako izgleda postupak, kako bi se upoznali s cijelim procesom. Budući da postupak darivanja uglavnom prolazi bez ikakvih problema, ovakvo iskustvo bi im ostalo u pozitivnom sjećanju te bi vrlo vjerojatno prebrodili osobne strahove.