Lampion kod stubišta u Jeretovoj 11 jedini je podsjetnik na preranu smrt i nesretnu sudbinu 57-godišnjeg Ive Vebera. U stanu mu je sestra, koja je s nama kratko razgovarala, ali, kaže nam, ne bi htjela izlaziti u medije.
Podsjećamo, o Ivi Veberu pisali smo već 2021., jer je godinu i pol dana tada bio zarobljen u svom stanu jer prilaz zgradi nije bio prilagođen osobama s invaliditetom. Ivo je bio vojni invalid i ostao je bez noge.
Priča je aktualizirana 18. rujna, nakon što je Andrija Lipanović na Facebooku pokrenuo donacijsku akciju za ugradnju rampe u Jeretovoj 11 i pozvao sve da dođu vidjeti Ivin stan. Nakon objave članka stupili smo u kontakt s Gradom, upraviteljem zgrade "Tehnoplastom", zamjenikom pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Darijom Jurišićem i Ministarstvom branitelja.
Zamjenik pravobraniteljice i Ministarstvo su za Ivu Vebera doznali nakon našeg medijskog upita, dok su iz Grada odgovorili kako "Upravni odjel za komunalne poslove nikad nije zaprimio zahtjev" od spomenutog.
Od direktora sektora upravljanja "Tehnoplasta" Tonija Šoljana dobili smo odgovor kako su se s Ivom Veberom godinama dogovarali oko ugradnje rampe, ali da je nedostajalo novca iz pričuve.
Susjedi imaju samo riječi hvale za pokojnog Ivu. Osobito oni koji ga poznaju još otkad se doselio 1980-ih, poput susjeda Mira, koji ga je poznavao od djetinjstva. Miro je, s Ivicom Mulom, bio jedini susjed koji je prošlog tjedna bio u stanu Ive Vebera.
– Ovdje ima sigurno desetak stanova, što čini polovinu zgrade, sa stanarima koji se poznaju cijeli život. Tu smo jedan za drugog. Ivi su vrata od stana uvijek stajala otvorena kako bi ga se moglo posjetiti – govore nam Miro, Jagoda i Marija.
– Mene bi zvao i rekao: "Ne treba mi kuhati večeru, već je imam." Uvijek smo bili tu ako mu što treba.
Rampu je htio ugraditi posljednjih nekoliko godina, ali čini se kako je "zvonio na krivu adresu" – kaže nam Miro.
Zahvaljujući nekolicini susjeda Ivo je imao makar minimalne životne uvjete. Miro je inicirao ugradnju rukohvata i na to se čekalo dugo vremena. Rampu za slabo pokretne još nisu dočekali.
– Moja žena je imala nezgodu i sada je djelomično nepokretna. Srećom, dolazi po nju sanitet. Ivo je zbog takvih situacija, a i majke u starijim godinama, htio ugraditi stepenice. Treba nam rampa – rekao nam je Roberto Bolanča.
– Ja sam imala problema s kukom. Meni nije svejedno svakog dana izlaziti iz zgrade niz ove stepenice – govori nam susjeda, što dovoljno govori koliko je rampa potrebna i drugim stanarima.
Ivu Vebera svatko je poznavao u susjedstvu.
– Ivina majka i moja bile su dobre, on i ja smo kao "kumovi". Ne vjerujem da nismo imali novca iz pričuve za ugradnju rampe – kaže nam stanar ispred trgovine nedaleko od Jeretove 11, navodeći da je tužno na koji je način Ivo otišao.
Da je bio živ, sigurno bi prikupio potpise suvlasnika za izgradnju rampe, govore nam Miro, Jagoda i Marija.
Prema onome što kažu susjedi, rampa u Jeretovoj 11 i dalje im je potrebna.