Ima li ga tko se čudi tomu što su djeca vikala: "Ubij Srbina!" Postoji li itko među nama tko još vjeruje kako je generacija koja dolazi tolerantnija, uključivija i "šira" od nas koji smo svjedoci mračnih devedesetih?
Mladi ponavljaju ono što čuju od seniora po nogometnim stadionima i u obiteljskim kružocima kad netko "po gasom" sipa mržnju po drugima i drugačijima, želi im smrt, nesreću, nestajanje u vremenu i prostoru. A na takvim mladima, jao nama, svijet ostaje.
Djeca su izvikivala ono što čitaju sa zidova koje, gotovo tri desetljeća od kraja rata u Jugoslaviji, i dalje prekrivaju poruke od kojih se ledi krv u žilama. Pa ovdje je postalo sasvim normalno da se na sve strane "kočopere" kukasti križevi i ustaško "U". Oni su gotovo dio nekakvog uličnog...