Splitski krnjeval 2024. godine u svakom su pogledu spasila – djeca! A kad su djeca otišla, završio je i Krnjeval. Vrlo rano, oko osam i nešto navečer. Onda se može zaključiti kako je ipak sve bio fejk, jer su organizatori ovogodišnje maškarade, gradska tvrtka Žnjan uz suradnju Koalicije udruge mladih, spojili krnjeval za djecu i odrasle, pa pomakli cijeli program u rane večernje sate. Premda je zapravo nepisano pravilo da uvijek postoje dva krnjevala, dječji i "obični". Ne treba objašnjavati zbog čega.
Riječ je pak o "novom" životu splitskog krnjevala koji je od obnove 1996. godine doživljavao velike oscilacije, od desetaka tisuća maškaranih građana na ulicama i vrhunskog programa, do šačice cukunskih entuzijasta koji na kiši održavaju šentencu i pale Krnju.
Ova "nova obnova" dogodila se prošle godine zahvaljujući zamjeniku gradonačelnika Bojanu Ivoševiću (evo da ne spadne da ga uvijek crnimo, nove generacije dobile su priliku i čini nam se odriješene ruke da donesu novi zamah drevnoj splitskoj tradiciji.
Lani su doista i uspjeli, epicentar je bio na Pjaci, povorka kroz povijesnu jezgru bila je nevelika ali puna maškaranih, uz sjajnu limenu glazbu, do paljenja na Matejuški sve je izvedeno skromno ali po "krnjevalskom propisu" i veselo.
Ove godine dojam je da se samo odradilo, ljudima iz tvrtke "Žnjan" ovo je prvi krnjeval i napravili su ga onako kako su oni zamislili da treba, a kako gotovo nitko od njih nije ranije sudjelovao u organizaciji i nisu imali ni puno želje da se informiraju, dobro je i ispalo.
Još jednom bravo za dicu, a palac dolje za odrasle. Sama činjenica da je za najbolju dječju masku bilo prijavljeno preko stotinu maškaranih mališana svjedoči da krnjeval ima široku potporu u malenima.
Iste večeri bio je izbor i za maske odraslih, s tek šačicom prijavljenih. Takav je bio i stvarni omjer: povorka koje je obišla oko povijesne jezgre nije mila malena, nekoliko stotina osoba, ali činili su je velikom većinom nemaškarani roditelji i maškarana djeca.
Jedina velika skupina bili su mornari na brodu-traktoru iz Muća, predvodili su je motoristi (lijepo, ali nismo shvatili čemu motori po pješačkoj zoni), srećom je bila limena muzika Glazbene škole Josip Hatze, jer bez glazbara nema ni krnjevala, i to bi više-manje bilo to.
Prije toga, šentencu su izveli studenti glume s Akademije - Danica, Filip i Mihael, i bili su jako uživljeni, a Meštrovica i Meštar - Edita Lučić Jelić i Josip Škiljo - pokazali su se sjajnim improvizatorima duhovitima u teškim trenucima kad bi ostali bez sinopsisa.
Marganov krnje Sveti Pilan bio je kao i lanjski istog autora na visokoj umjetničkoj razini, ali vrlo malešan. Izgleda da se nije razumjelo što Krnje točno predstavlja i zbog čega je kažnjen, što bi nakon šentence trebalo biti svima jasno. I smiješno.
Čin paljenja, opet na mulu kod Lučke kapetanije obično nakon dugog nabrijavanja bude mutav, bez buke i efekata, a slično je bilo i sada. Vizuali krnjevala čine se skupljeni s interneta (možda i nisu, tim gore) pored svih splitskih umjetnika i kreativaca.
Kad je iz nekog starog kombija na binu iskočila Indira (je li ovo pravi izbor za krnjeval u Splitu?), pobjegli smo s Rive skupa s djecom. A i ta nesretna Riva. Da bi imao dojam kako na golemoj pisti ima nekog muvinga trebalo bi se skupiti barem dvadeset tisuća ljudi.
Ovako, za par stotina izgleda vrlo jadno, prazno i mračno. Kad imaš manje ljudi onda se bolje utisnuti u kakav manji gradski trg (Pjaca, Voćni trg, Zlatna vrata) kako bi barem vizualni dojam bio bolji.
I da bi bilo više odraslih maškara, što je cilj jer je očito kako djece ima sasvim pristojan broj, krnjevalski program ne može početi odmah iza zimskog zalaska sunca. Ljudi rade, i treba im neko vrijeme da dođu sebi, odmore se i maškaraju.
U grad se ne mogu spustiti prije osam sati. Na koncu da bi maškare bile vesele moraju se malo i nacvrcati, da prostite. Nitko ne može skakati i veseliti se - na suvo. Ovog Pokladnog utorka šentenca, povorka i Krnje do osam su bili eliminirani. Na kasnijem afteru u Kocke bilo je više maškaranih nego na Rivi. To sve govori.
Bilo je i drugih krnjevalskih partyja po gradu a posebno valja pohvaliti kreativnu maškaradu Umjetničke škole gdje nikad ne preskaču krnjeval. Šteta što ne izlaze na ulice.