U školu u Obrovcu ušli smo kroz prozor. Prije toga cestom koja je još pod vodom, pa kroz blato. Gaziš i penješ se, staješ na klupu. A u školi – krkljanac. Svi učitelji, nastavnici i školsko osoblje rade: čupaju parkete, iznose natopljene fascikle, nose stolove koje je uništila voda, bacaju namještaj koji više nije upotrebljiv.
Riječju, nadrealna scena.
Mravinjak. Ljudi koji su do prije nekoliko dana u tim istim učionicama radili svoj posao, danas zasukanih rukava čupaju i bacaju sve što su učenici i oni koristili. Vode nema, struje nema.
- Nema ni nastave. Šteta je neizmjerna. Poplavilo je cijelo krilo škole, šest učionica među kojima je i informatička, kancelarije, uredi… Propala je dokumentacija, tehnička oprema…
Sve je prljavo. Saniramo štetu, kolege su...